Broj: Revr 989/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. A. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G., H., Ž. u Z., protiv prvotuženice R. H., OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., i drugotuženice Zračne luke Z. d.d. Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik P. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu H. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-187/17-2 od 12. rujna 2017., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-718/16-120 od 24. studenog 2016., u sjednici održanoj 4. prosinca 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I/ Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

"Nalaže se tuženicima R. H. ministarstvo, Z. i Zračna luka Z., P. b.b. da tužiteljici solidarno isplate iznos od 276.480,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom do 31.12.2007. po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. pa do isplate sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena"

 

II/ Nalaže se  tužiteljici  naknaditi I-tuženoj parnični trošak u iznosu od 97.450,00 kn u roku od 8 dana.

 

III/ Nalaže se  tužiteljici  naknaditi II-tuženoj parnični trošak u iznosu od 64.625,00 kn u roku od 8 dana.“

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Odbija se žalba tužiteljice V. A. iz Z., kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-718/16-120 od 24. studenoga 2016. u dijelu pod točkama I. i III. izreke u cijelosti te u dijelu pod točkom II. izreke za iznos od 85.450,00 kn.

 

II. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-718/16-120 od 24. studenoga 2016. u dijelu pod točkom II. izreke preko iznosa od 85.450,00 kn i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tuženika R. H. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 12.000,00 kn.

 

III. Odbija se zahtjev tužiteljice V. A. iz Z., za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

 

IV. Odbija se zahtjev 2. tuženika Zračne luke Z. d.d., Z. za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.“

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je reviziju prihvatiti, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužiteljice je neosnovana.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela zbog ozljede na radu u štetnom događaju koji se dogodio 11. srpnja 2006.

 

U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

 

- da se štetni događaj dogodio 11. srpnja 2006. prilikom obavljanja službene dužnosti u Zračnoj luci Z. d.o.o. Z. na način da je tužiteljicu prilikom rulanja pistom zrakoplov krilom udario, i odbacio nekoliko metara unazad pri čemu je zadobila teške tjelesne ozljede glave i desnog ramena,

 

- da je tužiteljica na dan štetnog događaja radila kao policijski službenik na aerodromu te je od strane nadređene osobe bila raspoređena na poslove vezane uz osiguranje zrakoplova koji su prevozili štićene osobe,

 

- da je radi promjene u očekivanom vremenskom rasporedu slijetanja dvaju aviona došlo do potrebe za reorganizacijom poslova vezanih uz osiguranje zbog čega je tužiteljici bilo naređeno da promjeni poziciju na kojoj se nalazila i zatvori promet na drugom mjestu,

 

- da je tužiteljica nakon što je dobila nalog da promijeni poziciju samoinicijativno

odlučila prvo prijeći preko piste na zelenu površinu uz pistu i trčati zelenom površinom koja se proteže uz rulnu pistu da bi došla do pozicije na koju se trebala premjestiti,

 

- da je tužiteljica prešla pistu i da je došla do zelene površine te da se njome, svojom odlukom, kretala leđima okrenuta zrakoplovu koji je prevozio predsjednika Sabora R. H. u fazi zaustavljanja u pratnji Follow me vozila,

 

- da je navedeni zrakoplov "Cessna citation 7" u vlasništvu poduzeća GM I. E. S.a.r.l., te nije bio u zakupu, niti najmu prvotuženice ili drugotuženice,

 

- da je načelnik Postaje aerodromske policije D. C., koji je cijelo vrijeme promatrao kretanje tužiteljice, tužiteljicu pravovremeno upozorio na opasnost od aviona koji joj je dolazio iza leđa i to tri puta putem radio veze.

 

Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su ocijenili da nije osnovan tužbeni zahtjev budući da je šteta posljedica radnji same oštećenice koje radnje prvotuženica kao poslodavac nije mogla predvidjeti i čije posljedice nije mogla izbjeći ili otkloniti prema čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 78/2015 - dalje: ZOO) u vezi s čl. 109. st 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 137/04 - dalje: ZR). Ujedno zaključuju da nije osnovan tužiteljičin tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženicu, niti prema odredbama čl. 1063. ZOO u vezi s čl. 1067. st. 2. ZOO, niti u smislu čl. 108. Zakona o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu („Narodne novine“ broj 132/98 - dalje: ZOSOZP) i čl. 109. ZOSOZP s obzirom da tijekom postupka tužiteljica nije dokazala da je drugotuženica bila operater ili zakupnik zrakoplova.

 

Drugostupanjski sud je odlučujući povodom žalbe tužiteljice, potvrdio prvostupanjsku presudu, pozivom na čl. 373. a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP jer je, bez obzira na povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, zaključak prvostupanjskog suda o neosnovnosti tužbenog zahtjeva pravilan.

 

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica navodi da je obrazloženje drugostupanjske presude nejasno, jer u njoj nisu navedene činjenice odlučne za odlučivanje o tužbenom zahtjevu, čime upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Ispitujući osnovanost revizijskih navoda tužiteljice ovaj sud ocjenjuje da su u drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te da obrazloženje drugostupanjske presude ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost te odluke ne bi mogla ispitati. Zbog navedenog nije osnovan tužiteljičin revizijski navod da bi drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Nadalje, tužiteljica je u reviziji, ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 373.a ZPP i čl. 369. ZPP smatrajući da nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 373.a ZPP ako je u postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena bitna povreda postupka, već je drugostupanjski sud bio dužan takvu odluku prvostupanjskog suda ukinuti.

 

Revizijski navodi tužiteljice nisu osnovani. Odredbom čl. 373.a st. 3. ZPP je propisano da drugostupanjski sud može presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu iako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ako su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz st. 1. ovoga članka jer bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

 

Kako je u konkretnom postupku drugostupanjski sud pravilno ocijenio da je sve odlučne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i ostalih dokaza provedenih tijekom postupka te da je u konačnici zaključak suda o neosnovnosti tužbenog zahtjeva pravilan to je, bez obzira na navedene povrede, drugostupanjski sud bio ovlašten odlučivati prema odredbi čl. 373.a st. 3. ZPP. Stoga nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojeg je revidentica podnijela reviziju.

 

Ispitujući osnovanost revizijskih navoda tužiteljice, vijeće je ocijenilo da je drugostupanjski sud postupio sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP i čl. 375. st. 1. ZPP, jer je drugostupanjski sud ispitao pravilnost primijenjenog materijalnog prava te je obrazloženje drugostupanjske presude sačinjeno sukladno citiranim odredbama pa nije osnovan revizijski navod da bi tijekom drugostupanjskog postupka bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 365. i 375. st. 1. ZPP.

 

U odnosu na revizijske navode tužiteljice kojima drukčije ocjenjuje provedene dokaze i iznosi drukčije činjenične zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenih u obrazloženju pobijane odluke, treba reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje činjenične navode iznesene u reviziji.

 

U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava revidentica sadržajno osporava pravilnost primjene odredbi čl. 1063. ZOO, čl. 1064. ZOO i čl. 1067. ZOO, kao i zaključak nižestupanjskih sudova da je nastala šteta posljedica njezinog ponašanja.

 

Suprotno navodima revidentice, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1067. 2. ZOO u vezi čl. 1064. ZOO kojom je propisano da se vlasnik stvari, odnosno osoba koja se bavi opasnom djelatnošću, oslobađa odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu štete budući da je šteta nastala isključivo radnjom (i propustom) tužiteljice, a što tuženici nisu mogli predvidjeti i čije posljedice nisu mogli ni izbjeći, ni otkloniti.

 

Nadalje, pravilno nižestupanjski sudovi zaključuju da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu štete ni prema drugotuženici sukladno odredbama čl. 108 ZOSOZP i čl. 109. ZOSOZP s obzirom na činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova da drugotuženica nije bila operator ni zakupnik zrakoplova niti je na bilo koji način sudjelovala u organizaciji i provedbi osiguranja prilikom slijetanja dvaju štićenih zrakoplova.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužiteljice odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 4. prosinca 2019.