Broj: Gž Ovr-418/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja K. O., OIB: ..., iz P., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv ovršenice R. H., OIB: ..., ministarstvo, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice, protiv rješenja Općinskog suda u Sisku poslovni broj Ovr-1553/2018-2 od 28. prosinca 2018. godine, 14. lipnja 2019.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj Ovr-1553/2018-2 od 28. prosinca 2018. godine u dijelu u kojem je ovršenici naloženo da ovrhovoditelju naknadi troškove postupka u iznosu od 625,00 kn (šest stotina dvadeset i pet kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja do isplate.

Trošak sastava odgovora na žalbu ovrhovoditelju se ne dosuđuje.

Obrazloženje

Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

„Nalaže se ovršenici R. H., ministarstvu, da ovrhovoditelju K. O. naknadi troškove postupka u iznosu od 625,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja rješenja pa do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od osam dana, dok se sa viškom zahtijeva ovrhovoditelj odbija.“

Protiv dijela rješenja kojim je ovršenici naloženo da ovrhovoditelju naknadi troškove postupka u iznosu od 625,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je ovršenica zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijano rješenje tako da odbije zahtjev ovrhovoditelja za naknadnom troškova ovrha izvansudske ovrhe ili podredno da rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj ocjenjuje da žalba ovršenice nije osnovana, te predlaže da ju sud drugog stupnja odbije, a rješenje suda prvog stupnja potvrdi te traži trošak sastava odgovora na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Sud prvog stupnja utvrđuje da je ovrhovoditelj podneskom od 12. veljače 2018. godine zatražio da mu ovršenica naknadi troškove izvansudske ovrhe u iznosu od 1.093,75 kn.

Sud je ocijenio da je zahtjev ovrhovoditelja osnovan na temelju odredbe čl. 14. st. 4.

Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje: OZ) za iznos od 625,00 kn koji se odnosi na trošak pribave klauzule troškova pravomoćnosti i ovršnosti prema Tbr. 32. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14,118/14 i 107/15– dalje: Tarifa) uz pripadajući PDV, te trošak pribave obračuna Porezne uprave sukladno Tbr. 32. st. 3. Tarife uz pripadajući PDV.

Preostali zahtjev ovrhovoditelja sud je ocijenio neosnovanim.

Suprotno žalbenim tvrdnjama ovršenice sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo u dijelu kojim je ovrhovoditelju dosuđen zatraženi trošak izvansudske ovrhe.

Neosnovane su žalbene tvrdnje ovršenice da ovrhovoditelj nema pravo na naknadu troškova izvansudske ovrhe, jer se na taj postupak primjenjuje Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 91/10 i 112/12) kojim nije propisana mogućnost naknade troškova izravne naplate.

Postupak izravne naplate tražbine na temelju ovršne sudske odluke (u konkretnom slučaju pravomoćne presude Općinskog suda u Sisku broj Pr-336/15) sukladno odredbi čl. 209. OZ-a poseban je postupak prisilnog ostvarenja novčane tražbine izvan suda pred posebnim tijelom kojemu je provođenje takvih postupaka zakonski dano u nadležnost. Zbog toga je u odnosu na pravo na naknadu troškova postupka neopravdano raditi razliku u odnosu na postupak sudske ovrhe. Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. temeljem kojeg se provodi izvansudska ovrha na novčanim sredstvima, doista ne sadrži odredbe o naknadi troškova postupka iz kojeg razloga je pravilno sud prvog stupnja o zahtjevu za naknadom troškova izvansudske ovrhe odlučivao primjenom odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a (isti stav zauzet je na zajedničkom sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 29. ožujka 2018.).

Nadalje, neosnovane su žalbene tvrdnje ovršenice o tome da je zahtjev za naknadom troškova postupka podnesen izvan roka propisanog odredbom čl. 14. st. 6. OZ-a, koji propisuje da se zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka podnosi najkasnije u roku od 30 dana od dana završetka postupka. Naime, pogrešan je pravni stav ovršenice da je postupak izravne naplate dovršen dostavom ovršne isprave FINI, već se po ocjeni ovoga suda taj postupak može smatrati dovršenim jedino u trenutku kada je u cijelosti naplaćena tražbina po ovršnoj ispravi. Kako iz sadržaja prijedloga ovrhovoditelja proizlazi da je zahtjev za izravnu naplatu podnio Financijskoj agenciji 1. prosinca 2017. godine, a da je Financijska agencija postupila po zahtjevu 31. siječnja 2018. godine, kada je izvršila uplatu cijelog potraživanja ovrhovoditelju, koju tvrdnju ovrhovoditelja ovršenica žalbenim navodima nije osporila, prijedlog za donošenje rješenja o obvezi plaćanja troškova izvansudske ovrhe pravovremeno je podnesen 12. veljače 2018. godine, dakle, unutar roka od 30 dana otkad je tražbina naplaćena.

Također, neosnovane su žalbene tvrdnje ovršenice da ovrhovoditelju ne pripadaju troškovi pribavljanja potvrde ministarstva jer je ta potvrda besplatna, kao i troškovi pribavljanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, jer sudovi ne naplaćuju izdavanje tih klauzula, jer ovrhovoditelj ne traži naknadu troška tvrdeći da je bilo što platio za dobivanje potvrde, odnosno klauzule pravomoćnosti, već trošak odvjetnika koji je zatražio izdavanje potvrde, odnosno klauzule pravomoćnosti, što je vidljivo iz podneska kojeg je odvjetnik uputio ministarstvu 14. rujna 2017. godine, a kako je punomoćnik M. K. zastupao ovrhovoditelja u parničnom postupku te je i podnio zahtjev za izravnu naplatu, on ima pravo i na naknadu troška pribavljanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti sukladno Tbr. 32. st. 2. Tarife.

Iz obrazloženih razloga žalbu ovršenice trebalo je odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu potvrditi primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

Ovrhovoditelju nije dosuđen zatraženi trošak sastava odgovora na žalbu, jer se po ocjeni ovoga suda ne radi o trošku koji bi bio potreban radi provedbe ovrhe.

Koprivnica, 14. lipnja 2019.