Broj: Gž Ovr-388/2019-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dubravki Bosilj, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja N. d.o.o., OIB:…, N., zastupan po punomoćniku S. L. P. V., odvjetniku iz P., protiv ovršenika H. K., iz N., kojeg zastupaju punomoćnici iz O. d. A. i P., odvjetnici iz Z., radi isplate, povodom žalbe ovrhovoditelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Povrv-243/2017-12 od 25. svibnja 2018., dana 27. lipnja 2019.,

r i j e š i o   j e

              Žalba ovrhovoditelja se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Povrv-243/2017-12 od 25. svibnja 2018. u toč.I. izreke.

              Nepobijana toč.II. izreke ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem pod toč. I. izreke ovrhovoditelju je naloženo da  ovršeniku naknadi troškove postupka u visini od 133,20 kn , toč. II  izreke zahtjev ovršenika za naknadom troškova u dijelu iznad dosuđenog toč. I. izreke je odbijen.

              Navedeno rješenje u toč. I. izreke pravovremeno izjavljenom žalbom pobija ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava dakle žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1 i 3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka US RH, 84/08, 96/08 – odluka US RH, 123/08 – ispr.57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 89/14 – odluka US RH - dalje: ZPP) u svezi čl. 21. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14 – dalje:OZ) uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine odnosno preinači ili podredno vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak , ujedno traži i trošak žalbenog postupka

Žalba ovrhovoditelja je neosnovana.

Obrazlažući pobijano rješenje sud navodi da je rješenjem br. Povrv-243/17-6 od 12. travnja 2018. ukinuto rješenje o ovrsi na temeljem vjerodostojne isprave donijeto po javnom bilježniku N. K. iz P. pod brojem Ovrv-3518/2016 od 24. studenog 2016. i prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja je odbačen, te je ovršenik pravovremeno zatražio naknadu troškova i to na ime jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 625,00 kn, trošak plaćene sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 100,00 kn, za ishođenje OIB-a iznos od 312,50 kn i trošak poštarine od 33,20 kn.

Sud se pozvao na odredbu čl. 14. st. 5 OZ-a prema kojoj je ovrhovoditelj dužan ovršeniku nadoknaditi troškove koje mu je neosnovano prouzročio kao i na čl. 155. ZPP- a.

Kao osnovan i opravdan trošak sud ovršeniku priznaje trošak plaćene sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi od 100,00 kn i trošak poštarine od 33,20 kn, ostali zatraženi trošak ovršeniku nije priznat.

Pobijajući prvostupanjsko rješenje u dosuđujućem dijelu za iznos od 133,20 kn ovrhovoditelj ističe da je on već izjavio žalbu na rješenje suda br. Povrv-243/2017-6 od 12. travnja 2018. kojim je ukinuto rješenje o ovrsi javnog bilježnika i odbačen prijedlog za ovrhu zbog čega prije odluke o toj žalbi sud nije mogao odlučivati o zahtjevu ovršenika za naknadu troškova ovršnog postupka čime da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava jer je isto suprotno važećim propisima.

Prema odredbi čl.14. st.6 OZ- a zahtjev za naknadu troškova podnosi se najkasnije u roku od 30 dana od dana završetka postupka s time da je ovrhovoditelj dužan ovršeniku naknaditi troškove koji su mu neosnovano prouzročeni (st. 5. čl. 14. OZ-a). Kako je donošenjem rješenja prvostupanjskog suda od 12.travnja 2018. kojim se ukida rješenje o ovrsi donijeto po javnom bilježniku i odbacuje prijedlog za ovrhu postupak pred prvostupanjskim sudom završen a ovršenik je zahtjev za naknadom troškova podnio 30. travnja 2018. dakle u roku propisanim čl. 14. st. 6 to je isti stavljen u zakonom propisanom roku, s time da je prethodno citiranim zakonskim propisom samo definiran krajnji rok do kojeg se može tražiti naknada troškova ali ne i početak roka, što znači da se zahtjev može podnijeti i za vrijeme trajanja postupka i o njemu sud može odlučiti i prije pravomoćno završenog postupka.

Kako ispitivanjem pobijanog rješenja nije utvrđeno da bi bila ostvarena bilo koja od bitnih povreda odredaba ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a, s time da ovrhovoditelj u žalbi  iako istu podnosi i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka uopće ne navodi (pa niti opisno) koju bi bitnu povredu odredaba parničnog/ovršnog postupka sud počinio, a kako je i materijalno pravo pravilno primijenjeno valjalo je primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovrhovoditelja i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

Varaždin, 27. lipnja 2019.