Broj: Gž-2869/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sucu Mileni Vukelić Margan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja M. R. iz S., zastupanog po punomoćniku Z. R., a ovaj po punomoćniku D. T., odvjetniku iz S., protiv predloženika K. M. d.o.o. S., OIB:..., zastupanog po punomoćnici A. B., odvjetnici iz S., radi ukidanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti javnog bilježnika, rješavajući žalbu predlagatelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj R1-971/16 od 17. listopada 2017., 16. srpnja 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Uvaženjem žalbe predlagatelja preinačuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-971/16 od 17. listopada 2017. i rješava:

 

              Ukida se potvrda pravomoćnosti i ovršnosti na rješenju o ovrsi javnog bilježnika u S. T. K. M. broj Ovrv-843/16 od 29. travnja 2016.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja je odbijen prijedlog predlagatelja radi ukidanja potvrde  pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika koje je navedeno u izreci.

 

              Protiv rješenja je žalbu podnio predlagatelj pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP).

 

              U žalbi tvrdi da rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te da je sud odlučne činjenice propustio utvrditi. Navodi da je tijekom postupka naglasio da je pomorac te da u vrijeme dostave nije bio u Republici Hrvatskoj, o čemu je dostavio pomorsku knjižicu iz koje proizlazi da se ukrcao na brod 22. travnja 2016. te se vratio 1. kolovoza 2016. Kako je dostava vršena u svibnju i lipnju 2016., da nije mogao preuzeti pismeno na adresi prebivališta. Ukazuje na odredbu čl. 3. Zakona o prebivalištu, prema kojem propisu građani imaju obvezu prijave napuštanja mjesta prebivališta jedino u slučaju trajnog nastanjenja u inozemstvu ili privremenog boravka u razdoblju duljem od godine dana, što ovdje nije slučaj, a naglašava da se radilo o dostavi pismena kojem nije prethodila ni jedna radnja iz koje bi bio upoznat s činjenicom vođenja postupka. Smatra da već ova utvrđenja opravdavaju ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi. Pored toga smatra da je javni bilježnik postupio protivno odredbi čl. 8. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje OZ) jer su u tom članku propisane i iznimke dostave na adresu prebivališta u Republici Hrvatskoj prema podacima iz evidencije Ministarstva unutarnjih poslova. Tako da je propisano da se dostava iznimno može vršiti na drugom mjestu ili na drugi prijavljeni način, a iz podataka u spisu da je razvidno da su se stranke očito sporazumjele oko predlagateljeve adrese, budući da je predloženik adresu u S. naveo u prijedlogu za ovrhu, u vjerodostojnim ispravama te u ugovoru sklopljenom između stranaka. Na kraju navodi da prijedlog za ovrhu nije bio ni uredan zbog čega je javni bilježnik bio dužan predmet proslijediti nadležnom sudu, budući da nije ispunjena pretpostavka iz čl. 31. st. 3. OZ-a da bi se isprave koje su priložene uz prijedlog imale smatrati vjerodostojnim ispravama.

 

              Predlaže pobijano rješenje preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Sud prvog stupnja utvrđuje da je predloženik kao ovrhovoditelj podnio protiv predlagatelja kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku u S. 29. travnja 2016., da je javni bilježnik T. K. –M. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-843/16 od 29. travnja 2016., da je javni bilježnik u dva navrata pokušao dostaviti rješenje o ovrsi predlagatelju kao ovršeniku, prvi put 16. svibnja 2016. a drugi put 8. srpnja 2016., ali su se pismena vratila uz naznaku da primatelj nije tražio pošiljku, nakon čega je spis dostavljen sudu koji je rješenje o ovrsi dostavio putem oglasne ploče 14. srpnja 2016. s posljednjim danom objave 25. srpnja 2016.

 

              Povodom prijedloga za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi sud prvog stupnja je zakazao ročište te je izvršio uvid u pomorsku knjižicu predlagatelja iz koje proizlazi da je u vrijeme pokušaja dostave predlagatelj bio na brodu, izvan Republike Hrvatske.

 

Odlučujući o prijedlogu predlagatelja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da je javni bilježnik postupao u okviru odredbe čl. 8. OZ-a te je dva puta pokušao dostaviti pismeno predlagatelju-ovršeniku na adresu prijavljenog prebivališta u mjestu K. S., prema podacima o prebivalištu Ministarstva unutarnjih poslova RH te je nakon neuspjele dostave bio ovlašten dostavu izvršiti putem oglasne ploče. S tim u svezi ocjenjuje da su bile ispunjene zakonske pretpostavke za izdavanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja javnog bilježnika, zbog čega primjenom odredbe čl. 36. st. 6. OZ-a odbija prijedlog.

 

Prema odredbi čl. 36. st. 6. OZ-a o zahtjevu za ukidanje potvrde o ovršnosti koju je dao javni bilježnik na svojoj ispravi ili odluci, podnesenom izvan ovršnog postupka, odlučuje u izvanparničnom postupku općinski sud na čijem je području sjedište javnog bilježnika.

 

Prema odredbi čl. 278. OZ-a javni bilježnici odlučuju o prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u skladu s odredbama tog zakona. Na zahtjev ovrhovoditelja javni bilježnik će staviti na otpravak rješenja o ovrsi koje je donio potvrdu o njegovoj pravomoćnosti i ovršnosti ako u roku od osam dana od isteka roka za prigovor ne primi prigovor (čl. 283. OZ-a).

 

U nazočnom slučaju je neprijeporno da ovršenik-predlagatelj nije podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, jer tvrdi da to rješenje nikada nije primio, što je temeljni razlog zbog kojega traži ukidanje potvrde ovršnosti koju je izdao javni bilježnik.

 

Pitanje dostave pismena u ovršnom postupku je uređeno odredbom čl. 8. OZ-a pa je tako u stavku 4. propisano da se fizičkoj osobi koja ne obavlja određenu upisanu djelatnost dostava obavlja na adresi prebivališta u Republici Hrvatskoj prema podacima o prebivalištu koji će sud, odnosno javni bilježnik pribaviti iz evidencije Ministarstva unutarnjih poslova. Iznimno, ako prema podacima iz te evidencije proizlazi da je fizička osoba prijavila boravište u kojem drugom mjestu ili da je prijavila koje drugo mjesto ili način na koji joj se dostava može obaviti, dostava se obavlja na adresi upisana boravišta, odnosno na drugom prijavljenom mjestu ili na drugi prijavljeni način (stavak 5.). Ako dostava ne uspije na adresi iz stavka 4. i 5., dostava će se pokušati obaviti još jednom, u roku koji ne može biti kraći od 30 ni duži od 60 dana, a ako ni ta ponovljena dostava ne uspije, dostava će se obaviti isticanjem pismena na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova te će se smatrati da je dostava obavljena istekom 8 dana od dana isticanja pismena na oglasnoj ploči.

 

Prema odredbi čl. 21. st. 1. OZ-a u ovršnom postupku se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP-a ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

 

Zakonom o parničnom postupku su detaljno uređene odredbe o dostavi sudskih pismena pa taj propis treba primijeniti u onom dijelu u kojem određene situacije nisu riješene OZ-om. Naime, odredbe OZ-a ne rješavaju pitanje dostave osobama koje dio vremena tijekom godine borave izvan mjesta prebivališta (primjerice pomorci), a istovremeno nemaju obvezu prijavljivanja činjenice napuštanja prebivališta, jer takva obveza postoji ako osoba napušta prebivalište u trajanju duljem od godinu dana radi privremenog odlaska izvan Republike Hrvatske, kako propisuje odredba čl. 3. st. 5. Zakona o prebivalištu („Narodne novine“ broj  144/12, 158/13).

 

U nazočnom slučaju radilo bi se o osobnoj dostavi rješenja o ovrsi u smislu odredbe čl. 142. ZPP-a te su za dostavu mjerodavni podaci navedeni u tužbi (prijedlogu) odnosno u spisu, pri čemu se, u slučaju neuspjele dostave prema odredbama čl. 141. i čl. 142. ZPP-a, dostava treba pokušati obaviti na adresi prebivališta stranke prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, a tek ako se ni ponovljena dostava ne uspije obaviti na takav način, dostava se obavlja stavljanjem pismena na oglasnu ploču. U ovršnom predmetu ovrhovoditelj (predloženik) je u prijedlogu za ovrhu za ovršenika naznačio adresu u S.,  na kojoj adresi ima prebivalište sin ovršenika Z. R., a kao vjerodostojne isprave su priložene dvije situacije i to situacija broj 04-10/12/15 i broj 05-10/12/15 na kojima se kao naručitelj naznačuje M. R. (predlagatelj) zastupan po Z. R. na adresi u S., Također je priložen i ugovor o izvođenju radova sklopljen između M. R. kao naručitelja zastupanog po punomoćniku Z. R. iz S., te društva K. M. d.o.o. S. kao izvođača radova. Dakle, podaci o prebivalištu predlagatelja koji su navedeni u prijedlogu te u prilozima uz prijedlog za ovrhu su istovjetni, međutim unatoč tome javni bilježnik nije pokušao dostaviti rješenje na adresu iz prijedloga, već isključivo na adresu na kojoj je prijavljeno prebivalište ovršenika, ovdje predlagatelja.

 

Imajući u vidu sva navedena utvrđenja , prema stajalištu ovog suda dostava rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave predlagatelju kao ovršeniku nije bila uredna, zbog čega nije zakonita ni potvrda pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi koju je izdao javni bilježnik, pa je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 36. st. 6. OZ-a kada je prijedlog za ukidanje potvrde ovršnosti odbio.

 

Zbog izloženog je valjalo žalbu predlagatelja uvažiti i rješenje suda prvog stupnja preinačiti na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

 

U Rijeci 16. srpnja 2019.