Broj: Rev 2996/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja S. E. A., G., Austrija, B., O., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik u Z., protiv ovršenika M. N. d.o.o. u stečaju, S., OIB ..., kojeg zastupa stečajni upravitelj D. I., odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ov-280/2016 od 6. svibnja 2016., kojim je potvrđeno rješenje istog suda poslovni broj Ovr-2465/16-2 od 29. ožujka 2016., u sjednici održanoj 17. srpnja 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukidaju se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ov-280/2016 od 6. svibnja 2016. i rješenje istog suda poslovni broj Ovr-2465/16-2 od 29. ožujka 2016. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

              O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je prijedlog za ovrhu od 9. ožujka 2016. kao nedopušten.

 

              Rješenjem istog suda odbijena je remonstrativna žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

 

              Protiv rješenja suda donesenog povodom žalbe ovrhovoditelja, reviziju je podnio ovrhovoditelj pozivom na odredbu čl. 12. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 - dalje: OZ) u vezi s odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti drugostupanjsko rješenje na način da se donese predloženo rješenje o ovrsi odnosno podredno, ukinuti drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

              Na reviziju nije odgovoreno.

 

              Revizija je osnovana.

 

              Sukladno odredbi čl. 12. st. 1. OZ u ovršnom postupku i u postupku osiguranja dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

              Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, one mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (ovdje rješenja) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP, stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              U ovom postupku, obzirom da ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu na nekretnini, kao predmetu ovrhe, nije podnio niti originalni niti ovjereni preslik izvatka iz zemljišne knjige kao dokaz da je nekretnina vlasništvo ovršenika, već neovjereni izvadak izdan elektroničkim putem, sudovi nižeg stupnja odbacili su prijedlog za ovrhu od 9. ožujka 2016. kao nedopušten, pozivom na odredbu čl. 82. st. 1. OZ.

 

              U vezi s navedenim pravnim shvaćanjem revident postavlja slijedeće pravno pitanje:

 

              „Je li prvostupanjski sud ovlašten odbaciti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako je ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu na nekretnini kao dokaz o tome da je nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenika podnio verificirani izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu koja je predmet ovrhe, ali taj izvadak nije podnesen u izvorniku ili ovjerenoj preslici?

 

Kao razlog važnosti postavljenog pitanja (čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP) ovrhovoditelj se pozvao na rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-4539/14-2 od 23. veljače 2015. u kojem je zauzeto drugačije pravno shvaćanje.

 

              Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s odredbom čl. 382. st. 2. u svezi s čl. 400. st. 3. ZPP i čl. 19. st. 1. OZ ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući da pobijana odluka je posljedica pravnog shvaćanja o kojem postoji suprotna praksa drugostupanjskog suda, slijedom čega je revizija dopuštena.

 

              Stoga je ovaj sud pobijanu odluku ispitao u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama postavljenog pravnog pitanja sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP.

 

              U pravu je revident da nema osnove za odbacivanje prijedloga za ovrhu iz razloga što je ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu, kao dokaz vlasništva na nekretninama koje su predmet ovrhe, dostavio e-izvadak iz zemljišnih knjiga, ali ne i izvadak u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu. Naime, u slučaju dvojbe oko sadržaja izvatka sud prvog stupnja imao je jednostavnu, brzu i sigurnu mogućnost provjeriti stanje u zemljišnoj knjizi.

 

              Suprotno pravno shvaćanje predstavljalo bi pretjerani formalizam.

 

              Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu čl. 394. st. 4. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP i čl. 19. st. 2. OZ ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

              Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP u svezi s čl. 19. st. 1. OZ.

 

Zagreb, 17. srpnja 2019.