Broj: Gž Ovr-647/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Nadi Krnjak, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja G. K., OIB:… iz K. I., zastupanog po punomoćnici N. O., odvjetnici u O. d. O. i H. d.o.o. u Z., protiv ovršenice S. Ž., OIB: …iz Z., radi ovrhe na pokretninama, povodom žalbe ovrhovoditelja izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 55 Ovr-6031/18-6 od 21. prosinca 2018., dana 25. srpnja 2019.

r i j e š i o   j e

              Žalba ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 55 Ovr-6031/18-6 od 21. prosinca 2018. time da izreka pravilno glasi:

              „Obustavlja se ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, pod poslovnim brojem Ovr-1760/18 od 10. srpnja 2018. na pokretninama u vlasništvu ovršenice S. Ž..“

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem obustavljena je ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, pod poslovnim brojem Ovr-1760/18 od 10. srpnja 2018. na pokretninama u vlasništvu ovršenika.

              Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je ovrhovoditelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava navodeći da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, broj Ovr-1760/18 određena ovrha na pokretninama troje ovršenika i to S. Ž., S₁ Ž₁ i D. Ž., da je to rješenje u odnosu na ovršenicu S. Ž. dostavljeno na provedbu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu te da je tijekom postupka povukao ovršni prijedlog samo u odnosu na ovršenicu S. Ž., a ne i ostale ovršenike. Smatra nadalje da prvostupanjski sud kao sud provedbe ovrhe u smislu čl. 43. Ovršnog zakona nije bio ovlašten obustaviti ovrhu obzirom da je taj sud ovlašten odlučivati isključivo o pitanjima koje se tiču provedbe ovrhe. Slijedom iznijetog predlaže da prvostupanjski sud ukine pobijano rješenje, a podredno preinači na način da se ovrha određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-1760/18 obustavlja samo u odnosu na ovršenicu S. Ž.

              Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

              Rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, broj Ovr-1760/2018 od 10. srpnja 2018. određena je ovrha na pokretninama troje ovršenika, S₁ Ž₁., S. Ž., i D. Ž., Utvrdivši da ovršenica S. Ž. ima prebivalište u Z., rješenje o ovrsi u odnosu na tu ovršenicu radi provedbe ovrhe dostavljeno je nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

              U obrazloženju odluke prvostupanjski se sud poziva na odredbu čl. 38. st. 7. Ovršnog zakona iz 1996. (NN. 57/96, 29/99, 42/00-odluka US RH, 173/03, 194/03 – ispr.,  151/04, 88/05, 121/05 i 67/08) što je pogrešno, jer se u ovom predmetu imaju primijeniti odredbe sada važećeg Ovršnog zakona (NN. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 -Odluka USRH i 73/17 – dalje: OZ) obzirom da je rješenje o ovrsi u odnosu na sve ovršenike donijeto 2018. no i unatoč tome prvostupanjski je sud obustavom ovrhe na pokretninama ovršenice S. Ž. pravilno primijenio materijalno pravo.

              Prema odredbi čl. 40. st. 1. OZ-a ovrhovoditelj može tijekom postupka, bez pristanka ovršenika, povući u cijelosti ili djelomice prijedlog za ovrhu u kom slučaju sud obustavlja ovrhu (st. 2.).

              Obzirom da je podneskom od 28. studenog 2018. ovrhovoditelj povukao prijedlog za ovrhu samo u odnosu na ovršenicu S. Ž. to je prvostupanjski sud pravilno u odnosu na nju obustavio ovrhu pri čemu je u izreci rješenja naveo da se obustavlja ovrha „na pokretninama u vlasništvu ovršenika“ što se očigledno odnosi na ovršenicu S. Ž., budući je samo ona označena kao ovršenica u uvodu rješenja i jer je samo u odnosu na nju prvostupanjski sud odlučivao kao sud provedbe ovrhe.

              Pogrešno je žalbeno stajalište o nenadležnosti suda provedbe ovrhe za donošenje rješenja o obustavi ovrhe.

              Naime, u smislu odredbe čl. 43. st. 2. OZ-a sud provedbe ovrhe ovlašten je odlučivati o svim pitanjima koja se tiču provedbe ovršnog postupka te o svim pitanjima koja se jave u povodu provedbe ovršnoga postupka o kojima se prema ovom Zakonu odlučuje u tom postupku, te o zahtjevu za naknadu troškova postupka koji naknadno bude podnesen  tijekom postupka (čl. 14. st. 6.). To podrazumijeva da je sud provedbe ovrhe ovlašten odlučivati o svim onim pitanjima o kojima bi inače odlučivao sud nadležan za donošenje rješenja o ovrsi, što uključuje i rješenje o obustavi ovršnog postupka povodom povlačenja prijedloga za ovrhu.

              Kako su žalbeni razlozi kojima ovrhovoditelj pobija prvostupanjsko rješenje neosnovani i jer prilikom njegovog donošenja taj sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog (ovršnog) postupka na koje se temeljem čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH, 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - odluka US RH – dalje: ZPP) u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje uz preciziranje izreke na način kako je to odlučeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Varaždinu 25. srpnja 2019.