Broj: Gž Ovr-255/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Ordani Labura, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. H. d.o.o. iz Z., OIB: … zastupanog po punomoćniku O. B., odvjetniku u O. društvu B. & T. u Z., protiv ovršenika D. S. iz Z., B. V. OIB: …, radi ovrhe, rješavajući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem  Ovr-2559/17 od dana 21. prosinca 2018. godine, dana 12.  kolovoza 2019. godine,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i u dijelu pod točkom III. i IV. izreke potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem  Ovr-2559/17 od dana 21. prosinca 2018. godine.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem na temelju ovršne isprave – rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja Ovr-9617/15 od 26. siječnja 2015. godine, radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu 1.122,50 kune sa zateznom kamatom na način opisan u izreci, te radi namirenja troška ovršnog postupka određenog točkom II. izreke tog rješenja, određena je ovrha na novčanim sredstvima po svim računima i oročenim novčanim sredstvima ovršenika u svim bankama, prema osobnom identifikacijskom broju ovršenika te bez njegove suglasnosti, određeno je da se ovrha neće provesti na primanjima i naknadama koja su na temelju članka 172. Ovršnog zakona („Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje: OZ) izuzeti od ovrhe i iznosima koji su na temelju članka 173. OZ izuzeti od ovrhe, određeno je da će Financijska agencija nakon što primi rješenje o ovrsi naložiti bankama koje vode ovršenikove račune da zaplijene iznos novčanih sredstava s računa ovršenika do visine tražbine radi naplate koje je određena ovrha, dostavom banci naloga Financijske agencije, ovršenikova tražbina prema banci za isplatu novčanih sredstava na računu je zaplijenjena i  ovrhovoditelj time stječe založno pravo do iznosa zaplijenjene tražbine na navedenoj ovršenikovoj tražbini prema banci, banci se zabranjuje da ovršeniku ispuni novčanu tražbinu, a ovršeniku se zabranjuje da tu tražbinu naplati ili da inače raspolaže njome i zalogom koji je dan za njezino osiguranje, banka će prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava obaviti kad za to dobije nalog Financijske agencije i to na žiro račun ovrhovoditelja, broj HR… kod SG-S. b. d.d., poziv na broj: 1…, ovo rješenje ima učinak rješenja o ovrsi kojim su određeni zapljena novčane tražbine i prijenos radi naplate, banka odgovara ovrhovoditelju za štetu koju mu je nanijela time što se nije očitovala, ili što se neistinito ili nepotpuno očitovala, banka nema pravo žalbe protiv rješenja o pljenidbi, Financijska agencija postupa po ovom rješenju primjenom odredaba OZ i Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj: 68/18) - (točka I. izreke), naloženo je ovršeniku nadoknaditi ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka u iznosu 412,50 kuna sa zateznom kamatom od 21. prosinca 2018. do isplate na način opisan u izreci (točka II. izreke),  odbačen je ovršni prijedlog podnesen 20. ožujka 2017. godine, u dijelu kojim je predložena ovrha na temelju rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja Ovrv-8277/01 od 9. lipnja 2001. kao nepotpun (točka III. izreke) te je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška ovršnog postupka u preostalom zatraženom iznosu kao neosnovan (točka IV. izreke).

Protiv točke III. i IV. izreke prvostupanjskog rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu i pobijano rješenje preinači.

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

              Žalba nije osnovana.

              Naime, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prijedlogom od 20. ožujka 2017. godine ovrhovoditelj predložio određivanje ovrhe na temelju rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-8277/01 od 9. lipnja 2001. godine radi namirenja tražbine u iznosu 5.719,01 kuna sa zateznom kamatom od 8. travnja 2001. godine do isplate i naknade troška ovršnog postupka u iznosu 1.027,00 kuna sa zateznom kamatom od 9. lipnja 2001. godine, da rješenje o ovrsi ( listu 6 – 7 spisa ) poslovni broj Ovrv-8277/01 nije doneseno 9. lipnja 2001. godine već 9. svibnja 2001. godine, da je prvostupanjski sud zaključkom od 3. listopada 2018. godine pozvao ovrhovoditelja da ispravi ovršni prijedlog na način da pravilno navede ovršnu ispravu na temelju koje je predložio određivanje ovrhe radi namirenja iznosa 5.719,01 kuna sa zateznom kamatom i naknade troška ovršnog postupka u iznosu 1.027,00 kuna sa zateznom kamatom kao i da je postupajući po navedenom zaključku, ovrhovoditelj, uz podnesak od 17. listopada 2018. godine, ponovo dostavio sudu ovršni prijedlog u kojem je naveo poslovni broj ovršne isprave na temelju koje predlaže određivanje ovrhe radi namirenja iznosa od 5.719,01 (poslovni broj Ovrv-8277/01), međutim nije naveo datum njezinog donošenja, slijedom čega je prvostupanjski sud zaključio da ovrhovoditelj u ovršnom prijedlogu nije naveo ovršnu ispravu na način propisan člankom 39. stavak 1. OZ, a navedeni nedostatak nije otklonio niti nakon što ga je sud na to pozvao iako je bio upozoren na posljedice iz članka 109. stavak 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ.

Žalitelj u žalbi u bitnome navodi da je ovrhovoditelj u prijedlogu jasno naveo na kojoj ovršnoj ispravi temelji svoj zahtjev a očitom omaškom  nije naveo datum u izreci samog rješenja o ovrsi kao i da je ovrhovoditelj u prvom prijedlogu za ovrhu ispravno dostavio datum 09.06.2001. godine koji proizlazi iz njegovog primjerka rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-8277/2001 kojeg je dostavio uz žalbu.

Prema odredbi članka 39. stavak 1. OZ prijedlog za ovrhu mora biti razumljiv i između ostalog mora sadržavati naznaku ovršne isprave, dok je stavkom 3. istog članka propisano da  ovršni zahtjev, između ostalog, mora sadržavati  naznaku ovršne isprave, ako se ovrha traži na temelju ovršne isprave.

Slijedom navedenog, kraj činjenice da ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu, odnosno ovršnom zahtjevu, nije točno naznačio ovršnu ispravu na temelju koje je predložio ovrhu radi namirenja tražbine u iznosu od 5.719,01 kuna i troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.027,00 kuna sve sa zateznim kamatama, odnosno datum njezinog donošenja, niti je u tom smislu ispravio prijedlog za ovrhu sukladno zaključku suda od  dana 3. listopada 2018. godine iako je upozoren na posljedice nepostupanja u smislu odredbe članka 109. stavak 4. ZPP, to je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je prijedlog odbacio kao nepotpun.

Naime, ovršni postupak je strogo formalni postupak pa prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ovršni zahtjev mora biti sastavljen sukladno odredbi članka 39. stavak 1. i 3. OZ te u njemu, između ostaloga, mora biti naznačena i ovršna isprava na temelju koje se predlaže ovrha pri čemu se pored vrste te odluke, tijela koje ju je donijelo i poslovnog broja mora naznačiti i datum njezinog donošenja kako bi se bez ikakve sumnje moglo utvrditi o kojoj se ispravi radi, posebice u situaciji kada se ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu samo pozvao na takvu ispravu ne dostavljajući je uz prijedlog, sve u smislu odredbe članka 36. stavak 1. OZ, kao što je u konkretnoj ovršnoj stvari.

Ujedno, a u odnosu na uz žalbu dostavljeno rješenje o ovrsi, treba reći da  se prema odredbi članka 352. stavak 1. ZPP u vezi članka  381. ZPP  i članka 21. stavak 1. OZ  u žalbi  ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, slijedom čega dostavljeno rješenje o ovrsi nije relevantno za donošenje odluke povodom izjavljene žalbe.

Nadalje, obzirom na djelomično prihvaćanje ovršnog zahtjeva, pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 14. stavak 4. OZ odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška ovršnog postupka u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa od 412,50 kuna, jer takav trošak nije opravdan te ne može biti stavljen na teret protivne stranke.

Slijedom navedenog, kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja a kako nije počinjena niti koja od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP u vezi članka 381. ZPP i članka 21. stavak 1. OZ na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu ovrhovoditelja trebalo odbiti kao neosnovanu i riješiti kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP u vezi članka 21. stavak 1. OZ).

U ostalom nepobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

U Šibeniku, 12. kolovoza 2019. godine