Broj: Gž Ovr-1533/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sucu Mihi Mratoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice A. G., OIB:…, Z., protiv ovršenica M. C., OIB:…, D. i S. C. r. M., OIB:…, R. S., P., zastupane po punomoćniku V. M., odvjetniku u D., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Ovr-464/2018-8 od dana 01. listopada 2018. godine, dana 27. kolovoza 2019. godine,  

 

r i j e š i o   j e

 

              Uvažava se žalba ovrhovoditeljice kao osnovana, ukida se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Ovr-464/2018-8 od dana 01. listopada 2018. godine te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog za ovrhu zaprimljen 14. kolovoza 2018. godine.

 

Protiv navedenog rješenja, pravodobno žali se ovrhovoditeljica iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – u daljnjem tekstu: OZ), predlažući ovom sudu pobijano rješenje preinačiti podredno ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.   

             

U odgovoru na žalbu ovršenice su osporile sve žalbene navode ovrhovoditeljice.

 

Žalba ovrhovoditeljice je osnovana.

 

Ispitujući pobijano rješenje, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 21. OZ-a, ovaj sud je utvrdio kako je prilikom njegovog donošenja, prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

Naime, iz stanja spisa proizlazi kako ovrhovoditeljica, na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-524/87 od dana 07. ožujka 1989. godine, a koja je pravomoćna dana 20. studenog 1989. godine, traži određivanje ovrhe radi uspostave prijašnjeg stanja, navodeći kako su ovršenice postupile suprotno ovršnoj ispravi.

 

Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako je sud prijedlog za ovrhu odbio, smatrajući osnovanim uloženi prigovor zastare, ovo stoga što je temeljem odredbe članka 233. zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 25/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO) propisano kako sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare, a iz ovršne isprave proizlazi kako je svojstvo pravomoćnosti stekla 20. studenog 1989. godine.  

 

Takav stav prvostupanjskog suda nije pravilan.

 

Naime, kada je pravomoćnom presudom udovoljeno reivindikacijskom zahtjevu i tuženiku naloženo da stvar preda tužitelju u posjed, pravo na prisilno izvršenje te presude ne zastarijeva (Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Gzz-39/91). 

 

Ovo stoga, što tužba radi utvrđenja prava vlasništva ne zastarijeva, jednako kao ni vlasnička tužba za predaju stvari (reivindikacija), sve sukladno odredbi čl. 37. st. 3. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91) i čl. 161. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 141/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09). Utoliko ne zastarijeva niti pravo vlasnika na prisilno ostvarenje tražbine utvrđene takvom ispravom. 

 

Slijedom navedenoga, u situaciji kada ovrhovoditeljica posjeduje pravomoćnu presudu radi predaje stvari i kada u svom prijedlogu navodi da bi naknadno (više od deset godina nakon pravomoćnosti presude) ovršenici postupili protivno obvezi iz presude, ona je ovlaštena na temelju takve isprave zahtijevati ovrhu u smislu odredbe članka 264. OZ-a.

 

Budući da, prigovor zastare nije osnovan, a zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, pobijano rješenje je potrebno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

              U ponovljenom postupku, sud će pravilnom primjenom materijalnog prava odlučiti o osnovanosti ovrhovoditeljičinog prijedloga za ovrhu. 

 

Slijedom navedenoga, na temelju odredbe iz čl. 380. toč. 3. ZPP, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

U Splitu 27. kolovoza 2019.