Broj: Gž-2039/2017-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, OIB 22883124500, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja V. L., OIB: ..., iz B., zastupanog po punomoćnicima iz O. d. M. –L. –B. –T. iz Z., protiv tuženika FINA, Z.,  OIB:..., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB:..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj  Pn-3697/2016-18 od 11. srpnja 2017., 29. kolovoza 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj  Pn-3697/2016-18 od 11. srpnja 2017. i sudi:

 

Tuženik FINA dužan je isplatiti tužitelju V. L. iznos od 36.138,72 kn (slovima: tridesetšesttisućastotridesetosamkunasedamdesetdvijelipe) sa zateznim kamatama tekućim od 24. listopada 2013. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

Nalaže se tuženiku da nakadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 7.500,00 kn (slovima: sedamtisućapetstokuna) sa zateznim kamatama od 11. srpnja 2017. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od petnaest dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom u točci I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 36.138,72 kn sa zateznim kamatama od 24. listopada 2013. do isplate te zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi umješaču parnične troškove u iznosu od 2.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

              Protiv navedene  presude žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev.

 

            Žalbom se poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da obrazloženje presude proturječi sadržaju priložene isprave. Nadalje, osporava stav prvostupanjskog suda da tužitelju ne pripadaju zatezne kamate na cjelokupno dosuđeni iznos bruto plaće odnosno na onaj dio plaće iz kojeg se plaćaju porez i prirez na dohodak jer da su pravomoćnom presudom posl. broj Pr-4543/08 od 29. svibnja 2009. tužitelju dosuđene zatezne kamate i na taj iznos, a pravomoćna presuda mora se izvršiti onako kako glasi. Također, osporava pravilnost primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 115/16 i 106/18, dalje: ZPD) jer da je sukladno navedenoj odredbi porezni obveznik radnik, a ne poslodavac pa kako da porez i prirez dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće tada da tužitelj nije bio niti u obvezi platiti poreznoj upravi zatezne kamate pa mu iste nisu smjele biti niti ustegnute. Konačno, ističe da su obveza poslodavca prema radniku na isplatu bruto plaće i obveza radnika na plaćanje poreza i doprinosa  iz plaće dvije različite obveze, kao niti da se u ovršnom postupku ne može promijeniti pravomoćnom presudom utvrđena obveza poslodavca na isplatu plaće i kamata na cijeli iznos plaće pa da je tuženik prema odredbi čl. 217. st. 6. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje: OZ) bio dužan izvršiti prijenos poreza, prireza i doprinosa prema podacima porezne uprave, a da ono što preostane od zaplijenjenih sredstava prema pravomoćnoj presudi pripada tužitelju.

 

Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane te predlaže odbijanje žalbe i potvrđivanje prvostupanjske presude.

 

Osnovano se tužitelj žalbom poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da je utvrđenje prvostupanjskog suda kako tuženik nije uplatio Poreznoj upravi sporni iznos zateznih kamata na porez i prirez na dohodak u proturječju sa sadržajem Specifikacije naplate Pr-4543/08n od 25. listopada 2013. (list 44-61 spisa) i Obračuna poreza i doprinosa iz plaće tužitelja (list 36-41 spisa), s obzirom da je iz Specifikacije razvidno da je na ime poreza i prireza na dohodak izvršena naplata novčanih sredstava u iznosu od 57.922,44  kn, dok iz Obračuna proizlazi da predujam poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada naplaćen po sudskoj presudi u ovršnom postupku iznosi 21.783,72 kn, iz čega je razvidno da je pored navedenog iznosa sukladno obračunu Porezne uprave u korist iste naplaćen i daljnji iznos od 36.138,72 kn.

 

Međutim, unatoč počinjenoj bitnoj procesnoj povredi, ovaj sud ovlašten je donijeti drugostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 373a. st. 3. ZPP-a.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 36.138,72 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, s osnove naknade štete zbog neosnovano neisplaćenog navedenog iznosa u postupku izravne naplate na temelju pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Pr-4543/08 od 29. svibnja 2009., a koji iznos predstavlja obračunate dosuđene zatezne kamate na iznos poreza i prireza na dohodak iz bruto plaće tužitelja tekuće od dospijeća svakog pojedinog iznosa bruto plaće do isplate.

 

Među strankama nije sporno da je prethodno navedenom pravomoćnom presudom dosuđena tužitelju razlika bruto plaće sa zateznim kamatama na cjelokupno dosuđeni iznos razlike, dakle i na iznos poreza i prireza na dohodak. Također, nije sporno da  tuženik u postupku izravne naplate na temelju pravomoćne presude nije isplatio tužitelju zatezne kamate dosuđene na iznos poreza i prireza na dohodak.

 

Prvostupanjski sud pozivom na odredbe čl. 45. st. 1. i 2. ZPD-a te čl. 61. st. 1. Pravilnika o porezu na dohodak („ Narodne novine“ broj 10/17 i 128/17, dalje: Pravilnik) zaključuje da porez i prirez na dohodak, a koji čine sastavni dio bruto plaće,  dospijevaju tek isplatom plaće, pa da se stoga na iste ne obračunavaju zatezne kamate, slijedom čega, ujedno cijeneći da Porezna uprava te kamate nije obračunala niti naplatila, zauzima stav da u toj situaciji tužitelju ne pripada iznos nedospjelih zateznih kamata. Stoga odbija tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te dosuđuje umješaču panične troškove sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa).

 

Osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Naime, u konkretnom slučaju mjerodavno pravo predstavlja odredba čl. 209. OZ-a kojom je reguliran način postupanja FINE, dakle tuženika, prilikom izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne odluke domaćeg suda, s time da je provedba ovrhe radi naplate novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koja je utvrđena u bruto iznosu regulirana odredbom čl. 217. OZ-a, kojom je propisano da će Porezna uprava na zahtjev ovrhovoditelja, sukladno članku 18., izdati potvrdu o obračunu poreza, prireza i doprinosa, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju iz ukupno utvrđenog iznosa, u skladu s važećim propisima koji uređuju obračunavanje i plaćanje doprinosa iz plaće i poreza na dohodak, uz naznaku propisanih računa na koje će se uplatiti porez, prirez i doprinosi, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju (st.2.), te da ovrhovoditelj može na temelju isprava iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koja je utvrđena u bruto iznosu zatražiti izravnu naplatu ukupno dosuđenog iznosa od Agencije sukladno članku 209. ovoga Zakona, s time da je u tom slučaju dužan uz tu ispravu dostaviti i potvrdu o obračunu iz stavka 2. ovoga članka (st.5.), kao i da će Agencija po primitku zahtjeva za izravnu naplatu iz stavka 5. ovoga članka naložiti prijenos iznosa iz ovršne isprave prema podacima iz potvrde o obračunu (st.6.).

 

Dakle, sukladno navedenim zakonskim odredbama tuženik je bio dužan u postupku izravne naplate na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Pr-4543/08 od 29. svibnja 2009. postupiti u skladu s odredbom čl. 219. st. 6. OZ-a na način da naloži prijenos iznosa iz ovršne isprave prema podacima iz obračuna Porezne uprave, dakle na ime poreza i prireza na dohodak prenijeti samo onaj novčani iznos koji je naveden u tom obračunu.

 

Budući da iz obračuna Porezne uprave (list 36-41 spisa) nedvojbeno proizlazi da predujam poreza i prireza na dohodak po predmetnoj presudi iznosi 21.783,72 kn, to je sukladno odredbi čl. 217. st. 6. OZ-a tuženik bio ovlašten izvršiti prijenos samo tog iznosa novčanih sredstava po toj osnovi u korist porezne uprave, a ne i daljnjeg iznosa od 36.138,72 kn,  kako je to učinio prema Specifikaciji naplate Pr-4543/08 od  25. listopada 2013. (list 44-61 spisa) iz koje je razvidno da je po toj osnovi prenesen iznos od ukupno 57.922,44 kn, s time da je iznos od 36.138,72 kn bio dužan postupajući po ovršnoj ispravi prenijeti na račun tužitelja kao ovrhovoditelja, s obzirom da iz obračuna Porezne uprave ne proizlazi da je i taj iznos trebalo uplatiti u korist Porezne uprave. Naime, FINA nije ovlaštena odrediti prijenos novčanih sredstava u nekom drugom iznosu od onog određenog ovršnom ispravom niti se obračunom Porezne uprave mijenja pravomoćna i ovršna sudska odluka, već se istim samo omogućava provedba ovršne isprave na način da iznos novčanih sredstava dosuđen u bruto iznosu bude isplaćen u skladu sa važećim propisima vjerovnicima čije tražbine su obuhvaćene tom ispravom.

 

Slijedom navedenog, tuženik je u smislu odredbe čl. 201. u svezi sa čl. 213. OZ-a odgovoran za štetu tužitelju u iznosu od 36.138,72 kn sa pripadajućim zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) od dana izvršene izravne naplate 24. listopada 2013. kako to proizlazi iz Specifikacije naplate Pr-4543/08, do isplate, s time da su tužitelju kamate dosuđene po zatraženoj stopi, iako bi mu pravilnom primjenom odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a za razdoblje do 31. srpnja 2015. pripadale po stopi od 12% godišnje, ali bi u tom slučaju sud prekoračio tužbeni zahtjevi počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

 

Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev, pa je pozivom na odredbu čl. 373.a. st. 1. ZPP-a valjalo prihvatiti žalbu tužitelja i preinačiti prvostupanjsku presudu kao izreci ove presude.

 

S obzirom na ishod žalbenog postupka, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o troškovima cijelog postupka. Tužitelju pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada pravo na naknadu troškova postupka u cijelosti i to sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 7. toč. 1.), zastupanje na dva ročišta u ukupnom iznosu od 2.000,00 kn (Tbr. 9.toč.1.), za sastav podneska od 28. veljače 2017. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8. toč.1.) i podnesaka od 20. ožujka 2017., 18. travnja 2017. i 19. travnja 2017. u ukupnom iznosu od 750,00 kn (Tbr.8.toč.3.), za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr.10.toč.1.), sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 1.500,00 kn (Tbr.42.), sve sukladno Tarifi, dakle u ukupnom iznosu od 7.500,00 kn, sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, dok mu nije priznat trošak sudskih pristojbi budući da spisu ne prileži dokaz o plaćanju istih, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci 29. kolovoza 2019.