Broj: Gž-2315/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Darku Lupi kao sucu pojedincu u pravnoj stvari ovrhovoditelja P. c. d.o.o. iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćnici T. I., odvjetnici iz Z., protiv ovršenika T. Š., iz Z., OIB ... zastupanog po punomoćnici J. D., odvjetnici iz Z., radi isplate, odlučujući o žabi ovršenika (tuženika) T. Š. podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-1647/2016-4 od 29. rujna 2016., 2. rujna 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-1647/2016-4 od 29. rujna 2016. potvrđuje.

 

Obrazloženje

             

              Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

 

              "Obustavlja se ovrha u ovoj pravnoj stvari."

             

Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi ovršenik (tuženik) T. Š. osporavajući isto u cijelosti.

 

U žalbi bitnom ustvrđuje da sud nije mogao obustaviti ovrhu jer da ovršnog postupka više nema, obzirom da se pred sudom vodi parnični postupak pod poslovnim brojem Povrv-1647/2016 pa kod takvog procesnog stanja stvari kada je sud, nakon podnesenog prigovora ovršenika, sukladno odredbama iz čl. 58. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13) donio rješenje kojim stavlja izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice L. D. pod poslovnim broj Ovrv-3328/16 od 7. lipnja 2016. u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, više nema mogućnosti da ovrhovoditelj povuče prijedlog za ovrhu pa niti da sud obustavi ovrhu. 

 

Ustvrđuje da  sistematizacija Ovršnog zakona kojom su regulirani instituti prijedloga za ovrhu, povlačenje prijedloga za ovrhu, rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, pravni lijekovi protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, te nastavak postupka kao povodom prigovora protiv platnog naloga, daje osnove za logičan zaključak da se prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen nadležnom javnom bilježniku, prema odredbi čl. 40. st. 1. Ovršnog zakona može bez pristanka ovršenika povući samo i isključivo dok nije doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave jer u slučaju kada javni bilježnik na temelju prijedloga vjerovnika ovrhovoditelja donese rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave aktivira se pravo ovršenika iz čl. 57. Ovršnog zakona na podnošenje pravnog lijeka, prigovora. Smatra da ako  bi ovrhovoditelj bez pristanka ovršenika mogao povući prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i u fazi postupka nakon što je javni bilježnik već donio rješenje, da bi to značilo da ovrhovoditelj može odreći (oduzeti) ovršeniku pravo na podnošenje prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

 

Nastavno, ističe da razlog za podnošenje žalbe je i taj što sud nije odlučio o troškovima postupka obzirom da je tuženik u  odgovoru na tužbu (prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave) zatražio trošak sastava prigovora po kvalificiranom punomoćniku u iznosu od ukupno 625,00 kn.

 

Zaključno, predlaže da nadležni sud drugog stupnja ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno suđenje i to provođenjem parničnog postupka u kojem će se donijeti meritorna odluka i tako izbjeći da ovdje tužitelj ponovno protiv tuženika podnese novi prijedlog za ovrhu.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje sud drugog stupnja prema odredbi čl. 365. st. 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – dalje: OZ) a što će se obrazložiti u nastavku.

 

Iz stanja u spisu proizlazi da je ovdje ovrhovoditelj P. c. d.o.o. protiv ovršenika T. Š. javnoj bilježnici L. D. podnio prijedlog za ovrhu općenito na imovini ovršenika temeljem vjerodostojne isprave , izvatka iz poslovnih knjiga otvorenih stavaka ovrhovoditelja radi naplate 2.624,00 kn te da je javna bilježnica L. D. 7. lipnja 2016., donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

 

Nastavno, proizlazi da je ovršenik T. Š. pravovremeno podnio prigovor kojim rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pobija u cijelosti kako u osnovi tako i visini te odluci o troškovima postupka iznoseći razloge promašene pasivne legitimacije, promašene aktivne legitimacije  te prigovor zastare.

 

Nastavno, proizlazi da je javna bilježnica L. D. predmetni spis (Ovr-338/16 pozivom  na odredbe iz čl. 287. Ovršnog zakona dostavila na daljnje postupanje Općinskom sudu u Novom Zagrebu, da je prvostupanjski Općinski sud u Novom Zagrebu nakon primitka javnobilježničkog spisa, rješenjem poslovnog broja Povrv-1647/2016-2 od 9. rujna 2016. (list 12 spisa) stavio izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave pod poslovnim broj Ovrv-3328/16 od 7. lipnja 2016. javne bilježnice L. D. u dijelu u kojem je određena ovrha ,ukinuo provedene radnje te odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovoru protiv platnog naloga.

 

Nastavno, proizlazi da je ovrhovoditelj (tužitelj) P. c. d.o.o. podneskom od 29. rujna 2016. (list 13 spisa) povukao prijedlog za ovrhu (pozivom na poslovni broj Povrv-1647/16) te da je pobijanim rješenjem sud prvog stupnja obustavio ovrhu pozivom na odredbu čl. 40. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 93/14).

 

Nastavno, iz stanja u predmetu proizlazi je pravomoćnim rješenjem od 1. rujna 2017. (list 24-25 spisa) sud prvog stupnja naložio tužitelju P. c. d.o.o. naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 625,00 kn a koji se odnosi na sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave prema tarifnom broju 7-9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od ukupno 625,00 kn (500,00 kn sa pripadajućim PDV-om).

 

U predmetnoj pravnoj stvari sporno je pitanje do kojeg vremenskog trenutka odnosno faze postupka ovrhovoditelj može povući prijedlog za ovrhu te da li postoji razlika u procesnoj moći ovrhovoditelja povlačenje prijedloga za ovrhu u slučaju kada je isti podnesen na temelju ovršne isprave u odnosu na  slučaj kada je prijedlog za ovrhu podnesen na temelju vjerodostojne isprave.

 

Iz procesnih očitovanja tuženika (ovršenika) proizlazilo bi pravno shvaćanje da ovrhovoditelj, kada se radi o pokrenutom postupku ovrhe na temelju vjerodostojne isprave,podnošenjem prijedloga nadležnom javnom bilježniku, može povući prijedlog samo do donošenja rješenja javnog bilježnika o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave a nakon toga da ovrhovoditelj nema pravnu moć povlačenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave.

 

Takvo pravno shvaćanje nije osnovano.

 

Odredbom čl. 40. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17) propisano da ovrhovoditelj može tijekom postupka bez pristanka ovršenika povući u cijelosti ili djelomice prijedlog za ovrhu (st. 1) s time da će u slučaju iz st. 1. čl. 40 Zakona sud obustaviti ovrhu (čl. 40 st. 2).

 

Po motrištu ovog suda čl. 40. st. 1.OZ-a određuje procesnu moć ovrhovoditelja da , u postupku ovrhe na temelju ovršne isprave, može i nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi,povući prijedlog za ovrhu bez pristanka  ovršenika, ali i u slučaju prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, sve do pravomoćnosti rješenja suda o stavljanju izvan snage rješenja o ovrsi  javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha, povući prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave.

 

Sve do pravomoćnosti rješenja suda prvog stupnja prema odredbi čl. 58. Ovršnog zakona, ovrhovoditelj je ovlašten povući prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a tek nakon što to rješenje suda prvog stupnja postane pravomoćno, dolazi do prekluzije prava - procesne moći ovrhovoditelja da povuče prijedlog za ovrhu,a postupak se u cijelosti, sa svim procesnim  posljedicama nastavlja kao parnični u kojem slučaju bivši ovrhovoditelj a sada  tužitelj pod određenim pretpostavkama (pristanak tuženika) može povući tužbu.

 

U predmetnom slučaju ovrhovoditelj je povukao prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave prije nego li je rješenje  prvog stupnja  od 9. rujna 2016. godine postalo pravomoćno, a u takvom slučaju sud prvog stupnja je   pravilno je , na temelju odredbe iz čl. 40 st. 2 OZ-a odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

 

Suprotno žalbenim navodima, procesno ovlaštenje ovrhovoditelja na povlačenje prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave prije nego li rješenje koje donosi sud temeljem odredbe čl. 58. Ovršnog zakona postane pravomoćno, ne utječe na pravo ovršenika na podnošenje prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave s time da u slučaju povlačenja prijedloga za ovrhu u toj fazi postupka, ovršeniku pripada pravo na naknadu troška podnesenog prigovara. Prema stanju u spisu proizlazi da je ovršenik podnio zahtjev za naknadu troškova sastava prigovora po kvalificiranom punomoćniku o kojem je sud prvog stupnja odlučio gore navedenim pravomoćnim rješenjem od 1. rujna 2017. godine.

 

Sukladno načelu ekonomičnosti postupka ovrhovoditelj ima procesnu mogućnost, procesnu moć da nakon podnesenog prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, a prije nego li rješenje suda o nastavku postupka u parnici postane pravomoćno, povuče prijedlog za ovrhu uz procesnu posljedicu da u takvom slučaju, ovršenik ima procesnu mogućnost podnošenja zahtjeva za naknadu troška prigovora.

 

Proizlazi da je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbi Ovršnog zakona odlučio kao u izreci pobijanog rješenja, a kako donošenjem istog nisu ostvarene bitne povrede odredaba postupka na koje sud drugog stupnja, prema odredbama iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, čl. 381.  u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

U Rijeci 2. rujna 2019.