Broj: Gž Ovr-532/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice E. & S. b d.d. sa sjedištem u R., OIB: …, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z., protiv ovršenice V. P. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku Z. H., odvjetniku u Z., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbama ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda  u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-853/18 od 22. kolovoza 2018. i rješenja istog prvostupanjskog suda od 21. veljače 2019., dana 4. rujna 2019.,

                                                       

r i j e š i o   j e

 

              I.  Odbijaju se žalbe ovršenice V. P. kao neosnovane te potvrđuju rješenje o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-853/18 od 22. kolovoza 2018. i rješenje istog prvostupanjskog suda od 21. veljače 2019.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditeljice E. & S. b d.d. za naknadom troška na ime sastava odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

Uvodno označenim rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja riješeno je:

 

Temeljem ovršne isprave – Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 1073/071 od 30. listopada 2007. g., br. javnog bilježnika M. M. O.- 33671/2007, ovršnog od dana 19. kolovoza 2014.g, a radi naplate tražbine, ovrhovoditelja E.&S. B. d.d. iz R., OIB: …, u iznosu od 36.461,37 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, a koji iznos predstavlja glavnicu, redovnu kamatu i zateznu kamatu zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema članku 29. Zakona o obveznim odnosima koje na iznos od 32.870,45 EUR-a (koji iznos predstavlja glavnicu) u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate teku od dana 02.06.2013.g. do 31.07.2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i troškova ovog ovršnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema članku 29. Zakona o obveznim odnosima tekućim od dana donošenja Rješenja o ovrsi pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

određuje se ovrha

- na nekretninama ovršenika:

 

39. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-38) u naravi stan br. 4 na IX (devetom) katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om, predsoblja i balkona u površini od 57.38 čm kao poseban dio koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, u vlasništvu ovršenika 1/1 dijela, s kojim vlasništvom posebnog dijela je povezan odgovarajući suvlasnički dio nekretnine zk.č.br. 647 u naravi stambena zgrada Siget br. 8 i dvorište ukupne površine 413 m2, upisane u zk. ul. 22993, k.o. K. kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Novom Zagrebu,

 

-zabilježbom ovrhe na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama, utvrđenjem vrijednosti navedenih nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom (čl.80. OZ – a).

 

Zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda nalaže se upis zabilježbe ovrhe (čl.84 OZ – a)

 

Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

'' Odbija se prijedlog ovršenika od 10. rujna 2018. za odgodom ovrhe, kao neosnovan.''

Protiv citiranog rješenja o ovrsi žalbu je izjavila ovršenica pobijajući ga iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč. 6. Ovršnog zakona, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijano rješenje o ovrsi ukine te nadoknadi trošak zastupanja ovršenice po punomoćniku, koji trošak popisuje. U žalbi ističe da se u konkretnom slučaju radi o predmetu na kojem je mogućnost ovrhe ograničena, odnosno o predmetu koji je isključen iz ovrhe, odnosno o jedinoj nekretnini ovršenice. Budući da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu štetu, odnosno ostala bez jedinog krova nad glavom, to sukladno odredbi čl. 65. st. 1. toč. 1. i čl. 75. st. 5. Ovršnog zakona predlaže odgodu ovrhe ističući da u trenutku sklapanja pravnog posla, ugovora o kreditu, nije dala pristanak na ovrhu nad jedinom nekretninom.

U odgovoru na žalbu ovrhovoditeljica je osporila žalbene navode ističući da je donošenjem pobijanog rješenja o ovrsi sud prvog stupnja pravilo primjenio odredbe Ovršnog zakona, a da su neosnovani i paušalni žalbeni navodi kako ovršenica u trenutku sklapanja pravnog posla nije dala pristanak na ovrhu. Predmetnim ugovorom o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja zasnovano je založno pravo na nekretnini ovršenice radi osiguranja novčane tražbine pa budući da dužnica nije podmirila tražbinu po predmetnom ugovoru to je ovrhovoditeljica radi naplate tražbine bila prisiljena provesti prisilnu ovrhu prodajom nekretnine, a na što je ovlaštena navedenim ugovorom. Protivi se prijedlogu za odgodom ovrhe ističući da ovršenica ni na koji način nije dokazala da su kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe. Predlaže žalbu ovršenice odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje o ovrsi te obvezati ovršenicu da ovrhovoditeljici naknadi trošak odgovora na žalbu.

Žalbu protiv rješenja izjavila je ovršenica pobijajući ga zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijano rješenje preinači na način da se odgodi predmetna ovrha, a nakon toga donese rješenje o obustavi. U žalbi ističe da se u predmetu provodi ovrha nad jedinom nekretninom ovršenice, što je suprotno čl. 75. Ovršnog zakona, zbog čega su stečeni uvjeti za obustavom ovrhe.

Na žalbu protiv rješenja nije odgovoreno.

Žalbe nisu osnovane.

Pobijanim rješenjem o ovrsi sud prvog stupnja je, na temelju ovršne javnobilježničke isprave - ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 1073/071 od 30. listopada 2007. ovršnog od 19. kolovoza 2014., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditeljice u iznosu od 36.461,37 EUR u kunskoj protuvrijednosti, koji iznos predstavlja glavnicu, redovnu kamatu i zateznu kamatu zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 32.870,45 EUR u kunskoj protuvrijednosti teku od 2. lipnja 2013. pa do isplate, kao i troškova ovršnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, odredio ovrhu na nekretnini ovršenice i to stanu koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na čest. br. 647, upisanoj zk. ul. 22993 k.o. K. i to zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđenjem vrijednosti navedene nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditeljice iz iznosa dobivenoga prodajom.

Predmetna ovrha određena je na temelju čl. 80. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17 - dalje OZ) prema kojem se ovrha na nekretnini provodi zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

 

Prema odredbi čl. 22. OZ sud određuje ovrhu na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako tim zakonom nije drugačije određeno.

 

Ovršna isprava u smislu odredbe čl. 23. toč. 4. OZ je i javnobilježnička isprava, u konkretnom slučaju predmetni ugovor.

 

Iz spisa predmeta proizlazi da je ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju opskrbljen potvrdom ovršnosti s danom 19. kolovoza 2014.

 

U odnosu na žalbeni  navod kojim ukazuje da se radi o jedinoj nekretnini ovršenice koja se koristi za stanovanje i kao takva ne može biti predmet ovrhe, za istaći je da se čl. 12. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine, broj 73/17 – dalje: ZID OZ), a kojim je čl. 75. st. 5. izmijenjen na način da regulira da nekretnina nužna za stanovanje ne može biti predmet ovrhe, ne primjenjuje na konkretan slučaj, budući da je čl. 44. st. 3. prijelaznih i završnih odredaba navedenog Zakona propisano da se čl. 12. st. 1. primjenjuje na pravne poslove koji nastanu nakon stupanja na snagu toga Zakona, dok je ovdje pravni posao nastao 2007.

Ovršenica u žalbi ne ističe druge žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. OZ, a ovaj drugostupanjski sud, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede ovršnog postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu ovršnog postupka i da je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odredio predloženu ovrhu na nekretnini ovršenice.              

Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, odbiti žalbu ovršenice kao neosnovanu i potvrditi rješenje o ovrsi suda prvog stupnja.

Zahtjev ovrhovoditeljice za naknadom troška odgovora na žalbu valjalo je odbiti kao neosnovan, budući da takva radnja nije bila nužna za vođenje postupka.

              Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja odbio je prijedlog ovršenice za odgodom ovrhe, kao neosnovan, smatrajući da ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe trpjela teško nadoknadivu štetu, odnosno da nije ispunjena pretpostavka iz čl. 65. st. 1. OZ.

Odredbom čl. 65. st. 1. OZ propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je ispunjena i jedna od pretpostavki iz toč. 1.-10. navedenog članka.

Ovršenica u prijedlogu za odgodu ističe da bi provedbom ovrhe ostala bez jedinog krova nad glavom čime bi pretrpjela nenadoknadivu štetu, a koji razlog je protivan svrsi i smislu samog ovršnog postupka. Naime, svrha ovršnog postupka je prisilno namirenje tražbine vjerovnika iz imovine dužnika uz minimalnu mogućnost da dužnik to namirenje oteže ili spriječi.

Sama činjenica da je u postupku određena prodaja predmetne nekretnine radi namirenja ovrhovoditeljice nije sama po sebi dovoljna za odgodu predmetne ovrhe, budući da je svrha takvog postupka prodaja nekretnine i namirenje vjerovnika.

Stoga je pravilno sud prvog stupnja primjenio materijalno pravo prilikom donošenja rješenja kojim je odbio prijedlog za odgodom ovrhe u predmetnoj pravnoj stvari.

Zbog navedeno valjalo je, temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, odbiti žalbu ovršenice kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

 

Zadar, 4. rujna 2019.