Broj: Gž-1477/19-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, te Svjetlane Vidović, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Arijane  Bolanča, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. D., iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 (za Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada), radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 70 P-2400/18-13 od 30. svibnja 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 12. rujna 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 70 P-2400/18-13 od 30. svibnja 2019. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se proglasi nedopuštenim pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate koji provodi Financijska agencija (FINA) na temelju rješenja Ministarstva rada i mirovinskog sustava, KLASA: 114-05/15-01/01, URBROJ: 524-02-01/1-15-3 od 8.12.2015. u povodu prijedloga tuženika - ovrhovoditelja, protiv tužitelja - ovršenika te da mu se naknadi parnični trošak (točka I. izreke). Ujedno je tužitelj obvezan tuženici naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.500,00 kn (točka II izreke).

 

              Protiv ove presude žalbu pravovremeno podnosi tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) koji propis se primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19), s prijedlogom da se presuda preinači.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je osnovana.

 

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate koji provodi Financijska agencija (FINA) na temelju ovršne isprave - rješenja Ministarstva rada i mirovinskog sustava, KLASA: 114-05/15-01/01, URBROJ: 524-02-01/1-15-3 od 8. prosinca 2015., iz razloga jer da predmetno rješenje ne predstavlja ovršnu ispravu i jer da isto nije ovršno pa da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti predmetnu ovrhu protiv ovršenika.

 

              Prvostupanjski je sud smatrao da je FINA zaključila da joj je dostavljena valjana ovršna isprava na temelju koje se može provesti naplata te da je ista u cijelosti provedena.

 

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

 

- da je rješenjem Ministarstva rada i mirovinskog sustava Republike Hrvatske od 8. prosinca 2015. tužitelj (državni službenik raspoređen na mjestu višeg inspektora rada u Službi za nadzor zaštite na radu na radilištima i u rizičnim djelatnostima, Sektor za nadzor u području zaštite na radu, Središnji ured, Inspektorat rada) utvrđen odgovornim za štetu na imovini Republike Hrvatske koja da je počinjena dana 16. listopada 2015. na službenom osobnom automobilu registarskih oznaka ZG … i da visina štete iznosi 20.749,98 kn s PDV-om, koju štetu da je isti dužan naknaditi u roku od 30 dana, a da će se ako isti odbije naknaditi štetu po tom rješenju postupak za naknadu štete provesti po općim pravilima obveznog prava (dalje: Rješenje);

 

- da je tužitelj protiv Rješenja podnio prigovor o kojemu još nije odlučeno;

 

- da je tuženica Rješenje opskrbila potvrdom ovršnosti s datumom 12. veljače 2016. i uputila na provedbu FINI koja je u cijelosti postupila po Rješenju s danom 23. svibnja 2018.;

 

- da je rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr-999/17 od 20. veljače 2017. tužitelj upućen kao ovršenik na pokretanje parnice protiv tuženika kao ovrhovoditelja radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavak 1. točka 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje: OZ).

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud je prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev u cijelosti smatrajući da je FINI dostavljena ovršna isprava koja je bila opskrbljena potvrdom ovršnosti, da je postupak izravne naplate proveden sukladno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj 91/10 i 112/12; dalje: ZPONS) i odredbama Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj 6/13; dalje: Pravilnik) te da je naplatom cjelokupne tražbine ovrha dovršena po samom zakonu.

 

Za sada se ne može prihvatiti kao pravilan zaključak suda prvog stupnja jer je pobijana odluka opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP koju ovaj drugostupanjski sud ne može otkloniti pa se ne može ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava.

 

              Ovo stoga jer se sud prvog stupnja u pobijanoj odluci uopće nije osvrnuo na razloge zbog kojih je tužitelj tražio biti upućen u parnicu. Naime, tužitelj je u svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u činjeničnim navodima (kao i u tužbi) isticao da: a) Rješenje nije ovršna isprava što je žalbeni razlog iz odredbe članka 50. stavak 1. točka 1. OZ, b) da je uložio prigovor protiv Rješenja pa da isto nije moglo postati ovršno što je žalbeni razlog iz odredbe članka 50. stavak 1. točka 2. OZ, te c) da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika što je žalbeni razlog iz odredbe članka 50. stavak 1. točka 7. OZ.

 

              Tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu (članak 55. stavak 3. OZ). Jezičnim, gramatičkim i logičkim tumačenjem citirane zakonske odredbe, po mnijenju ovog drugostupanjskog suda, u postupku radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim sud je prvog stupnja bio ovlašten ispitivati (ne)dopuštenost pljenidbe i prijenosa ne samo iz razloga zbog kojih je tužitelj rješenjem upućen na parnicu (ovdje žalbeni razlog iz odredbe članka 50. stavak 1. točka 7. OZ) već iz svih razloga koje je isticao u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (žalbi).

 

Odredbom članka 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, MU broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.; dalje: Konvencija) određeno je da radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega, svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj.

 

Pravo na pravično (pošteno) suđenje posebno se treba imati u vidu u ovršnim postupcima kako bi se ionako težak položaj ovršenika, ublažio jasnom argumentacijom suda u primjeni procesnih i materijalnopravnih pravila.

 

Za navesti je da u svakoj parnici sud raspravlja određeni odnos među parničnim strankama i spor o pravu odnosno, o obvezi koji nastaje iz tog odnosa, te da pravilna presuda pretpostavlja jasan i pouzdan sud o postojanju pravnog odnosa i određenog prava odnosno obveze iz tog odnosa.

 

To se postiže kada sud istinito utvrdi činjenični i pravni osnov za postojanje prava o kome se vodi spor na način da mora za osnov prava u tijeku raspravljanja, kao i za osnov suđenja uzeti određeno pravno pravilo materijalnog prava, pa u skladu s njim pravilno raspraviti i utvrditi činjenice važne za postojanje prava i potom, na osnovu tako raspravljenog i istinito utvrđenog činjeničnog stanja, primjenom odgovarajućeg pravnog pravila, obrazloženo suditi o pravu koje je predmet spora u parnici.

 

U postupku radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim sud je ovlašten ispitivati (ne)dopuštenost pljenidbe i prijenosa ne samo iz razloga zbog kojih je tužitelj upućen na parnicu već iz svih razloga koje je isti istakao u svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na koji prijedlog se prema odredbi članka 210. stavak 2. OZ na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ o žalbi protiv rješenja o ovrsi pa tako i citirana odredba članka 55. stavak 3. OZ.

 

Zbog svega navedenog, upravo u ovoj parnici imaju se razriješiti sva sporna pitanja koja je tužitelj istakao u svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim -  žalbi (gore navedeni pod a, b i c).

 

Nadalje, samo pokretanje parnice ne utječe na provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine (članak 50. stavak 7. OZ) pa za razrješenje prijepora u ovoj pravnoj stvari nije od značaja je li ovrha u cijelosti provedena ili ne kako to pogrešno smatra sud prvog stupnja.

 

Kako je sud prvog stupnja u pobijanoj odluci samo ustvari iznio kronologiju događanja bez da se osvrnuo na navode tužitelja (gore navedeni pod a, b i c), to je isti propustio iznijeti pravno relevantne razloge kojima se rukovodio u donošenju pobijane odluke pa je valjalo uvažiti žalbu i presudu ukinuti temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP.

 

U nastavku postupka sud će prvog stupnja iznijeti pravno relevantne razloge ocjene je li Rješenje ovršna isprava, imati će u vidu i načelo otvorenog pravosuđenja (nije razriješena proturječnost između činjenice da je Rješenje postalo ovršno s danom 16. veljače 2016. i tvrdnje tužitelja da o njegovu prigovoru nije odlučeno) kao što će jasno odgovoriti i na pitanje je li  ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno je li ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, tražiti će i izjašnjenje tuženice glede istaknutog prigovora prijeboja (je li se radi o materijalnopravnom ili procesnopravnom prigovoru te obrazloženje istoga), te će nakon toga pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja a time i o ukupnim troškovima postupka (članak 166. stavak 3. ZPP).

 

U Splitu 12. rujna 2019.