Broj: Gž Ovr-508/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

          Županijski sud u Zadru, po sucu toga suda Marinu Grbiću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja H. A. R. AG. K., R. A., OIB: …, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz O. D. P. i Š. d.o.o. iz V., protiv ovršenika A. M. iz C. P., OIB: …, zastupan po punomoćniku B. J., odvjetniku iz Z., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju od 4. lipnja 2019. poslovni broj Ovr-6316/16, dana 16. rujna 2019.,

r i j e š i o   j e

              1. Odbija se žalba ovrhovoditelja H. A. R. AG. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju od 4. lipnja 2019. poslovni broj Ovr-6316/16.

2. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog da se na temelju sporazuma radi osiguranja novčane tražbine od 6. lipnja 2007. solemniziranog istoga dana od strane javnog bilježnika Z. P. iz S. pod brojem OV-4601/07 i OV-4661/07 od 12. lipnja 2007., aneksa broj 1 uz sporazum od istoga dana solemniziran pod brojem OV-5766/07 od 18. srpnja 2007., pod brojem OV-5808/07 od 19. srpnja 2007., pod brojem OV-5823/07 od 19. srpnja 2007., pod brojem OV-5830/07 od 19. srpnja 2007. te pod brojem OV-5881/07 od 20. srpnja 2007. i aneksa broj 2 uz sporazum također od 6. lipnja 2007. solemniziran kod istog javnog bilježnika pod brojem OV-3850/09 od 15. srpnja 2009., radi naplate iznosa od 3.589.917,17 EUR, eventualno u kunskoj protuvrijednosti, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. studenog 2016. te troškova ovrhe odredi ovrha na ½ dijela nekretnine izvanknjižno vlasništvo ovršenika u knjizi položenih ugovora u zk. ul. podul. … stan na II. katu broj 11 zgrade u S., izgrađene na č. zem. …, te ½ dijela garaže broj 1 u izvanknjižnom vlasništvu ovršenika upisana u knjigu položenih ugovora uz. ul. podul. … zgrade u S., , izgrađena na č. zem. … i … (ne kaže se koja katastarska općina), zabilježbom ovrhe, utvrđenjem vrijednosti, prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

Protiv rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj zbog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, pobijajući i odluku o trošku, s prijedlogom da se rješenje ukine.

U odgovoru na žalbu osporeni su žalbeni navodi i predloženo njezino odbijanje.

Žalba nije osnovana.

Kako se taj žalbeni razlog posebno ne obrazlaže ispitujući rješenje ovaj sud ne nalazi da su ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP) i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona («Narodne novine», broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje OZ).

Isto tako, nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog (ovršnog) prava na koju također pazi po službenoj dužnosti.

Naime, odredbom članka 22. OZ-a propisano je kako sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako OZ-om nije drugačije određeno.

Ovršne isprave u ovom predmetu su citirani Sporazum s pripadajućim Aneksom I i Aneksom II. kojima je osigurana tražbina iz citiranog Ugovora o kreditu, a koja tražbina je izražena u valuti CHF, dok je ovršnim prijedlogom zatražena naplata duga obračunata u valuti EUR ili kunama.

Prema recentnoj sudskoj praksi ne radi se o istovrsnim tražbinama i sadržaj obveze ovršenika nije identičan tražbini čije ostvarenje zahtjeva ovrhovoditelj.

Ovrhovoditelj je ovlašten zahtijevati ispunjenje ovršenikove obveze prema sadržaju iz ovršnih isprava i ne može zahtijevati ovršnim prijedlogom nešto drugo.

S obzirom na to da tražbina ovrhovoditelja naznačena u prijedlogu za ovrhu nije istovjetna tražbini iz ovršne isprave te da se po načelu formalnog legaliteta ovrha određuje upravo na temelju ovršne isprave prijedlog za ovrhu nije osnovan jer sadržaj obveze ovršenika nije identičan potraživanju čije ostvarenje prijedlogom za ovrhu zahtjeva ovrhovoditelj, dakle, ovrhovoditelj je ovlašten zahtijevati namirenje ovršenikove obveze jedino prema sadržaju ovršne isprave, odnosno ovrhovoditelj kao vjerovnik nije ovlašten svoju tražbinu u stranoj valuti jednostrano promijeniti u drugu ili domaću valutu jer bi to bilo suprotno č. 166. st. 1.  Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

Prema toj odredbi predmet vjerovnikove obveze je ono što čini sadržaj obveze dužnika, te taj sadržaj obveze dužnik ne može ispuniti ničim drugim, niti vjerovnik može zatražiti nešto drugo.

Glede žalbenih navoda treba reći da nije dokazano da su ispunjeni uvjeti temeljem kojeg bi ovrhovoditelj bio ovlašten u odnosu na ovršenika kao jamca platca i založnog dužnika jednostrano izvršiti konverziju niti je to obrazloženo niti dokazano u ovršnom prijedlogu i u daljnjem tijeku postupka nakon ukidne odluke ovog suda.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. točka 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odlučiti kao izreci ovog rješenja.

Konačno, odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na supsidijarnoj primjeni odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a.

U Zadru, 16. rujna 2019.