Broj: Gž Ovr-1114/2018-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupanja, po sucu tog suda Mihi Mratoviću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice A. V., OIB:…, i 2. ovrhovoditelja F. V., OIB:…, oboje iz Z., oboje zastupani po punomoćniku Ž. Š., odvjetniku iz K., protiv ovršenika R. F., iz K., OIB:…, zastupanog po punomoćniku E. M., odvjetniku u Z., radi ovrhe radi iseljenja i predaje u posjedu, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Ovr-1661/2017 od 21. ožujka 2018. i o žalbama ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Ovr-1661/17 od 5. veljače 2018., 18. rujna 2019., 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Uvažava se žalba ovršenika kao osnovana te se ukida rješenje Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Ovr-1661/2017 od 21. ožujka 2018..

 

II. Odbijaju se žalbe ovršenika kao neosnovane te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Ovr-1661/17 od 5. veljače 2018..  

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem odbačena je kao nepravovremena žalba ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Ovr-1661/2017 od 5. veljače 2018., koja je podnesena od strane punomoćnika ovršenika E. M., odvjetnika u Z., 16. veljače 2018..

 

Protiv citiranog rješenje pravovremeno se žali ovršenik, pobijajući isto zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 dalje: ZPP), koji se primjenjuje temeljem članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17; dalje: OZ).

 

Žalba je osnovana.

 

Iz stanja spisa proizlazi:

 

-          kako je rješenje Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Ovr-1661/17 od 5. veljače 2018., ovršenikovom punomoćniku bilo dostavljeno 8. veljače 2018.;

-          kako je rješenje Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Ovr-1661/17 od 5. veljače 2018., bilo dostavljeno i osobno ovršeniku, 7. veljače 2018.;

-          kako je na spomenuto rješenje žalbu uložio ovršenik osobno, 15. veljače 2018., te putem punomoćnika 16. veljače 2018..

 

Smatrajući kako u situaciji kada je ista odluka više puta dostavljena istoj stranci, rok za žalbu počinje teći od dana kada je toj stranci na zakonit način prvi put izvršeno uručenje odnosno dostava sudske odluke, prvostupanjski sud je odbacio žalbu podnesenu od strane punomoćnika stranke, kao nepravodobnu.

 

Stajalište prvostupanjskog suda nije pravilno.

 

Odredbom članka 138. st. 1. ZPP-a, koji se u konkretnom slučaju primjenjuje sukladno odredbi članka 21. st. 1. OZ-a, propisano je kako kad stranka ima zakonskog zastupnika odnosno punomoćnika, dostava se obavlja zakonskom zastupniku odnosno punomoćniku, ako u ovom zakonu nije drugo određeno.

 

Iz citirane odredbe jasno proizlazi kako se, u slučaju kad stranka ima punomoćnika, dostavlja obavlja punomoćniku. Samim time će, u situaciji kada se dostava izvrši i punomoćniku stranke i stranci, rokovi početi teći od dana dostave odluke punomoćniku.

 

Stoga je, a kako je ovršenik, putem svojeg punomoćnika žalbu uložio unutar zakonskog roka od osam dana, njegova žalba pravodobna.

 

Slijedom navedenoga, a temeljem odredbe čl. 380. st. 3. ZPP-a, vezano uz odredbu čl. 21. st. 1. OZ-a, valjalo je riješiti kao u točki I. izreke.

 

Budući da je rješenje kojim je ovršenikova žalba odbačena kao nepravodobna ukinuto, valjalo je odlučiti o njegovoj žalbi protiv rješenja Ovr-1661/17 od 5. veljače 2018..

 

Rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Ovr-1661/17 od 5. veljače 2018., prijedlozi ovršenika R. F., iz K., OIB:…, za odgodu ovrhe podneseni 8. siječnja 2018. i 15. siječnja 2018. odbijeni su kao neosnovani.

 

Na citirano rješenje žalbu pravovremeno izjavljuje ovršenik putem punomoćnika pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. st. 1. ZPP-a, koji je primijeniti sukladno odredbi članka 21. st. 1. OZ-a,  predlažući ovom sudu žalbu usvojiti i pobijano rješenje preinačiti.

 

Nadalje, žalbu ulaže i osobno ovršenik, pobijajući rješenje Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Ovr-1661/17 od 5. veljače 2018. zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. st. 1. ZPP-a, koji je primijeniti sukladno odredbi članka 21. st. 1. OZ-a,  predlažući ovom sudu žalbu usvojiti i pobijano rješenje preinačiti.

 

Žalbe ovršenika nisu osnovane.

 

              Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio prijedlog ovršenika uz obrazloženje kako u konkretnom predmetu ne bi bile kumulativno ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 65. st. 1. OZ-a.

 

U svojoj žalbi ovršenik u bitnom navodi kako je nedvojbeno ukazao da bi  provedbom ovrhe pretrpio teško nadoknadivu štetu i ukazuju kako vođenje predmetnog postupka predstavlja miješanje suda u ovršenikovo pravo na dom. 

 

Prema odredbi iz članka 65. stavak 1. OZ-a na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu:

 

1. ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek,

2. ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje toga postupka,

3. ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha,

4. ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti,

              5. ako je ovršenik podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi, prigovor iz članka 52. ili 53. ovog Zakona ili podnio tužbu iz članka 52. ili 55. ovoga Zakona

6. ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno,

7. ako je ovršenik ili sudionik u postupku zahtijevao da se otklone nepravilnosti učinjene pri provedbi ovrhe,

8. ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni,

9. ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa,

10. ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak.

Valjano prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog za odgodu, to jer nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke iz citirane odredbe budući da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

Naime, suprotno žalbenim navodima, prema mišljenju ovog žalbenog suda, ovršenik nije učinio vjerojatnim koju bi to nenadoknadivu štetu pretrpio provedbom predmetne ovrhe. Kritički komentar ovršenika kako, bi provedbom ovrhe, za njih nastala nenadoknadiva šteta, nije doveo u sumnju valjanost i zakonitost pobijanog rješenja.

Kad se ispituje i ocjenjuje vjerojatnost da bi provođenjem ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, težište ispitivanja treba usmjeriti u prvom redu na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja. Svako iseljenje je socijalno tegobno za osobu koja se iseljava i narušava njezinu stabilnost te predstavlja u određenom smislu štetu za tu osobu, ali na takvu štetu zakonodavac nije mislio kada je propisao da se odgoda ovrhe može dopustiti ako ovršenik učini vjerojatnim da bi njezinom provedbom trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ovršenik nije pružio niti jedan dokaz na okolnost da bi, u slučaju da se ovrha proglasi nedopuštenom, bio u nemogućnosti namiriti se od ovrhovoditelja, osobito ako se uzme u obzir kako se u konkretnom slučaju provodi ovrha iz glave dvadeste prve OZ-a.

Također, ovršenik nije sudu pružio dokaz kako bi za njega provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta jer primjerice nije u mogućnosti iz svojih sredstava osigurati si drugi adekvatan smještaj.

Zaključno, za napomenuti je da u sporu gdje se susreću dva privatna interesa (kao što je to ovdje slučaj) nema mjesta primjeni testa proporcionalnosti koji test podrazumijeva, pored ostalog, raspravu o tome je li bilo miješanja u pravo ovršenika odnosno, predstavlja li odluka suda miješanje u pravo na dom, to jer pravo vlasnika da traži iseljenje osobe koja koristi stan bez pravne osnove predstavlja legitimni cilj (tako i odluka S. protiv Hrvatske) pa je i taj žalbeni navod ovršenika neosnovan.  

 

Zbog svega navedenoga, a kako žalba ovršenika nije dovela u sumnju valjanost i zakonitost pobijanog rješenja, niti ovaj sud nalazi da bi bile počinjene povrede na koje temeljem odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s člankom 381. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, pozivom na odredbu iz članka 380. točka 2. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, trebalo je istu odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

Slijedom navedenog riješeno je kao u točki II. izreke.

  

U Splitu 18. rujna 2019.