Broj: Gž Ovr-614/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja V. i o. d.o.o., sa sjedištem u Z., OIB:…, protiv ovršenice A. A. iz Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnica M. Đ., odvjetnica u Z., radi ovrhe općenito na imovini ovršenice, odlučujući povodom žalbe ovršenice izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 19. ožujka 2019. posl. broj: Ovrv-8944/17, 23. rujna 2019.,

r i j e š i o   j e

              Prihvaća se žalba ovršenice, ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj: Ovrv-8944/17 od 19. ožujka 2019. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti kao neosnovan.

Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija ovršenica zbog bitnih povreda OZ-a, bitnih povreda ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se ukine pobijano rješenje kao neosnovano i prihvati njezin prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti obzirom na dokaze koje dostavlja.

Ovrhovoditelj nije odgovorio na žalbu.

Žalba ovršenice je osnovana.

Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je rješenjem o ovrsi javne bilježnice I. L. iz Z. pod posl. brojem Ovrv-1505/16 od 24. veljače 2016. određena ovrha općenito na imovine ovršenice radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja koje rješenje je postalo pravomoćno i ovršno 19. svibnja 2016. i u vezi kojeg je ovršenica 3. svibnja 2017. dostavila javnom bilježniku prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti u kojem navodi da nikad nije zaprimila obavijest o dugovanju te da je zbog poslovnih obveza često bila na putu, a u međuvremenu i bolesna te je odselila s "navedene" adrese zbog čega rješenje nije mogla niti zaprimiti.

Sud prvog stupnja ocijenio je neosnovanim prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti budući da je očigledno iz stanja spisa predmeta javnog bilježnika, a ne uvidom u Jedinstveni registar osoba Republike Hrvatske, kako navodi u obrazloženju, utvrdio da je prva dostava predmetnog rješenja o ovrsi pokušana na adresu Z., na kojoj je ovršenica imala prijavljeno prebivalište prema evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova te da je ta dostava vraćena s naznakom "obaviješten nije podigao" nakon čega je javna bilježnica sukladno čl.8. st.6. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 – Odluka USRH – dalje u tekstu: OZ) sljedeću dostavu pokušala po proteku od 30 dana na adresu Z., na kojoj je u trenutku druge dostave ovršenica bila prijavljena u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova. Nadalje navodi da je nakon što je i ta dostava vraćena i to s naznakom "nepoznat", javna bilježnica rješenje o ovrsi dostavila putem oglasne ploče suda, sve sukladno čl.8. st.6. OZ-a. Uz navedeno prvostupanjski sud je ocijenio da navodi ovršenice da je u tom razdoblju često putovala i bila bolesna nisu relevantni za ukidanje klauzule pravomoćnosti kao što nije relevantna ni činjenica da je ovršenica odselila s "navedene adrese" budući je javna bilježnica drugu dostavu pokušala upravo na novu prijavljenu adresu prebivališta u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova, pa posljedično takvom utvrđenju odbija prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika broj: Ovrv-1505/16 od 24. veljače 2016.

U žalbi ovršenica ističe da u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu više nije boravila na "navedenoj adresi iz prijedloga", dok je izjava javnog bilježnika da je na adresi u Z., "nepoznata" netočna jer boravi na toj adresi. Tvrdi da je ovrhovoditelju dostavila dokaz da je vlasnica stana podmirila u cijelosti dug prema ovrhovoditelju, a što je predmet isplate kod naslovnog suda pod brojem: P-1006/17. Također tvrdi da je svojim podneskom obrazložila prijedlog za ukidanje pravomoćnosti navodima da je dostava neuredna i da nije u skladu sa zakonom ujedno ističući da ništa ne duguje ovrhovoditelju budući mu je platila sve iznose koje je dugovala te je i 2011. zatražila u razgovoru s ovlaštenom osobom naplate da se režije prebace na vlasnika i o tom vlasništvu dostavila vlasnički list obzirom da se do 2011. vodio spor oko stana između navodno dva vlasnika zbog čega je nakon dovršenih sporova 2011. zatražila da se u evidenciji više ne vodi ona kao korisnik te je i odselila sa te adrese.

Prije svega valja navesti da ovršenica uz prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti nije dostavila nikakve dokaze na koje ukazuje žalbom.

Kako ovršenica ne konkretizira, a niti sadržajem žalbe upućujući na bilo koju bitnu povredu odredaba ovršnog, odnosno parničnog postupka, pobijano rješenje ispitano je na temelju čl.365. st.2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP) u vezi čl.21. st.1. OZ-a u pravcu bitnih povreda ovršnog, odnosno parničnog postupka te je utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. točka 11. u vezi čl.117. st.1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Naime, utvrđenje prvostupanjskog suda da je javna bilježnica dostavu rješenja o ovrsi ovršenici dostavila u skladu s čl.8. st.6. OZ-a nema uporišta u stanju javnobilježničkog spisa pa je odbijanjem prijedloga za ukidanje klauzule pravomoćnosti pogrešno primijenio i materijalno pravo.

Iako ovršenica pogrešno tvrdi da je u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu (12. veljače 2016.) imala prijavljeno prebivalište na drugoj adresi i to u Z., ista je prema podacima MUP-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu tek 15. travnja 2016. prijavila promjenu prebivališta. Prema stanju spisa predmeta javna bilježnica je pokušala dostavu rješenja o ovrsi ovršenici na raniju adresu Z., te je dostava vraćena putem Hrvatske pošte d.d. Zagreb s napomenom "obaviješten nije podigao pošiljku" što se ne može smatrati neuspjelom dostavom već neurednom dostavom, a nakon toga je utvrdivši uvidom u podatke MUP-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu ovršenice dostava pokušana na adresu u Z. koja dostava je vraćena 29. travnja 2016., ovaj puta s napomenom "nepoznat". Javna bilježnica nakon toga nije sukladno čl.8. st.6. OZ-a pokušala dostavu obaviti još jednom u roku koji ne može biti kraći od 30 dana niti duži od 60 dana već je dostava ovršenici izvršena putem oglasne ploče Općinskog građanskog suda u Zagrebu i to prema potvrdi o objavi oglasa na e-Oglasna dana 10. svibnja 2016.

Obzirom na naprijed navedeno nedvojbenim proizlazi da je dostava rješenja o ovrsi javne bilježnice I. L. broj: Ovrv-1505/2016 nije izvršena ovršenici na način propisan čl.8. st.6. OZ-a zbog čega nisu ostvarene niti pretpostavke za izdavanje klauzule pravomoćnosti predmetnog rješenja o ovrsi s danom 19. svibnja 2016.

Posljedično naprijed utvrđenom činjeničnom stanju valjalo je na temelju čl.380. toč.3. ZPP-a u vezi čl.21. st.1. OZ-a usvojiti žalbu ovršenice, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pri čemu će taj sud biti dužan utvrditi odlučne činjenice u svezi pravilnosti po javnoj bilježnici I. L. izvršene dostave rješenja o ovrsi broj: Ovrv-1505/2016 od 24. veljače 2016. ovršenici, pri tome imajući u vidu i naprijed navedeno stanje javnobilježničkog spisa utvrđeno po ovom sudu.

U Varaždinu 23. rujna 2019.