Broj: Gž Ovr-846/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Randić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja O.d. L. i p. d.o.o. Z., OIB .., protiv ovršenika: 1.-V. B. iz O., OIB .., zastupane po punomoćnici S. P., odvjetnici u O., i 2.- D. K. iz O., OIB .., radi ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika, rješavajući žalbu ovrhovoditelja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, posl.br.Ovr-458/15-17 od 23. srpnja 2019., dana 27. rujna 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje  rješenje Općinskog suda u Osijeku, posl.br.Ovr-458/15-17 od 23. srpnja 2019.

 

              Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu daljnjeg troška ovršnog postupka, sastava odgovora na žalbu, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke obustavljen je predmetni ovršni postupak te su ukinute sve provedene radnje. U točki II. izreke ovrhovoditelj je obvezan naknaditi 1. ovršenici trošak postupka u iznosu od 500,00 kn u roku od 8 dana.

 

Protiv citiranog rješenja suda prvog stupnja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi ovrhovoditelj pobijajući rješenje u cijelosti iz svih žalbenih razloga propisanog odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje ZPP), u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14. 55/16., 74/17., dalje OZ), predlažući da se pobijano rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima, odnosno  ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, uz naknadu troška sastava žalbe.

 

Ovršenica je odgovorila na žalbu, smatrajući je neosnovanom, predlaže odbiće žalbe, uz naknadu troška sastava tog podneska.

 

Žalba nije osnovana.

 

              Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je ovršenica, po donesenom rješenju o ovrsi istog suda posl.br. Ovr-458/15 od 16. ožujka 2015.,  u predmetnom postupku upućena na proglašenje ovrhe nedopuštenom, koji je postupak okončan presudom istog suda posl.br. P-1587/15 od 12. travnja 2019., pravomoćnom od 30. travnja 2019. Uvidom u narečenu presudu kojom je proglašena predmetna ovrha nedopuštenom, pozivom na odredbu čl. 55. st. 6., u vezi s čl. 52. st. 5.  OZ-a donosi pobijano rješenje. O trošku postupka odlučuje uz očiglednu primjenu čl. 14. st. 5. OZ-a.

 

Ovrhovoditelj žalbenim navodima u bitnom osporava utvrđenje suda prvog stupnja da bi presuda donesena u postupku vođenim pred tim sudom pod posl.br. P-1587/15 bila pravomoćna, uz tvrdnju da je u tom postupku podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, podredno žalbu, koji podnesak dostavlja u privitku žalbe.

 

U donošenju pobijanog rješenja nije ostvarena niti jedna od bitnih povredi postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP-a uz primjenu odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a, niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

Iz stanja spisa proizlazi da je presuda radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom donesena u postupku vođenim pred prvostupanjskim sudom pod posl.br. P-1587/15 od 12. travnja 2019., pravomoćna s danom  30. travnja 2019., a ovdje ovrhovoditelj (tuženik u tom postupku) na istu odluku u roku za žalbu, istu nije podnio.

 

Naime, tužba kojom se traži od suda da proglasi ovrhu nedopuštenom (ukidanje ovrhe) za neposredni cilj ima proglašenje ovrhe nedopuštenom, a za posredni, dakle, krajnji pravozaštitni cilj, obustavu ovrhe i ukidanje provedenih ovršnih radnji. Neposredni cilj ovršenici su ostvarili pravomoćnošću presude kojom se prihvaća tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom. S druge strane, posredni cilj je ostvaren pobijanim prvostupanjskim rješenjem kojim se, na temelju pravomoćne presude kojom se utvrđuje nedopuštenost ovrhe, obustavlja ovrha određena rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-458/15 od 16. ožujka 2015.,  uz ukidanje provedenih ovršnih radnji, dakle, i onog rješenja na temelju kojeg ovrhovoditelj predlaže određivanje ovrhe.

 

              Kako u trenutku donošenja pobijanog rješenja, i dalje egzistira pravomoćna odluka kojom je utvrđena predmetna ovrha nedopuštenom, uz pravilnu primjenu odredbi čl. 55. st. 6., u vezi s čl. 52. st. 5.  OZ-a prvostupanjski sud je pravilno obustavio predmetnu ovrhu.

 

              Obzirom na gornja utvrđenja pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu iz čl.14. st.5. OZ-a kada je u točki II. izreke naložio ovrhovoditelju da naknadi ovršenici trošak ovršnog postupka, jer iz utvrđenih činjenica nedvojbeno proizlazi da obustava nije uslijedila stoga što bi ovrha bila provedena.

 

Slijedom navedenog, trebalo je odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

 

Zahtjev ovršenice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu nije osnovan jer prema stajalištu ovoga suda se radi o podnesku koji nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 14. st. 5. ZPP).

U Rijeci 27. rujna 2019.