Broj: Gž Ovr-915/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Zvonimira Biškupa, u predmetu osiguranja predlagatelja osiguranja R. H., M. f. – P. u., P. u. P., OIB:…, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, protiv protivnika osiguranja D. S., OIB:…, iz S. R. N., K., kojeg zastupa punomoćnik B. Č., odvjetnik u R., radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, povodom žalbe protivnika osiguranja podnesene protiv rješenja o osiguranju Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Ovr-eu-1/2019 od 23. srpnja 2019., dana 19. studenog 2019.

 

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaća se žalba protivnika osiguranja, ukida rješenje o osiguranju Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Ovr-eu-1/2019 od 23. srpnja 2019. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjski sud odredio je u toč. I. izreke pobijanog rješenja predloženo osiguranje uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretnini u vlasništvu protivnika osiguranja naznačenoj u prijedlogu za osiguranje, radi osiguranja ukupnog iznosa od „11.343.399,87“, koji obuhvaća glavnicu u iznosu od 11.284.762,39 kn i kamate u iznosu od 58.637,48 kn, s pripadajućim zateznim kamatama, kao i radi osiguranja troškova postupka osiguranja koje je u toč. II. izreke odredio u iznosu od 77.569,52 kn, sve na temelju ovršne isprave – Jedinstvene ovršne isprave Republike Njemačke, Finanzamt Rosenheim, broj: DE_S1316HR1900219_20190411_UIPE_3 od 11. travnja 2019.

 

Navedeno rješenje pobija protivnik osiguranja zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da ukine rješenje i sve provedene radnje, da utvrdi uknjižbu prava zaloga kao pravno nevaljanu i naloži njezino brisanje, kao i da naloži predlagatelju osiguranja da mu naknadi troškove žalbe. Žalba protivnika osiguranja pravodobna je jer je rok za njezino podnošenje računat od dana kada je njegov punomoćnik izvršio uvid u spis, a radi toga je prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje žalbe, podnesen zajedno sa žalbom, bespredmetan.

 

Žalba je osnovana.

 

U odnosu na žalbene navode protivnika osiguranja najprije valja reći da je predmetni ovršni postupak pokrenut radi naplate tražbine po osnovi poreza na dodanu vrijednost, a na temelju Jedinstvenog instrumenta naplate tražbine kojim se dozvoljava njegova provedba u državi članici koja primi zahtjev u skladu s odredbama Direktive Vijeća 2010/24/EU od 16. ožujka 2010. o uzajamnoj pomoći kod naplate potraživanja vezanih za poreze, carine i druge mjere (nastavno: Direktiva). Odredbama čl. 1. i 2. Direktive propisano je da se njome uređuju pravila prema kojima države članice moraju pružiti pomoć u naplati potraživanja koja su proizišla u drugoj državi članici, između ostaloga svih poreza i carina koje je nametnula država članica ili su nametnuti u njezino ime ili njezinih teritorijalnih ili upravnih jedinica, uključujući lokalna tijela ili u ime Unije.

 

Daljnjom odredbom čl. 12. Direktive propisano je da se svakom zahtjevu za naplatu prilaže jedinstveni instrument kojim se dozvoljava njegova provedba u državi članici koja prima zahtjev. Ovaj jedinstveni instrument održava temeljne sadržaje početnog instrumenta kojim se dozvoljava provedba i predstavlja jedinu osnovu za naplatu i mjere predostrožnosti poduzete u državi članici koja prima zahtjev i on nije podložan nijednom aktu priznanja, dopune ili zamjene u toj državi članici. Također je propisano da taj akt sadrži najmanje informacije relevantne za identifikaciju početnog instrumenta kojim se dozvoljava provedba, opis potraživanja, zajedno s njegovom naravi, rok koji pokriva potraživanje, sve datume bitne za postupak provedbe i iznos potraživanja te njegove različite sastavnice kao što su glavnica, nastale kamate itd., zatim ime i druge podatke relevantne za identifikaciju dužnika te ime i adresu i druge kontakte vezane za ured odgovoran za procjenu potraživanja ili ured u kojemu se mogu dobiti daljnje informacije vezano za potraživanje ili vezano za mogućnosti osporavanja plaćanja obveze.

 

U konkretnom slučaju tražbina se odnosi na porez na dodanu vrijednost, a Jedinstveni instrument prisilne naplate tražbine je isprava temeljem koje se dozvoljava naplata poreza u svim državama članicama EU, u smislu odredbe čl. 12 Uredbe.

 

Protivnik osiguranja u žalbi ističe da iz ovršne isprave ne proizlazi da je Republika Hrvatska vjerovnik odnosno da ima tražbinu prema njemu, međutim, prema čl. 13. Direktive, za potrebe naplate u državi članici koja prima zahtjev, svako potraživanje u vezi kojega je podnesen zahtjev za naplatu, smatra se potraživanjem države članice koja prima zahtjev, osim ako je tom Direktivom predviđeno drukčije. U tom smislu proizlazi legitimacija Republike Hrvatske, kao države članice koja je primila zahtjev, da traži osiguranje predmetne tražbine.

 

Na daljnje žalbene navode prema kojima sukladno Općem poreznom zakonu sud nije stvarno nadležan provoditi ovrhu niti određivati mjere osiguranja valja odgovoriti da prema čl. 169. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16, 106/18 – nastavno: OPZ), prijedlog za ovrhu na nekretninama i prijedlog za provedbu mjera osiguranja na nekretninama nadležnom sudu podnosi nadležno državno odvjetništvo, na zahtjev Porezne uprave, odnosno Carinske uprave. Osim toga, prisilna sredstva osiguranja koja u žalbi spominje protivnik osiguranja odnose se, prema čl. 171. st. 1. OPZ na osiguranje naplate još nedospjelog iznosa poreza, dok u konkretnom slučaju predlagatelj osiguranja raspolaže ovršnom ispravom pa njegova legitimacija za traženje osiguranja uknjižbom založnog prava na nekretnini proizlazi iz čl. 296. i 297. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – nastavno: OZ).

 

Unatoč naprijed navedenom, ispitivanjem pobijanog rješenja o osiguranju i po službenoj dužnosti ovaj sud našao je da je ostvarena bitna povreda odredaba postupka osiguranja iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – nastavno: ZPP) u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ.

 

U ispravljenom prijedlogu za osiguranje, naime, predlagatelj osiguranja kao ovršnu ispravu naveo je isključivo Jedinstvenu ovršnu ispravu Republike Njemačke, Finanzamt Rosenheim, broj: DE_S1316HR1900219_20190411_UIPE_3 od 11. travnja 2019., dok je uz prijedlog za osiguranje dostavio tri Jedinstvene ovršne isprave za tražbine koje obuhvaća Direktiva 2010/24/EU, sve od 11. travnja 2019., koje nose brojeve:

- DE_S1316HR1900219_20190411_UIPE_1,

- DE_S1316HR1900219_20190411_UIPE_2,

- DE_S1316HR1900219_20190411_UIPE_3,

              a ukupna zahtijevana tražbina glavnice u iznosu od 11.284.762,39 kn predstavlja upravo zbroj glavničnih tražbina iz navedenih triju isprava, a ne samo tražbinu iz isprave naznačene u prijedlogu za osiguranje.

 

              Rješenje o osiguranju kojim je određeno „predloženo osiguranje“ zbog toga je proturječno sadržaju spisa i kao takvo se ne može ispitati, a osim toga isto rješenje nije niti potpuno jasno i precizno jer je prihvaćen prijedlog za osiguranje u čijem petitu (kao i u historijatu) se traži osiguranje ukupnog iznosa od „11.343.399,87“, dakle, bez naznake valute tražbine.

 

Zbog navedenog ovaj sud je primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ prihvatio žalbu protivnika osiguranja, ukinuo pobijano rješenje i predmet vratio na ponovno rješavanje prvostupanjskom sudu, koji će u nastavku najprije postupiti u skladu sa čl. 109. ZPP koji regulira institut ispravka ili dopune podnesaka, radi otklanjanja nedostataka na koje je ukazano ovim rješenjem, a potom će ovisno o postupanju predlagatelja osiguranja donijeti odluku utemeljenu na stanju spisa i mjerodavnom materijalnom pravu.

             

U Varaždinu 19. studenog 2019.