Broj: Gž Ovr-355/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivanki Maričić-Orešković, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja G. Z., Z., OIB: ..., zastupan po punomoćniku G. Š., odvjetniku iz Z., protiv ovršenika A.&A. I. d.o.o., Z., OIB: ..., radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Ovr-521/19 od 10. siječnja 2019. godine, 21. studenog 2019.,

r i j e š i o   j e

Uvaženjem žalbe ovrhovoditelja ukida se rješenje Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Ovr-521/19 od 10. siječnja 2019. te se predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja obustavlja se ovrha u ovoj ovršnoj stvari.

Protiv citiranog rješenja ovrhovoditelj je podnio žalbu, pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u nastavku teksta: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, u nastavku teksta OZ).

U žalbi navodi da sud prvog stupnja nije odredio rok u kojem se ovrhovoditelj poziva da stavi prijedlog za daljnje postupanje, a niti da OZ ne propisuje rok u kojem bi bio dužan podnijeti prijedlog za daljnje postupanje nakon proteka vremena za koje je bila odgođena ovrha. Ujedno navodi da odredba čl. 71. st. 1. OZ-a propisuje da će se odgođena ovrha nastaviti po službenoj dužnosti nakon proteka vremena za koje je bila određena, slijedom čega da je sud prvog stupnja bio dužan zaključkom zakazati novo uredovanje i nastaviti ovršni postupak.

Predlaže rješenje suda prvog stupnja ukinuti.

              Žalbe je osnovana.

Sud prvog stupnja utvrđuje da je rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-521/19 od 8. siječnja 2018. odredio ovrhu radi ispražnjenja i predaje u posjed poslovnog prostora na temelju ovršne isprave. Nadalje, utvrđuje da je ovršenik predložio odgodu ovrhe, a s kojim prijedlogom da se ovrhovoditelj usuglasio, slijedom čega da je rješenjem od 25. travnja 2018. ovrhu odgodio do 25. listopda 2018., dakle na rok od 6  mjeseci.

Nadalje, utvrđuje da prije proteka roka ovrhovoditelj nije predložio nastavak ovrhe pa da je nakon isteka roka temeljem odredbe čl. 71. st. 1. OZ-a po službenoj dužnosti postupak nastavio uz poziv ovrhovoditelju da stavi prijedlog za daljnje postupanje. Kako niti nakon proteka 30 dana ovrhovoditelj nije predložio provođenje neke ovršne radnje, sud prvog stupnja je odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

Ispitujući pobijano rješenje, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, koji propis se primjenjuje u ovršnom postupku na temelju odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a, ovaj sud utvrđuje da nije ostvarena niti jedna od ovih bitnih povreda. Međutim, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo.

Odredbom čl. 71. st. 1. OZ-a propisano je da će se odgođena ovrha nastaviti po službenoj dužnosti nakon proteka vremena za koje je određena.

Uvidom u predmetni spis, proizlazi da je sud prvog stupnja rješenjem od 25. travnja 2018. provedbu ovrhe odgodio do 25. listopada 2018., iz razloga što je ovršenik predložio odgodu iseljenja, a s kojom odgodom se ovrhovoditelj suglasio, sve temeljem odredbe čl. 69. st. 1. OZ-a. Nadalje, proizlazi da je sud prvog stupnja rješenjem od 21. studenog 2018. nastavio postupak ovrhe te pozvao ovrhovoditelja da stavi prijedlog za daljnje postupanje, sve temeljem odredbe čl. 71. st. 1. OZ-a.

              Žalbeni navod ovrhovoditelja se ukazuje osnovanim jer se ovrha koja je odgođena nastavlja po službenoj dužnosti nakon proteka vremena za koje je odgođena te ovrhovoditelj nije dužan predlagati nastavak ovrhe, osim ukoliko je ovrha odgođena na njegov prijedlog. Kako je u konkretnom slučaju do odgode došlo temeljem isključivog prijedloga ovršenika, a s kojom odgodom se ovrhovoditelj suglasio, odgođena ovrha se nastavlja po službenoj dužnosti, slijedom čega je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 71. st. 1. OZ-a kada je donio pobijano rješenje.

Slijedom iznijetog, valjalo je žalbu ovrhovoditelja usvojiti kao osnovanu i pobijano rješenje ukinuti primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a, u svezi sa čl. 381. ZPP-a, koji se propisi primjenjuju u ovršnom postupku sukladno odredbi čl. 21. st. 1. OZ-a, na način kako je odlučeno u izreci ovog rješenja.

U Rijeci, 21. studenog 2019.