Broj: Gž R-1/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, OIB: 22883124500, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Barbare Bosner, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. D. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćnici A. G., odvjetnici iz Odvjetničkom društva P. i P. iz Z., protiv tuženika H. a. d.o.o., Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku E. H., odvjetniku iz Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-942/16 od 27. prosinca 2017., u sjednici vijeća 13. veljače 2019.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-942/16 od 27. prosinca 2017.

  

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke utvrđen je nedopuštenim otkaz tuženika sadržan u Odluci o redovitom otkazu Ugovora o radu tužitelju od dana 26.veljače 2016.g., kao i Odluka tuženika kojom je odbijen Zahtjev za zaštitu prava tužitelja, od dana 06. travnja 2016.

 

Točkom II izreke naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na rad, na radno mjesto "blagajnik naplate cestarine u TJNC B.-I. R.-K.", Sektor za naplatu cestarine.

 

Točkom III izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

 

Rješenjem suda prvog stupnja sadržanim u istom otpravku kao i presuda u točki I izreke naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na rad i to na radno mjesto "blagajnik naplate cestarine u TJNC B.-I. R.-K.", u Sektor za naplatu cestarine, u roku od 8 dana od primitka toga rješenja.

 

Točkom II izreke rješenja određeno je da privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja tog parničnog postupka ili do drukčije odluke suda.

 

Točkom III izreke određeno je da žalba ne odgađa provedu privremene mjere.

 

Točkom IV izreke odbijen je zahtjev tužitelja u dijelu prijedloga za donošenjem privremene mjere koji se odnosi na radno mjesto "blagajnik naplate cestarine u TJNC V. K.-L.-O.",  kao neosnovan.

 

Tuženik je podnio žalbu protiv presude suda prvog stupnja zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14-dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda suda prvog stupnja preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti ili  ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenim otkaza tuženika sadržanog u odluci o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju od 26. veljače 2016. te odluke tuženika kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava od 6. travnja 2016. uz zahtjev za vraćanje na rad, na radno mjesto "blagajnik naplate cestarine u TJNC B.-I. R.-K.", Sektor za naplatu cestarine.

 

U postupku nije sporno da je tuženik 26. veljače 2016.g. donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu tužitelju koji je sklopljen 1. travnja 2013.g. i Dodatka od 10.travnja 2015.g., zbog skrivljenog ponašanja tužitelja koju Odluku je tužitelj zaprimio 10. ožujka 2016.g., te da je tužitelj u zakonskom roku, 23. ožujka 2016. podnio Zahtjev za zaštitu prava, kao i predmetnu tužbu tužba od 20. travnja 2016., sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14-dalje ZR).

 

Nadalje, među strankama nije sporno da je tužitelj obavljao poslove radnog mjesta "blagajnik naplate cestarine u TJNC B.-I. R.-K., u Sektoru za naplatu cestarine, kako i da je tužitelj u više navrata bio pisano upozoravan zbog povreda obveza iz radnog odnosa.

 

Osim toga, nije sporno da je tuženik prije donošenja predmetne Odluke o otkazu Ugovora o radu proveo postupak savjetovanja s Radničkim vijećem, koje se u svom očitovanju protivilo donošenju Odluke o otkazu Ugovora o radu tužitelju.

 

U postupku je utvrđeno sljedeće:

 

-da je odlukom o imenovanju disciplinskog povjerenstva od 6. listopada 2015. određen postupak imenovanja povjerenstva za provođenje postupka radi utvrđivanja odgovornosti radnika ,

 

-da je rješenjem disciplinskog povjerenstva od 26. studenog 2015. u odnosu na utvrđeno počinjenje povrede obveze iz radnog odnosa, predloženo izricanje mjere pisanog upozorenja na obveze iz radnog odnosa i naknade štete u paušalnom iznosu od 15% iznosa važeće najniže osnovne plaće, dok je iz obrazloženja citiranog rješenja utvrđeno da je postupak utvrđivanja odgovornosti tužitelja vezan zbog povrede radne obveze gdje je Povjerenstvo utvrdilo nepravilnosti na način, da je tužitelj 1. srpnja 2015.g. prilikom razduživanja utrška cestarine, uzeo neutvrđeni iznos dnevnog utrška i stavio ga u lijevi džep službene košulje te da je dana 06. srpnja 2015.g. također prilikom razduživanja utrška cestarine, tužitelj stavljao nešto u lijevi džep službene košulje, pri čemu je Povjerenstvo ocijenilo da je mjera pisanog upozorenja na povrede iz radnog odnosa primjerena počinjenoj povredi, kao i mjera naknade štete, te da radnikovo postupanje nije takve naravi da nastavak radnog odnosa nije moguć,

 

-da je sukladno odredbi čl.8 Pravilnika o radu tuženika propisano da je radnik je dužan ugovorom o radu preuzete obveze obavljati savjesno, stručno i na vrijeme, a postupanje radnika suprotno tome, predstavlja kršenje obveza iz radnog odnosa zbog kojeg poslodavac ima opravdani razlog radniku otkazati  Ugovor o radu,

 

-da je odredbom čl. 51. Pravilnika o obavljanju poslova naplate cestarine na autocestama i objektima sa naplatom, propisano je kako radnik čini povredu radne obveze u financijskom poslovanju, između ostalog, ako se nakon obrade dnevnog utrška utvrdi višak ili manjak sredstava u blagajni iznad 0,50% utrška, uz uvjet da taj iznos u apsolutnoj vrijednosti prelazi 50,00 kn,

 

-da su obveze blagajnika naplate cestarine definirane u čl. 21. Pravilnika sukladno kojem na završetku smjene blagajnik mora obaviti između ostalih taksativno navedenih poslova,  novac i dvije kopije specifikacije pologa novca, staviti u vrećicu za novac, vrećicu sa novcem i vrećicu sa naplaćenim karticama predati voditelju smjene,

 

-da se u obrazloženju odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju stavlja na teret da je počinio povredu radne obveze koja sukladno čl. 8. Pravilnika o radu u svezi sa čl. 51. st. 1. i čl. 21. st. 3. toč. 1.-4.Pravilnika o obavljanju poslova naplate cestarine na autocestama i objektima s naplatom, opisu i popisu poslova, zadataka i odgovornosti za obavljanje poslova radnika Sektor za naplatu cestarine predstavlja opravdani razlog za otkaz Ugovora o radu, odnosno da nije zbrojio i razvrstao dnevni utržak po sredstvima plaćanja te uredno i propisno složio novčane i sredstava pretplate po apoenima (čl.21. st. 3. toč. 1.), da nije upisao u radnu stanicu primljena sredstva plaćanja po vrsti, količini i iznosu, u slučaju kvara koji onemogućava na kraju smjene unos podatka u radnu stanicu, popunjavaju se obrasci DIP-a i specifikacije pologa novca (toč.2.), da nije ispisao specifikaciju pologa novca u tri primjerka (toč. 3.) i da novac kao i dvije kopije specifikacije pologa novca nije stavio u vrećicu za novac i nakon provjere voditelja smjene plombirao svojom šifrom a original specifikacije pologa novca predao voditelju smjene (toč. 4.),

 

-da iz predmetnog obrazloženja proizlazi da je tuženik pregledao video zapis prostora naplatne postaje Z. I. u kojem je po okončanju smjene, tužitelj kao blagajnik vršio primopredaju utrška ostvarenog naplatom cestarine, te je isti u prostoriju ušao sa ruksakom, te da je 1. srpnja 2015.g. uzeo neutvrđeni iznos dnevnog utrška cestarine i stavio ga u lijevi džep službene košulje, a ostatak stavio u PVC sigurnosnu vrećicu koju je zapakirao i ubacio u propadajuću kasu, da je 6. srpnja 2015.g. izvadio nešto iz prednjeg desnog džepa, odložio na stol, te je više puta tijekom procesa primopredaje dnevnog utrška, vadio i stavljao nešto u lijevi džep službene košulje a ostatak je stavio u PVC sigurnosnu vrećicu koju je zapakirao i ubacio u propadajuću kasu, pa da je tužitelj takvim svojim postupcima počinio povredu radne obveze koja sukladno čl. 8.st. 1. i 3. Pravilnika o radu u vezi sa čl. 51. st. 1. i čl.21. st. 3. toč. 1-4. Pravilnika o obavljanju poslova naplate cestarine na autocestama i objektima sa naplatom, što predstavlja opravdani razlog za otkaz Ugovora o radu,

 

-da tuženik nije regulirao način postupanja s viškom sredstava na blagajni, a da su kod tuženika u primjeni 2 Pravilnika o obavljanju poslova naplate cestarine koji na različit način, ovisno o dionicama autoceste, uređuju postupanje s viškom sredstava na blagajni,

 

-da je kod tuženika bilo uobičajeno da radnici tuženika koji rade na naplatnim postajama zadrže višak novca za sebe u vidu dara, odnosno napojnicu, što je Upravi bilo poznato,

-da tužitelju nadređeni I. M. nikada nije rekao da višak utrška cestarine mora predati poslodavcu,

 

-da je Radničko vijeće zahtijevalo od uprave tuženika donošenje novog pravilnika koji bi bio usklađen s obzirom na postojanje 2 različita Pravilnika o naplati  cestarine u odnosu na postupanje s viškom utrška blagajne,

 

-da je novi Pravilnik donesen u lipnju 2016., nakon donošenja pobijane odluke o otkazu.

 

              Slijedom prednjih utvrđenja, te s obzirom na neprijepornu činjenicu da je tužitelj viška novca utroška blagajne dana 1. srpnja 2015. i 6. srpnja 2015. zadržao za sebe, sud smatra odlučnom okolnost što tuženik nije na jednak način uredio pitanje postojanje viška na blagajni te kraj činjenice da ni jednim aktom nije izričito zabranio da se višak na blagajni ne može zadržavati, niti je propisao što je blagajnik dužan učiniti s eventualnim viškom dnevnog utrška na blagajni, zaključuje da ne postoje opravdani razlozi za otkaz ugovora o radu tužitelju u smislu odredbe čl. 115. st. 1. u vezi s odredbom čl. 135. st. 3. ZR-a. Utvrđuje da pitanje viška novca od utrška nije regulirano Pravilnikom o naplati cestarine, niti je zbog viška utrška tužitelju otkazan ugovor o radu u smislu citirane odredbe čl. 51. Pravilnika o naplati cestarine, već se tuženik u odluci o otkazu poziva na neutvrđene iznose dnevnog utrška cestarine koje je tužitelj zadržao za sebe.

 

Stoga je stajalište suda prvog stupnja da postupanje tužitelja u konkretnom slučaju ne predstavlja opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika jer u postupku nije utvrđeno da bi tužitelj počinio povredu obveze iz radnog odnosa s obzirom da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu zbog povreda propisa iz čl. 51. Pravilnika o obavljanju poslovan naplate cestarine na autocestama i objektima s naplatom, čl. 21. istog Pravilnika, te čl. 8. Pravilnika o radu, a da tuženik nije dokazao da bi tužitelj postupao suprotno propisanim odredbama iz navedenih akata.

 

Osim toga, stajalište je suda prvog stupnja da neovisno o postojanju ranijih upozorenja o povredi radne obveze, tuženik kao poslodavac prije donošenja predmetne Odluke o otkazu Ugovora o radu nije pisano upozorio tužitelja na obveze iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka upravo takve povrede, a tijekom postupka nije dokazao postojanje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

Zbog tih razloga prihvaća zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu te nastavno i zahtjev za vraćanje na rad uz primjenu odredbe čl. 124. ZR-a.

 

Sud prvog stupnja prihvaća zahtjev tužitelja za određivanje privremene mjere vraćanjem na rad na radno mjesto "blagajnik naplate cestarine u TJNC B.-I. R.-K.", u sektor za naplatu primjenom odredbe čl. 346. st. 1. i 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 -dalje:OZ), dok je u preostalom dijelu za vraćanje tužitelja na radno mjesto blagajnik naplate cestarina u TJNC V. K.-L.-O. prijedlog tužitelja odbijen kao neosnovan.

 

Odluku o parničnom trošku sud prvog stupnja donosi primjenom odredbi čl. 154 st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

 

Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u donošenju pobijane presude nije počinjena koja od tih procesnih povreda.

 

Tuženik neosnovano sadržajno u žalbi upire i na relativno bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a budući da je sud prvog stupnja protivno žalbenim navodima odlučne činjenice utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza kako zasebno, tako i u njihovoj ukupnosti. Tuženik u žalbi bez uporišta iznosi vlastite činjenične zaključke i ocjenu iskaza svjedoka i stranaka jer je ocjena dokaza pridržana za sud prvog stupnja.

 

Slijedom toga, nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. i 135. st. 3. ZR-a kada je utvrdio da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz.

 

Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i posljedično primjene materijalnog prava, tuženik u žalbi navodi da prema Pravilniku o obavljanju poslova naplate cestarine na autocestama i objektima s naplatom blagajnik kojemu je povjereno rukovanje sa tuženikovim novcem ne smije kod sebe imati nikakvog svog novca (čl. 5. toč.5 i čl. 21 st.1. toč.1), ne može ga niti smije stjecati (čl. 106. st.1 al.3 Pravilnika o radu) ili otuđivati bez obzira na valutu, što je sud propustio utvrditi i uzeti u obzir prilikom ocjene radnji koje je poduzeo tužitelj i odlučivanja o dopuštenosti predmetnog otkaza. Navodi da su sva naplaćena sredstva imovina poslodavca, a blagajnik je dužan predati voditelju smjene prilikom razduživanja sva naplaćena sredstva (čl. 21. st. 3. toč.1.-4. Pravilnika o obavljanju poslova naplate cestarine), što tužitelj nije učinio, nego je dio novca nesporno i protivno općim aktima tuženika bez ikakvog pravnog osnova prisvojio. Postupanje tužitelja (stavljanje dijela utrška u vlastiti džep) protivno je samoj prirodi poslova blagajnika kojemu je povjereno rukovanje novčanim sredstvima poslodavca i čl. 8. st.1 Pravilnika o radu te čl. 51. st. 1. Pravilnika o naplati cestarine u vezi s čl. 21. st. 3. toč.1-4.

 

U odnosu na prednje iznesene žalbene navode, prije svega treba reći da iz sadržaja odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju, proizlazi da je tuženik na temelju izvršene provjere rada tužitelja ocijenio da tužitelj nije postupio na način propisan odredbom čl. 21. st. 3. toč. 1-4 Pravilnika o obavljanju poslova naplate cestarine, a što sukladno odredbi čl. 51. st. 1. tog Pravilnika ima značaj povrede iz radnog odnosa budući da je izvršenom kontrolom utvrđeno da je tužitelj u dva navrata višak novca od stvarno naplaćene cestarine zadržao za sebe.

 

Tuženik je naime tužitelju stavio na teret da je postupio protivno članku 21. stavak 3. točka 1. – 4. Pravilnika o obavljanju poslova naplate cestarina, to jest da nije izbrojio i razvrstao dnevni utržak po sredstvima plaćanja te uredno i propisno složio novčanice i sredstva pretplate po apoenima (toč. 1.), da nije upisao u radnu stanicu primljena sredstva plaćanja po vrsti, količini i iznosu (toč. 2.), da nije ispisao specifikaciju pologa novca u tri primjerka (toč 3.) te da novac i dvije kopije specifikacije pologa novca nije stavio u vrećicu za novac i nakon provjere voditelja smjene plombirao svojom šifrom, a original specifikacije pologa novca predao voditelju smjene (toč 4.). Tom odredbom nije bio propisan način postupanja radnika koji vrše naplatu cestarine s eventualnim viškom novca koji se pojavi nakon sravnjivanja blagajne na kraju smjene, a niti ostalim odredbama tog Pravilnika.

 

Prilikom odlučivanja o dopuštenosti odluke o otkazu sud ispituje da li razlozi navedeni u toj odluci predstavljaju opravdani razlog za otkaz. U konkretnom slučaju, tuženik nije tužitelju otkazao Ugovor o radu zbog zadržavanja napojnice primljene kod korisnika usluge, niti zbog nastanka materijalne štete, već zbog povreda iz naprijed citiranih propisa, pri čemu je pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da tuženik nije dokazao da tužitelj nije izbrojio i razvrstao dnevni utržak po sredstvima plaćanja te da nije uredno i propisno složio novčanice i sredstva pretplate po apoenima; da nije upisao u radnu stranicu primljena sredstva plaćanja po vrsti, količini i iznosu; da nije ispisao specifikaciju pologa novca u tri primjerka, kao ni da novac i dvije kopije specifikacije pologa novca nije stavio u vrećicu za novac i nakon provjere voditelja smjene plombirao svojom šifrom.

 

Slijedom toga, kako rezultatima provedene kontrole rada tužitelja nije utvrđen višak sredstava koji bi imao značenje povrede radne obveze u financijskom poslovanju u smislu odredbe čl. 51. st. 1. Pravilnika o obavljanju naplate cestarine na način da se nakon obrade dnevnog utrška utvrdi višak ili manjak sredstava u blagajni izvan 0,50% utrška, uz uvjet da taj iznos u apsolutnoj vrijednosti prelazi 50,00 kn, to tuženik ne može temeljiti odluku o otkazu ugovora o radu na povredi te odredbe, niti je dovoditi u vezu s povredom odredbe čl. 21. st. 3. toč. 1.-4. navedenog Pravilnika pa odluka o otkazu iz tih razloga nije dopuštena. Stoga više nisu relevantni žalbeni navodi kojima se osporava stajalište suda prvog stupnja u odnosu na nedopuštenost odluke o otkazu i zbog toga jer da je tuženik bio u obvezi prethodno upozoriti tužitelja na obveze iz radnog odnosa, neovisno o ranijim upozorenjima. 

 

Pravilno je sud prvog stupnja nadalje primjenom odredbe čl. 124. ZR-a naložio vraćanje tužitelja na posao.

 

Sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučio i o troškovima postupka.

 

Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci presude.

 

Rješenje suda prvog stupnja kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

 

U Rijeci 13. veljače 2019.