Broj: Revr 601/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice (dalje: tužiteljice) M. Š. iz S. N., OIB: …, koju zastupa punomoćnica A. M., odvjetnica u Odvjetničkom društvu V. i partneri j.t.d. u Z., protiv tuženika-protutužitelja (dalje: tuženika) Z. H. d.o.o. Podružnica Z. e. t. iz Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva K. i partneri u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i sudskog raskida, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-472/2017-5 od 14. ožujka 2018, kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2222/16-32 od 19. srpnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, broj: 270-RO-077/16 od 16. lipnja 2016. kojom je tuženik, zbog poslovno uvjetovanih razloga, tužiteljici otkazao ugovor o radu zaključen dana 1. srpnja 2008., izmijenjen Dodatkom ugovora o radu od dana 15. prosinca 2010.

             

II Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka tuženika broj: 270-RO-077/16 od 14. srpnja 2016. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužiteljice od dana 1. srpnja 2016. kao neosnovan, te je potvrđena Odluka o otkazuju ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora broj:270-RO-077/16 od 16. lipnja 2016.

 

III Utvrđuje se da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije  prestao.

 

IV Nalaže se tuženiku  da vrati tužiteljicu na radno mjesto koje sadrži poslove i radne zadatke njenog ranijeg radnog mjesta "rukovoditelj poslova ljudskih resursa i zaštite", odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto, a u skladu sa stručnom spremom i sposobnostima tužiteljice u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

V Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu do 2.500,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 19. srpnja 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

VI Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika Z. H. d.o.o. Podružnica Z. e. t. koji glasi:

 

"Ugovor o radu zaključen između tužiteljice i tuženika dana 01. srpnja 2008. i Dodatak ugovoru o radu od 20. prosinca 2010., sudski se raskida s danom 28. siječnja 2017.",

- kao neosnovan.“

 

Drugostupanjskom presudom presuđeno je:

 

„Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2222/16-32 od 19. srpnja 2017. potvrđuje u točkama I. i II. izreke.“

 

Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

„Uvažavanjem žalbi stranaka ukida se citirana presuda u točkama III., IV., V. i VI. izreke i u tom se dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

Ostavlja se o troškovima postupka u povodu pravnoga lijeka odlučiti u konačnoj odluci.“

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presude sudova u postupku koji je prethodio reviziji preinače u pobijanom dijelu na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije u cijelosti, a podredno da se navedene presude ukinu u pobijanom dijelu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              U odgovoru na reviziju tužiteljica je predložila da se revizija tuženika odbije kao neosnovana. Traži trošak sastava odgovora na reviziju.

 

              Revizija tuženika nije osnovana.

 

              Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13,  28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ono pobijano revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima tuženika sudovi u postupku koji je prethodio reviziji nisu ostvarili bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP (onemogućeno raspravljanje pred sudom),  jer o tome koji će se od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica odlučuje sud (čl. 220. st. 2. ZPP). Stoga, s obzirom da su sudovi postupajući u okviru spomenutog ovlaštenja ocijenili da nema potrebe za izvođenjem određenih dokaza ponuđenih od revidenta i pri tome dali potrebne razloge u tom pravcu, onda svojim postupanjem nisu ostvarili rečenu procesnu povredu.

 

Nadalje, sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP, na koju revident sadržajno ukazuje u reviziji, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra revident da bi trebalo i ako izvodi drugačije zaključke nego što to čini revident. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud i ona je dana u skladu sa čl. 8. ZPP.

 

Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

 

Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su postupajući u skladu s citiranim odredbama proveli dokaze koje su ocijenili važnim za donošenje odluke u ovom konkretnom predmetu, pri čemu su analizirajući provedene dokaze utvrdili sve činjenice odlučne za ovaj spor. Pri tome još valja dodati da je prvostupanjski sud opravdano odbio izvođenje dokaza predloženih od tuženika na okolnost skrivljenog ponašanja tužiteljice, za što je naveo valjane razloge, pa prihvaćanjem tog zaključka u postupku pred drugostupanjskim sudom nije ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. i čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 8., čl. 219. i čl. 220. i čl. 221.a ZPP na koju se ukazuje u reviziji.

 

Osim toga, suprotno revizijskim navodima tuženika drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude ocijenio sve žalbene navode koji su bili odlučni za donošenje presude u ovom postupku pa u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP koju povrede sadržajno ističe revident.

 

              Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

               Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenim poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu zbog organizacijskih razloga od 16. rujna 2016. i odluke tuženika kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužiteljice od 1. srpnja 2016. i potvrđena Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 16. lipnja 2016.

 

              Sporno je u revizijskom stupnju postupka postoji li opravdani razlog za redoviti poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu zbog organizacijskih razloga kojeg je tuženik dao tužiteljici, te je li u konkretnom slučaju tuženik pored organizacijskih razloga otkazao tužiteljici ugovor o radu i zbog razloga skrivljenog ponašanja.

 

              U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

              -da su tužiteljica i tuženik 1. srpnja 2008. sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova "rukovoditelj poslova ljudskih resursa i zaštite" sa utvrđenim koeficijentom složenosti poslova 5,00;

              -da je 20. prosinca 2010. sklopljen Dodatak navedenom ugovoru o radu, kojim je izmijenjen čl. 8. ugovora o radu od 1. srpnja 2008. tako da je tužiteljici za obavljanje poslova rukovoditeljice poslova ljudskih resursa i zaštite utvrđen koeficijent složenosti poslova 6,00;

              -da je tuženik 16. lipnja 2016. donio odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljice s ponudom izmijenjenog ugovora za radno mjesto samostalni referent III, šifra radnog mjesta … u Poslovnom području Potpore, Službe ekonomsko financijskih poslova, prodaja i kontrola karata,

              - da tužiteljica nije prihvatila novoponuđeni ugovor o radu za obavljanje poslova novo ponuđenog radnog mjesta,

              - da je tužiteljica protiv odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora 1. srpnja 2016. podnijela zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik odbio odlukom od 14. srpnja 2016.,

              - da je tužiteljicu podnijela tužbu u roku iz odredbe čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu,

- da je u odluci o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora navedeno da tuženik otkazuje tužiteljici ugovor o radu od 1. srpnja 2008. sklopljen na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta „rukovoditelj poslova ljudskih resursa i zaštite“ te Dodatak ugovora o radu od 1. prosinca 2010., kao i svi eventualno sklopljeni dodaci ugovora o radu ili drugi ugovori o radu i to zbog poslovno uvjetovanih razloga, jer je kod poslodavca 10. rujna 2015. stupio na snagu novi Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta prema kojem to radno mjesto više nije predviđeno (poslovno uvjetovani otkaz), da je radnici ponuđeno sklapanje novog ugovora o radu na radnom mjestu samostalni referent III, šifra radnog mjesta … u Poslovnom području Potpore, Službe ekonomsko financijskih poslova, prodaja i kontrola karata, da ako radnica prihvati sklapanje novog izmijenjenog ugovora o radu na nju se neće primijeniti točke 2., 3. i 4. Odluke (da otkazni rok iz čl. 137. st. 1. podstavak 7. Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike tuženika, a u svezi sa čl. 122. Zakona o radu iznosi šest mjeseci, da se radnica oslobađa obveze rada s danom dostave Odluke do isteka otkaznog roka, a da joj za to vrijeme pripada pravo na naknadu plaće i sva ostala prava kao da je radila do isteka otkaznog roka, da radnica ima pravo na otpremninu u iznosu 130.000,00 kn),

              - da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici s ponudom izmijenjenog ugovora zatražio suglasnost sindikata, a da je sindikat odbio dati suglasnost na namjeru poslodavca da se tužiteljici otkaže ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom izmijenjenog ugovora o radu.

              - da se u obrazloženju odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 16. lipnja 2016. navodi da je poslodavac s ciljem smanjenja troškova poslovanja u cilju povećanja efikasnosti u provođenju poslovne politike donio Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Z. h. d.o.o., Podružnica Z. e. t., koji je stupio na snagu 10. rujna 2015. Danom stupanja na snagu tog Pravilnika da je došlo do promjene u organizaciji poslovanja poslodavca na način da je istom ukinuto radno mjesto na kojem je zaposlena tužiteljica. Novim Pravilnikom da je ustrojeno radno mjesto "voditelj poslova ljudskih resursa" za koje je potreban broj izvršitelja 1., a koje poslove temeljem ugovora o radu obavlja drugi radnik. Zbog navedenih izmijenjenih okolnosti da je prestala potreba za radom tužiteljice na njenom dotadašnjem radnom mjestu te je poslodavac donio odluku o otkazu zbog poslovno uvjetovanih razloga, istovremeno ponudivši tužiteljici sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima za obavljanje poslova radnog mjesta samostalni referent III.,

- u toj odluci je također navedeno da se poslodavac prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora tužiteljici obratio radi davanja suglasnosti Sindikatu Z. h. Z. koji nije dao suglasnost uz obrazloženje da je Sindikat uočio niz nelogičnosti na kojima se temelji namjeravana odluka o otkazu, a vezano za Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Podružnice Z., da je Pravilnikom u čl. 30. utvrđeno da će se u roku od 30 dana donijeti prilozi Pravilniku koji će regulirati cijelu materiju kompletne reorganizacije, koji rok je istekao 10. listopada 2015., a da prilozi nisu završeni, zbog čega Sindikat ne prihvaća tvrdnju poslodavca da je usvojenim Pravilnikom utvrđen broj izvršitelja na radnom mjestu za koje radnica M. Š. ima ugovor na neodređeno vrijeme (1 izvršitelj), niti da je ukinuto radno mjesto "rukovoditelj poslova ljudskih resursa i zaštite za koje imenovana radnica ima ugovor o radu na neodređeno vrijeme, jer znaju da je došlo samo do promjene naziva radnog mjesta u voditelj poslova ljudskih resursa, a da je u podružnici kao neophodno navedeno radno mjesto na koje je zaposlen drugi radnik koji obavlja identične poslove iz djelokruga poslova koje je obavljala i radnica M. Š. unatoč potrebi za tim radnim mjestom te činjenici da ista udovoljava sve kvalifikacije za navedeno radno mjesto, 

- da Sindikat navodi i da nisu dokazane tvrdnje poslodavca da bi M. Š. učinila povredu radne obveze te da svoj posao obavlja neodgovorno ili nesavjesno. Utvrđuje da se nadalje navodi da je uprava trgovačkog društva Z. h. d.o.o svojom odlukom od 24. srpnja 2016. utvrdila radna mjesta sa koeficijentom složenosti poslova izvan grupe složenosti poslova iz Temeljnog Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Z. h. d.o.o., koja odluka je stupila na snagu danom početka primjene Pravilnika  o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Podružnice Z. e. t. Citiranom odlukom da je ustrojeno radno mjesto voditelj poslova ljudskih resursa s koeficijentom složenosti, potrebnom stručnom spremom i brojem izvršitelja 1., te da je diskrecijsko pravo poslodavca rasporediti radnika na rukovodeća radna mjesta utvrđena citiranom odlukom. Navodi se također da je uz organizacijske razloge bitna činjenica da je protiv M. Š. vođen stegovni postupak zbog utvrđenih nepravilnosti u radu, zbog čega poslodavac više nema povjerenja u tužiteljicu i njezin daljnji rad na  navedenim i drugim rukovodećim poslovima,

- da je uvidom u Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Z. h. d.o.o Podružnice Z. od 24. srpnja 2015., utvrđeno da je u čl. 35. navedeno da Prilog 1-Shematski prikaz organizacijske strukture Podružnice čini sastavni dio tog Pravilnika, te Prilog 3.- Katalog radnih mjesta po grupama složenosti poslova, da je u čl. 36. Pravilnika navedeno da će se u ruku od 30 dana od dana stupanja na snagu tog Pravilnika donijeti prilozi koji čine sastavni dio tog Pravilnika, i to Prilog 2.- Opisi poslova i djelokrug rada organizacijskih jedinica, Prilog 4.- Sistematizacija radnih mjesta po organizacijskim jedinicama sa brojčanim oznakama i Prilog 5.- Karte radnih mjesta s popisima poslova prema sistematiziranim radnim mjestima, 

- da u navedenom roku nisu doneseni Prilog 2., Prilog 4., niti Prilog 5., zbog čega nisu opisani poslovi i djelokrug rada pojedinih organizacijskih jedinica, da nema sistematizacije radnih mjesta po organizacijskim jedinicama sa brojčanim oznakama, te da nema karte radnih mjesta s opisima poslova prema sistematiziranim radnim mjestima,

- da je uvidom u Odluku  uprave Z. h. d.o.o od 24. srpnja 2015. utvrđeno da se istom ustrojavaju radna mjesta sa koeficijentima složenosti poslova izvan grupa složenosti poslova utvrđenih Kolektivnim ugovorom za radnike u trgovačkom društvu Z. h. d.o.o., pa se pod rednim brojem 22. nalazi radno mjesto voditelj pravnih poslova s koeficijentom složenosti 5,00  za koje je potrebna visoka stručna sprema i jedan izvršitelj. Naznačeno je da ta odluka stupa na snagu i primjenjuje se od dana početka primjene Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Z. h. d.o.o Podružnice Z. e. t. (10. rujna 2015.),

- da tuženik nije dostavio odluku iz koje bi bilo vidljivo da je radno mjesto rukovoditeljica /rukovoditelj poslova ljudskih resursa i zaštite ukinuto, niti se to može pouzdano utvrditi iz Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Z. h. d.o.o., jer kod tuženika do danas nije donesen Prilog 4. koji bi se odnosio na sistematizaciju radnih mjesta po organizacijskim jedinicama sa brojčanim oznaka, a niti Prilog 5., odnosno karta radnih mjesta s opisima poslova prema sistematiziranim radnim mjestima,

- da je tuženik u odluci o otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom izmijenjenog ugovora naveo da je novim Pravilnikom ustrojeno radno mjesto "voditelj poslova ljudskih resursa" za koje je potreban jedan izvršitelj i na koje radno mjesto je 1. listopada 2015. zaposlen drugi djelatnik, pa da je zbog izmijenjenih okolnosti prestala potreba za radom tužiteljice na njenom radnom mjestu,

- da tuženik nije naveo koje su to izmijenjene okolnosti zbog kojih je prestala potreba za radom tužiteljice na njezinom dotadašnjem radnom mjestu, te da je upravo zbog zapošljavanja drugog radnika na poslovima koje je do tada obavljala tužiteljica prestala potreba za radom tužiteljice na njezinom dotadašnjem radnom mjestu,

- da poslovi koje je ranije obavljala tužiteljica kod tuženika postoje i danas, da je samo formalno promijenjen naziv radnog mjesta, a da su poslovi ostali isti, a te poslove umjesto tužiteljice sada obavlja D. P.

 

Na temelju navedenih utvrđenja ocjenjujući da su poslovi radnog mjesta „voditelj poslova ljudskih resursa“ po sadržaju isti poslovi koje je ranije obavljala tužiteljica,  sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su prihvatili tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenim otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 16. lipnja 2016., kao i odluke tuženika od 14. srpnja 2016. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužiteljice,  pozivom na odredbu čl. 115. st. 1. t. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 – dalje: ZR), čl. 123. i čl. 135. st. 3. ZR, zaključujući da tuženik nije dokazao postojanje opravdanih razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici.

 

Pritom su ocijenili kako navodi tuženika, da je razlog otkazivanja ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu stegovni postupak vođen protiv M. Š. zbog utvrđenih nepravilnosti u radu, zbog čega poslodavac više nema povjerenja u tužiteljicu i njezin daljnji rad na navedenim i drugim rukovodećim poslovima,  predstavljaju razloge zbog čega je tužiteljici ponuđen ugovor o radu za nove poslove, a da se u predmetnom postupku ne ispituje valjanost ponuđenog ugovora o radu, već opravdanost razloga za otkaz ugovora o radu, s tim da je na poslodavcu teret dokaza opravdanosti razloga otkaza ugovora o radu tužiteljici s ponudom izmijenjenog ugovora (čl. 135. st. 3. ZR-a).

 

Takvo shvaćanje pravilnim prihvaća i ovaj sud.

 

Naime, prema odredbi čl. 115. st. 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju: 1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), 2) ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), 3) ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) ili 4) ako radnik nije zadovoljio na probnom radu (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu).

 

Odredbom čl. 122. st. 1. t. 6. ZR propisano je da u slučaju redovitog otkaza otkazni rok je najmanje tri mjeseca, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno dvadeset godina, dok je prema st. 3. tog članka propisano da se radniku kojem se ugovor o radu otkazuje zbog povrede obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) utvrđuje otkazni rok u dužini polovice otkaznih rokova utvrđenih u stavcima 1. i 2. tog članka.

 

Odredbom čl. 137. st. 1. podstavak 7. Temeljnog Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Z. h. d.o.o. propisano je da u slučaju redovitog otkaza, otkazni rok je najmanje šest mjeseci, ako je radnik u radnom odnosu kod poslodavca proveo neprekidno dvadeset i više godina.

 

Prema odredbi čl. 126. st. 1. ZR radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem.

 

Odredbom čl. 123. st. 1. ZR propisano je da se odredbe tog Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora).

 

Prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

 

              Prije svega valja reći da je odnos između poslodavca i radnika pravni odnos, u kojem je poslodavac ovlašten ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje postoji potreba, a pravo je radnika da navedenu ponudu prihvati ili ne.

 

              Nadalje, autonomno je pravo poslodavca provoditi reorganizaciju unutar društva radi ostvarivanja određenih gospodarskih učinaka te odrediti novi ustroj radnih mjesta, što uključuje mogućnost ukidanja radnog mjesta, premještaja na drugo radno mjesto ili pripajanje radnih mjesta.

 

              Međutim, postojanje opravdanog razloga za otkaz u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR mora dokazati poslodavac.

 

              Polazeći od toga da svaki slučaj valja individualizirati, prema shvaćanju revizijskog suda, odluka o dopuštenosti otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. U ovom slučaju utvrđene činjenice, opravdavaju shvaćanje sudova u postupku koji je prethodio reviziji da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici zbog organizacijskih razloga. To stoga što  tuženik nije dokazao da su poslovi za koje je tužiteljica dobila otkaz ugovora o radu ukinuti, jer je u postupku utvrđeno da poslovi koje je ranije obavljala tužiteljica kod tuženika postoje i dalje, da je samo formalno promijenjen naziv radnog mjesta, a da su poslovi ostali isti, kao i da te poslove umjesto tužiteljice sada obavlja D. P.

 

              Osim toga, valja reći da u konkretnom predmetu, suprotno revizijskim navodima tuženika, iz cjelokupnog sadržaja odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici proizlazi da je riječ o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga.

 

              Na to upućuje sadržaj cjelokupne odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, gdje je između ostalog navedeno da se tužiteljici otkazuje ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta „rukovoditeljica poslova ljudskih resursa i zaštite i to zbog poslovno uvjetovanih razloga jer je kod poslodavca 10. rujna 2015. stupio na snagu novi Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta prema kojem to radno mjesto više nije predviđeno, da joj se stoga nudi sklapanje novog ugovora o radu na drugom radnom mjestu, da je za slučaj neprihvaćanja izmijenjenog ugovora o radu određena duljina otkaznog roka tužiteljici od šest mjeseci (jer je provela kod poslodavca neprekidno više od dvadeset godina), kao i pravo na otpremninu u iznosu 130.000,00 kn.

 

              Istina da u toj odluci tuženik spominje stegovni postupak zbog utvrđenih nepravilnosti u radu, zbog čega poslodavac više nema povjerenja u tužiteljicu i njezin daljnji rad na  navedenim i drugim rukovodećim poslovima, što bi moglo upućivati na skrivljeno ponašanje.

 

              Međutim, po shvaćanju revizijskog suda ti navodi iz otkaza ugovora o radu nisu imali za cilj opravdati razloge otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja nego argumentaciju za ponudu novog ugovora o radu, kako su to pravilno ocijenili sudovi u postupku koji je prethodio reviziji.

 

              Osim toga, valja napomenuti da su posljedice otkaza ugovora o radu različite s obzirom otkazuje li se ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu uslijed organizacijskih razloga u odnosu na otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja.

 

              Naime, redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja u smislu odredbe čl. 122. st. 3. ZR ima za posljedicu da se radniku kojem se otkazuje ugovor o radu zbog povrede obveze iz radnog odnosa otkazni rok utvrđuje u dužini polovice otkaznih rokova utvrđenih u st. 1. i 2. tog članka.

 

              Osim toga u smislu odredbe čl. 119. st. 2. ZR prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

              Isto tako valja reći da u smislu odredbe čl. 126. st. 1. ZR radniku kojemu se otkazuje ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja ne pripada pravo na otpremninu.

 

              Stoga, u okolnostima konkretnog slučaja, kada iz sadržaja odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu nije utvrđeno da je tuženik kao poslodavac naveo da je omogućio tužiteljici iznošenje obrane, niti je navodio postojanje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, te kada je tuženik u odluci o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu naveo da tužiteljica ima pravo na otpremninu, kao i na otkazni rok u trajanju od šest mjeseci u smislu odredbe čl. 137. st. 1. podstavak 7. Temeljnog Kolektivnog ugovora za radnike tuženika i čl. 122. st. 1. t. 6. ZR, to su prema shvaćanju ovog suda neosnovani navodi revidenta da je predmetni otkaz ugovora o radu tuženik dao tužiteljici ne samo zbog organizacijskih razloga, već i zbog skrivljenog ponašanja.

 

              Zbog svega navedenoga, pravilno je sudovi u postupku koji je prethodio reviziji primijenili materijalno pravo kada su odlučili da sporni otkaz ugovora o radu nije dopušten i kada su tužbeni zahtjev u tom dijelu prihvatili.

 

U odnosu na navode revizije kojima tuženik drugačije ocjenjuje provedene dokaze i iznosi drugačije činjenične zaključke od drugostupanjskog suda u pogledu postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, treba reći da se zapravo radi o činjeničnim prigovorima koji nisu od značaja u revizijskom stupnju postupka s obzirom da reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. ZPP).

 

              Zbog svega navedenog, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP i odlučiti kao u izreci (točka I. izreke).

 

Tužiteljici nisu priznati troškovi odgovora na reviziju koji nije bio nužan u ovom postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 27. veljače 2019.