Broj: Revr 1761/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. P. iz Z., koju zastupa punomoćnik B. D. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. l. d.o.o., Z., kojeg zastupa punomoćnik P. P., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1941/2013-2 od 23. listopada 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6355/10-17 od 15. ožujka 2012., u sjednici održanoj 5. ožujka 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenom tuženikove Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. lipnja 2010., na sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 1/2004 od 22. prosinca 2004. s danom donošenja prvostupanjske presude, na nalaganje tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete povodom sudskog raskida ugovora o radu iznos od 220.000,00 kn sa zateznom kamatom te isplatu tužiteljici dospjele neisplaćene iznose plaća u mjesečnom bruto iznosu od 22.000,00 kn počevši od svibnja 2010. pa do donošenja prvostupanjske presude sa zateznom kamatom, kao i nalaganje tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove sa zateznom kamatom (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 30.660,00 kn (točka II. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. izreke.

 

Drugostupanjskim rješenjem ukinuto je rješenje o troškovima postupka sadržano u točki II. izreke prvostupanjske presude i predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju koja sadržajno predstavlja reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - u daljnjem tekstu: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je prihvatiti reviziju i ukinuti nižestupanjske presude te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP, revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se presuda pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tužiteljica u reviziji ukazuje na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. i toč. 6. ZPP, odnosno sadržajno ukazuje i na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. ZPP u svezi čl. 220. st. 2. ZPP te ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

 

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze glede ocjene dopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, sudovi nisu tumačili u skladu sa stavom tužiteljice, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju revident ukazuje.

 

Isto tako nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP na način kako tužiteljica navodi jer prvostupanjski sud nije prihvatio sve dokazne prijedloge tužiteljice. Tužiteljici je u postupku bila dana mogućnost raspravljanja pred sudom, a postupanje nižestupanjskog suda u smislu odbijanja dokaznih prijedloga tužiteljice za saslušanjem predloženih svjedoka, ne predstavlja nezakonito postupanje suda koje je rezultiralo nemogućnošću tužiteljice da raspravlja pred sudom. Naime, okolnost da sud nije prihvatio dokazne prijedloge stranke, ne znači da je ta stranka onemogućena u raspravljanju.

 

Tužiteljica ukazujući na apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, sadržajno upućuje i na relativno bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 220. st. 2. ZPP.

 

Nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 220. st.2. ZPP time što je sud odbio provest izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka S. P. (supruga tužiteljice) i člana Uprave M. M., koje je tužiteljica predložila saslušati na okolnost prekoračenja prekluzivnog roka za davanje izvanrednog otkaza ugovora o radu.

 

Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

 

Slijedom navedenog, a u situaciji kad tuženik svoju odluku o otkazu temelji na nepravilnostima u postupanju tužiteljice pri zaključenju određenih ugovora o leasingu koje su utvrđene u zapisniku H. od 26. travnja 2010. nakon provedene kontrole, a koje nepravilnosti su rezultirale osobito teškim povredama iz radnog odnosa, pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge tužiteljice za saslušanje predloženih svjedoka na okolnost prekoračenja prekluzivnog roka za davanje izvanrednog otkaza. Naime okolnost je li tuženik o zaključenim ugovorima o leasingu koji se spominju u osporavanoj odluci o otkazu, imao saznanja već ranije nije odlučna, s obzirom da osnova otkaza nisu zaključeni ugovori već nepravilnosti u radu tužiteljice pri proceduri sklapanja tih ugovora koje su utvrđene tek nalazom H. od 26. travnja 2010. Stoga prvostupanjski sud, jednako kao ni drugostupanjski sud, nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP.

 

Slijedom navedenog ne postoji revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštenom, za sudski raskid ugovora o radu, za naknadu štete povodom sudskog raskida te za isplatu dospjelih neisplaćenih plaća.

 

U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika na radnom mjestu voditelja odjela upravljanja rizicima,

 

- da je agencija (u daljnjem tekstu: H.) obavila kod tuženika nadzor poslovanja za 2007., 2008. i prvih devet mjeseci 2009. godine te je o obavljenom nadzoru sačinila zapisnik 22. travnja 2010. (kojeg je tuženik primio 26. travnja 2010.),

 

- da iz nalaza H. proizlazi da su nadzorom utvrđene brojne nepravilnosti u radu tuženika pri sklapanju ugovora o leasingu sa Lj. P., S. P., kao vlasnikom obrta A. P., sa društvom B. S. d.o.o., D. rad d.o.o., K. T. d.o.o., Z. d.o.o., P. ravnice d.o.o., N. s. d.o.o i Odvjetničkim društvom D. i p.,

 

- da iz nalaza H. proizlazi da je za nadzorom utvrđene pojedine nepravilnosti u radu tuženika pri sklapanju navedenih ugovora, direktno odgovorna tužiteljica kao zaposlenik (odobravajući financiranje navedenim primateljima leasinga, iako za to nije imala ovlasti, čime je postupila suprotno Proceduri-postupak odobrenja),

 

- da je za velik broj ostalih nepravilnosti utvrđenih u nalazu H., bila odgovorna tužiteljica kao voditeljica odjela upravljanja rizicima, koja je zadužena za procjenu rizika, jer je kod sklapanja ugovora o leasingu nepravilno provedena procedura i procjena rizika od strane Odjela za procjenu rizika (propušteno je utvrditi povezanost između navedenih primatelja leasinga, čime se značajno tuženik izložio kreditnom riziku prema povezanim društvima; izloženost nije promatrana grupno već pojedinačno iako je tužiteljica imala saznanja da su navedena društva povezana društva; nije provjereno da su neka od tih društva primatelja leasinga novoosnovana društva, upitnog boniteta; odluke o financiranju ne temelje se o adekvatnoj procjeni rizika primatelja leasinga, itd.),

 

- da je tuženik 7. svibnja 2010. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa,

 

- da je tužiteljica protiv navedene odluke pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik odbio očitovanjem od 7. lipnja 2010.,

 

- da kod tuženika nije bilo osnovano radničko vijeće, niti je djelovao sindikalni povjerenik.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja iz kojeg proizlazi da je za velik broj nepravilnosti u radu tuženika utvrđenih u nalazu H. odgovorna tužiteljica, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je odluka o otkazu zakonita i dopuštena te odbijaju tužbeni zahtjev, zaključivši da takvo postupanje tužiteljice predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa.

 

Nadalje zaključuju da je ovdje riječ i o posebnoj vrsti sukoba interesa-nepotizmu, s obzirom da su utvrđene nepravilnosti pri sklapanju 29 ugovora o leasingu upravo s društvima koja su povezana s tužiteljicom (na način da je u tim pravnim osobama ili zastupnik ili osnivač tužiteljičin suprug ili brat, itd.) pa je i radi toga tuženik izgubio povjerenje u tužiteljicu radi kojih uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Sudovi ujedno zaključuju da je tuženik za nepravilnosti u radu tužiteljice na kojima se temelji odluka o otkazu doznao tek iz nalaza u zapisniku H., pa stoga ocjenjuju da je odluka o izvanrednom otkazu dana u prekluzivnom roku od 15 dana od saznanja sukladno odredbi čl. 108. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09 - u daljnjem tekstu: ZR).

 

Tužiteljica u reviziji ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava i odredbe čl. 108. st. 2. ZR.

 

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

Odredbom čl. 108. st. 2. je propisano da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

 

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja iz kojeg proizlazi da su nepravilnosti u radu tužiteljice na kojima se temelji pobijana odluka o izvanrednom otkazu, utvrđene provedenim nadzorom H. o čemu je sačinjen zapisnik 22. travnja 2010., pravilno su sudovi zaključili da je tuženik za nepravilnosti u radu tužiteljice saznao tek kada je zaprimio zapisnik H. 26. travnja 2010. Slijedom navedenog, pravilno su primijenili odredbu čl. 108. st. 2. ZR kada su ocijenili da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. svibnja 2010. donesena unutar prekluzivnog roka od 15 dana.

 

Stoga nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

U reviziji tužiteljica upućujući na pogrešnu primjenu materijalnog prava, zapravo iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza glede njezine odgovornosti, odnosno utvrđenih nepravilnosti u njezinom radu koje su utvrđene nalazom H. i izvodi drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova. Tvrdnje kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu uzete u razmatranje jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a revizijski sud odlučuje o reviziji polazeći od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova.

 

Slijedom navedenog valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu pozivom na čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 5. ožujka 2019.