Broj: Gž R-107/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od suca Josipa Frajlića  predsjednika vijeća, Dubravke Vučetić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marijane Žigić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. G. iz V. G., …, (OIB: …), zastupane po punomoćnicima M. R. i N. G. R. odvjetnicima iz O. d. R. i p. u Z., protiv tuženika Z. L. Z. T. d.o.o. u likvidaciji, P., …, ( OIB: …) radi utvrđenja ništetnosti odluka i vraćanja na rad, odlučujući povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-150/14-22 od 1. prosinca 2017., u sjednici održanoj 7. ožujka 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-150/14-22 od 1. prosinca 2017.

 

              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

 

              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora  na žalbu.

 

Obrazloženje  

 

              Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

              '' I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              "1. Utvrđuje se da je nedopuštena, ništetna obavijest tuženika Z. l. Z. T. d.o.o. od 27.11.2013.g., te je slijedom toga ništetan prijenos ugovora o radu tužitelja iz Z. l. Z. T. d.o.o. na M. z. l. Z. d.d., pa se nalaže tuženiku Z. l. Z. T. d.o.o. da tužitelja vrati na rad na radno mjesto na kojem je radio prije nezakonitog prijenosa ugovora o radu, u roku od 8 dana.

 

              Nalaže se tuženiku Z. l. Z. T. d.o.o. da tužitelju naknadi parnični trošak u roku od 8 dana."

 

              II/ Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana.''

 

              Navedenu presudu tužiteljica pobija pravovremeno izjavljenom žalbom zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se osporena presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati a tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka kao i trošak sastava žalbe.

 

              Tuženik je dostavio odgovor na žalbu kojim osporava opravdanost žalbenih navoda te predlaže da se žalba odbije kao neosnovana a njemu dosudi trošak sastava odgovora na žalbu.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Pri donošenju prvostupanjske presuda nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje ZPP). Presuda je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni a niti su utvrđene činjenice proturječne sadržaju provedenih dokaza.

 

              Tužbom koja je dostavljena sudu 7. siječnja 2014. godine tužiteljica je kao II-tuženika označila M. z. l. Z. d.d. i zatražila (toč. II. tužbe) da sud utvrdi nedopuštenim, ništetnim obavijesti tuženika M. z. l. Z. d.d. od 27. studenog 2013. godine kao i ništetnim prijenos njezinog Ugovora o radu iz M. z. l. Z. d.d. na M. z. l. Z. T. d.o.o te da se naloži M. z. l. Z. d.d. da tužiteljicu vrati na radno mjesto na kojem je radila prije nezakonitog prijenosa Ugovora o radu. Podneskom od 13. veljače 2015. godine tužiteljica je povukla tužbu u odnosu na II-tuženika M. z. l. Z. d.d. i tužbeni zahtjev prema II-tuženiku M. z. l. Z. d.d. te je prvostupanjski sud 11. rujna 2017. godine donio rješenje broj Pr-… kojim utvrđuje da je tužba u odnosu na II-tuženika povučena. Rješenje je postalo pravomoćno 26. rujna 2017. godine.

 

              Nije sporno da je tužiteljica imala sklopljen Ugovor o radu za radno mjesto prodavač sa tuženikom Z. l. Z. T. d.o.o.

 

              U postupku je utvrđeno da je Vlada RH na sjednici održanoj 28. veljače 2012. godine donijela Odluku o odabiru najpovoljnije ponude u postupku davanja koncesije za javne radove za izgradnju novog putničkog terminala Z.l.Z. te upravljanje postojećim i novoizgrađenim terminalom Z.l.Z. i pripadajuće infrastrukture na rok trajanja koncesije od 30 godina od dana potpisivanja Ugovora o koncesiji i to ponuditelja ZAIC-A Ltd. Temeljem odluke je 11. travnja 2012. godine sklopljen Ugovor o koncesiji za izgradnju i upravljanje Z.l.Z. između RH kao davatelja koncesije i ZAIC-A Limited kao koncesionara. Koncesionar je 19. listopada 2012. godine prava i obveze iz Ugovora o koncesiji prenio na novoosnovano društvo M. z. l. Z. d.d. sa sjedištem u RH, koji je sva prava i obveze koncesionara preuzeo.

 

              Tuženik i M. z. l. Z. T. d.o.o su 30. studenog 2013. godine sklopili Ugovor o pružanju maloprodajnih usluga u vezi s pružanjem maloprodajnih usluga u M. z. l. Z.. S tim u vezi sklopljene su Izmjene broj 2 Ugovora o koncesiji 2. prosinca 2013. godine.

 

              Odluka o davanju u koncesiju prava građenja i upravljanja Z. l. kao i obavezni sadržaj Ugovora o koncesiji koji obuhvaća i obvezu koncesionara osigurati pružanje posebnih usluga (tzv. zemaljske usluge i dodatne usluge), pa i usluge maloprodaje, ugostiteljske usluge, prijevoz putnika i sl. proizlazi iz odredbe čl. 5. Zakona o zračnim lukama (NN broj 19/98 i 14/11) prema kojoj društvo koje upravlja zračnom lukom osim pružanja zemaljskih usluga korisnicima zračne luke osigurava i pružanje posebnih usluga  (ugostiteljstvo, trgovina, servis i dr.).

 

              Sklopljenim Ugovorom o koncesiji s RH od 11. travnja 2012. godine društvo M. z. l. Z. d.d. sa sjedištem u V. G. obvezalo se preuzeti čitavo poslovanje društava Z. l. Z. d.o.o, Z. l. Z. u. d.o.o i Z. l. Z. t. d.o.o. i to danom ispunjavanja uvjeta za primopredaju Z. l. Z. koncesionaru.

 

              Podneskom od 5. studenog 2013. godine Radničko vijeće društva Z. l. Z. t. obaviješteno je da se svi Ugovori o radu radnika društva Z. l. Z. t. d.o.o. kao i društava Z. l. Z. d.o.o i Z. l. Z. u. d.o.o. datumom primopredaje Z. l. Z. koncesionaru prenose na društvo M. z. l. Z. d.d. u skladu sa čl. 133. st. 1. Zakona o radu ( Narodne novine broj 149/09 i 61/11 - dalje ZOR). Također je Radničko vijeće obaviješteno da je koncesionar ovlašten sklopiti Ugovore o pružanju usluga u Z. l. Z. te da će na temelju tako sklopljenih Ugovora između ostalog i sa M. z. l. Z. t. d.o.o pojedini dijelovi poslovanja odnosno dio poslovanja koji se odnosi na Z. l. Z. t. d.o.o biti prenijeti po sili zakona zajedno sa radnicima kao i njihovi Ugovori o radu. Uz podnesak je Radničkom vijeću dostavljen i dopis koncesionara od 31. listopada 2013. godine i dokument ''Struktura koncesije Z. l. Z.''.

 

              Sklopljenim Ugovorom o koncesiji kompletna gospodarska djelatnost Z. l. Z. prenijeta je na koncesionara M. z. l. Z. d.d. i posebno sklopljenim ugovorima na pravne osobe  kojima je povjereno obavljanje pružanja posebnih usluga kako je to predviđeno u čl. 133. st. 1. ZOR, pa se na temelju te zakonske odredbe prenose i svi Ugovori o radu radnika koji su do tada radili u Z. l. Z. kao i Trgovačkim društvima koja su pružala posebne usluge.

 

              Navedena zakonska odredba ne ograničava mogućnost prijenosa gospodarske djelatnosti s jedne pravne osobe na drugu samo neposredno sklopljenim pravnim poslom između osoba koje tu gospodarsku djelatnost obavljaju te ne isključuje mogućnost da se obavljanje gospodarske djelatnosti od javnog interesa povjerava nekoj pravnoj osobi sklapanjem Ugovora o koncesiji u skladu sa posebnim zakonom. Zbog toga postoji i zakonska obveza da se na koncesionara na koga je u konkretnom slučaju prenijeta gospodarska djelatnost, prenesu i svi Ugovori o radu radnika koji su do tada radili u poduzeću s kojega se gospodarska djelatnost prenosi i koji sada postaje njihov poslodavac.

 

              Upravo je navedena zakonska odredba o prijenosu Ugovora o radu radnika unijeta i u odredbe Ugovora o koncesiji kao i njegovu izmjenu pri čemu se u tekstu i poziva na čl. 133. ZOR pa sama terminologija ugovorne odredbe da se radnici poduzeća koje je do tada obavljalo tu gospodarsku djelatnost ''zapošljavaju'' kod koncesionara nema drugo pravno značenje na koje neosnovano upire tužiteljica.

 

              Nasuprot žalbenim navodima prvostupanjski sud je nedvojbeno utvrdio da je Z. l. Z. kao i Z. l. Z. t. d.o.o o prijenosu gospodarske djelatnosti na novog poslodavca pravodobno pisano obavijestila Radničko vijeće i sve radnike koji su prijenosom obuhvaćeni a u skladu sa čl. 133. st. 6. i čl. 149. ZOR. Dostavljajući Radničkom vijeću samo izvod iz Ugovora o koncesiji u dijelu koji se odnosi na prava i obveze vezano za preuzimanje radnika, tuženik nije povrijedio navedene zakonske odredbe jer su Radničkom vijeću dostavljeni svi podaci koji su važni za donošenje odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika. Ostale odredbe Ugovora o koncesiji kojima ugovorne strane utvrđuju uvjete prijenosa gospodarske djelatnosti nisu u fokusu interesa Radničkog vijeća niti je Vijeće ovlašteno razmatrati pravni odnos ugovornih strana u tom dijelu.

 

              Netočno je da obavijest koju je tuženik dostavio Radničkom vijeću ne sadrži sve podatke predviđene u čl. 133. st. 7. ZOR pri čemu tužiteljica drži da nisu navedeni podaci o mjerama predviđenim u vezi s  radnicima čiji se ugovori prenose. Upravo u pismenu od 5. studenog 2013. godine tuženik Radničkom vijeću potvrđuje da prijenos Ugovora o radu na novog poslodavca neće imati nikakav štetni učinak na pravni, gospodarski ili socijalni položaj radnika i da će svi zadržati svoja prava i obveze bez ikakvih promjena te ostvarivati prava i povlastice iz Kolektivnog ugovora kao i svih drugih pravilnika navedenih u Kolektivnom ugovoru ili donesenih na temelju Kolektivnog ugovora unutar razdoblja od 5 godina od dana prijenosa Ugovora o radu. Čak se posebno ukazuje da izmjene Ugovora o koncesiji obavezuju koncesionara da osobno zaposli nekog od radnika čiji bi Ugovor eventualno bio raskinut prije proteka roka od 5 godina od datuma primopredaje odnosno da se pobrine da ga zaposli neki od pružatelja komercijalnih usluga Z. l.

 

              Slijedom navedenoga, ovaj sud je žalbene navode tužiteljice ocijenio neosnovanim te je donijeta odluka u skladu sa čl. 368. st. 1. ZPP.

 

              Kako je prvostupanjska presuda potvrđena to se tužiteljici ne dosuđuje trošak sastava žalbe.

 

              Tuženik u odgovoru na žalbu ukazuje na činjenice  koje je prvostupanjski sud utvrdio te se prema čl. 155. ZPP podnesak ocjenjuje nepotrebnim i ne dosuđuje mu se trošak sastava istog.

 

Osijek, 7. ožujka 2019.