Broj: Gž R-181/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, OIB 22883124500, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Barbare Bosner, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V. iz S., OIB: …, zastupane po punomoćnici A. R., odvjetnici u S., protiv tuženika D. v. R., S., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima I. K. i J. K., odvjetnicima u S., radi utvrđenja odluke o otkazu nedopuštenom i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1148/15 od 30. siječnja 2017., u sjednici vijeća 13. ožujka 2019.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1148/15 od 30. siječnja 2017.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je nezakonit i da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužiteljice i tuženika 3. 12. 2012. na radnom mjestu administratora, koji otkaz je tuženik dao tužiteljici Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu pod brojem Klasa: …, Urbroj: … od 14. 9. 2015., te da se naloži tuženiku da vrati tužiteljicu na njezino radno mjesto administratora ili na drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njezinim radnim sposobnostima i stručnoj spremi. Odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.

 

Točkom II izreke naloženo je tužiteljici nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.700,00 kn.

 

Protiv presude suda prvog stupnja žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14-dalje: ZPP). uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice u cijelosti.

 

Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nezakonitom i nedopuštenom Odluke tuženika od 14.9.2015. kojom joj je izvanredno otkazan ugovor o radu od 3.12.2012. uz zahtjev za vraćanje na rad radi obavljanja poslova radnog mjesta administratora ili drugog odgovarajućeg radnog mjesta, u skladu s njenim radnim sposobnostima i stručnom spremom.

 

U prvostupanjskom postupku utvrđeno je sljedeće:

 

- da su tužiteljica i tuženik dana 3.12.2012. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova administratora, a kada je tužiteljica imala stručnu spremu trećeg stupnja struke upravno-pravne obrazovnog profila administrator-daktilograf ,

 

- da je Rješenjem prosvjetne inspekcije od 5.5.2015. zabranjeno tuženiku da u D. v. R. tužiteljica obavlja poslove administratora na temelju Ugovora o radu od 3.12.2012. jer tužiteljica u vrijeme sklapanja navedenog Ugovora o radu nije imala potrebni stupanj i vrstu stručne spreme za obavljanje poslova radnog mjesta administratora prema Pravilniku o vrsti stručne spreme stručnih djelatnika te vrsti i stupnju stručne spreme ostalih djelatnika u dječjem vrtiću („Narodne novine“ br. 133/97.) koji je propisivao da je za obavljanje poslova administrativno-računovodstvenog djelatnika potrebna srednja stručna sprema-ekonomskog smjera,

 

- da je tužiteljica na Rješenje prosvjetne inspekcije od 5.5.2015. pravovremeno izjavila žalbu navodeći, da je u međuvremenu (19.6.2016.) stekla potreban stupanj i stručnu spremu (srednju stručnu spremu-ekonomskog smjera) za obavljanje poslova radnog mjesta administratora,

 

- da je Ministarstvo rješenjem Klasa: …, Urbroj: … od 14.8.2015. (dalje u tekstu: Rješenje Ministarstva znanosti od 14.8.2015.) odbilo žalbu tužiteljice izjavljenu na Rješenje prosvjetne inspekcije od 5.5.2015. jer da je u prvostupanjskom postupku nedvojbeno utvrđeno da tužiteljica u trenutku zasnivanja radnog odnosa, nije ispunjavala uvjet propisan odredbama Pravilnika o vrsti stručne spreme stručnih djelatnika te vrsti i stupnju stručne spreme ostalih djelatnika u dječjem vrtiću i odredbama Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada D. v. R. (članak. 7. propisuje da je za radno mjesto administratora potrebna SSS ekonomskog smjera), odnosno da tužiteljica nije imala potrebnu stručnu spremu ekonomskog smjera,

 

- da je tuženik 14.9.2015. donio Odluku Klasa: …, Urbroj: … kojom je tužiteljici izvanredno otkazan ugovor o radu koji je sklopila s tuženikom 3.12.2012. na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta administratora iz razloga što je tuženiku pravomoćnim rješenjem prosvjetne inspekcije od 5.5.2015. zabranjeno da u D. v. R. tužiteljica obavlja poslove administratora na temelju Ugovora o radu od 3.12.2012., a tuženik da je dužan postupiti u skladu s pravomoćnim rješenjem Ministarstva pa da je navedeno osobito važna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć,

 

- da se tuženik prije donošenja predmetne odluke o otkazu savjetovao sa sindikalnim povjerenikom Z. Č. koja je preuzela sva prava i obveze radničkog vijeća, sve u skladu s čl. 150. i čl. 153. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine“ br.: 93/14- dalje :ZR), a koja je u dopisu od 11.9.2015. navela da tuženik mora donositi odluke u skladu s zakonskim propisima i s rješenjima Ministarstva,

 

- da je tužiteljica član Sindikata pa da je tuženik obavijestio taj Sindikat o namjeri izvanrednog otkazivanja ugovora o radu tužiteljici, koji su se dopisom od 14.9.2015. očitovali navodeći da se protive namjeravanoj odluci o otkazu jer da je tužiteljica u međuvremenu stekla potrebno stručno zvanje za obavljanje poslova administratora,

 

- da je tužiteljica u zakonu propisanom roku podnijela Zahtjev za zaštitu prava, ali da tuženik na isti nije dao odgovor.

 

Slijedom takvih utvrđenja, stajalište je suda prvog stupnja da je tuženik u smislu odredbe čl. 116 st. 1. ZR-a imao opravdani razlog tužiteljici izvanredno otkazati ugovor o radu neovisno o tome što je tužiteljica uredno obavljala preuzeti posao i u skladu s uputama poslodavca, kao i unatoč tome što je nakon što je Ministarstvo zabranilo tuženiku da obavlja poslove administratora na temelju sklopljenog ugovora o radu stekla potreban stupanj i vrstu stručne spreme za obavljanje poslova radnog mjesta administratora.

 

Pri tome sud prvog stupnja utvrđuje da Ministarstvo vrši nadzor provedbe Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada D. v. R., Pravilnika o vrsti stručne spreme stručnih djelatnika te vrsti i stupnju stručne spreme ostalih djelatnika u dječjem vrtiću („Narodne novine“ br. 133/97.) i to putem prosvjetne inspekcije, koji nadzor je u konkretnom slučaju proveden i uslijed kojeg je tuženiku zabranjeno da tužiteljica obavlja poslove administratora iz Ugovora o radu od 3. 12. 2012. Stoga nadalje utvrđuje da je upravno vijeće tuženika opravdano donijelo odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici s obzirom da je Ministarstvo rješenjem od 14. kolovoza 2015. odbilo žalbu tužiteljice neovisno o tome što je tužiteljica u međuvremenu stekla potrebnu stručnu spremu ekonomskog smjera za obavljanje poslova radnog mjesta administratora.

 

Stoga konačno zaključuje da je tuženik imao opravdani razlog za izvanredno otkaz ugovora o radu tužiteljici s obzirom na utvrđenje da tužiteljica u vrijeme sklapanja ugovora o radu nije imala potreban stupanj i stručnu spremu za obavljanje poslova radnog mjesta iz ugovora o radu slijedom čega je rješenjem prosvjetne inspekcije tuženiku zabranjeno da tužiteljica kod tuženika obavlja poslove na temelju ugovora o radu, pa iz tih razloga odbija tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, a odluku o parničnom trošku donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

 

Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih procesnih povreda .

 

Protivno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je odlučne činjenice potpuno i pravilno utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

 

Protivno žalbenim navodima, izvanredni otkaz ugovora o radu ne mora (uvijek) biti posljedica skrivljenog ponašanja radnika. Naime, prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR-a poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Pri tome je pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da  takvu važnu okolnost predstavlja pravomoćno upravno rješenje prosvjetne inspekcije kojim je utvrđena nezakonitost pri zapošljavanju tužiteljice i kojim je izrečena mjera zabrane rada tužiteljici. Tuženik je bio dužan izvršiti navedeno rješenje sukladno odredbi čl. 31. Zakona o prosvjetnoj inspekciji („Narodne novine" br. 61/11 i 16/12 -dalje: ZPI), te je posljedično tome donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici. Zbog izricanja takve mjere od strane nadležne inspekcije, ugovor o radu nije moguće ispunjavati i nastavak radnog odnosa nije moguć, što opravdava izvanredni otkaz ugovora o radu pa nije pravno odlučna okolnost da je tužiteljica naknadno stekla odgovarajuću stručnu spremu. S tim u vezi, pogrešno je stajalište žaliteljice da je poslodavac učinio formalni propust prilikom otkazivanja ugovora o radu jer nije omogućio tužiteljici iznošenje obrane (čl. 119. st. 2. ZR-a) s obzirom da izvanredni otkaz nije uvjetovan ponašanjem tužiteljice, nego naprijed navedenom objektivnom okolnošću.

 

Neosnovano tužiteljica prigovara da tuženik prilikom izvanrednog otkazivanja ugovora o radu nije poštivao rok od petnaest dana iz odredbe čl. 116. st. 2. ZR-a uz tvrdnju da je tuženik za razloge zbog kojih nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika više nije moguć saznao prije trenutka od kada je rješenje prosvjetne inspekcije od 5. svibnja 2015. postalo pravomoćno budući da je tuženik tek od trenutka kada je saznao za pravomoćnost rješenja bio u obvezi postupiti po njemu i otkazati ugovor o radu tužiteljici. Prema podacima u spisu proizlazi da je tuženik drugostupanjsko rješenje zaprimio 31. kolovoza 2015. pa je odluka o izvanrednom otkazu  ugovora o radu od 14. rujna 2015. donesena unutar zakonom propisanog roka.

 

Prema tome, pravilno je sud prvog stupnja odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice na utvrđenje nezakonitom odluke o otkazu ugovora o radu od 28. studenog 2011. zbog čega nije osnovan ni zahtjev tužiteljice za vraćanje na rad (čl. 124. st. 1. ZR-a).

 

Pravilno je sud prvog stupnja odlučio i o troškovima parničnog postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

 

Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Rijeci 13. ožujka 2019.