Broj: Pr-4/18-39

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

         Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari tužitelja M.V., M. OIB : …, protiv tuženika C.R.S., OIB : …, kojeg zastupa A. Š., odvjetnica iz Č., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, vraćanja na rad i isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane i dovršene dana 21. veljače 2019., u nazočnosti tužitelja M.V. osobno, zakonske zastupnice tuženika D.P.- ravnateljice i punomoćnice tuženika A.Š., odvjetnice, dana 21. ožujka 2019.god., objavio je i

 

p r e s u d i o   j e

 

1.      U cijelosti   s e   o d b i j a    tužbeni zahtjev tužitelja M.V. koji glasi :

" I. Utvrđuje se da je ništetna i da ne proizvodi pravne učinke odredba toč. 3. glave 1. (opće odredbe) Ugovora o radu na određeno vrijeme od 1.11.2017.god., sklopljenog između tužitelja M. V…M…, N. T. , OIB : …, kao radnika i tuženika  C.R.S.,  D.K., OIB : ... kao poslodavca, kojom odredbom je propisano da "ugovorne stranke ugovaraju probni rad radnika u trajanju od – do odobrenja partnerstva 1 mj".

II. Utvrđuje se da je tuženikova Odluka o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu Klasa : 320-01/17-01/28, Urbroj : 2109-19-17-09 od 28.11.2017.god. nedopuštena, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

III.  Nalaže se tuženiku C.R.S.teinera,D.K., OIB : ... da tužitelja M.V. M., OIB : ... vrati na posao na radno mjesto "komunikacijski stručnjak – CULTUREVIVE TPUR" u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime neisplaćene dnevnice iznos od 50,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju koji objavi Hrvatska narodna banka na dan plaćanja, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedene iznose od 16.01.2018.god. do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, uzračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 8 dana.

V.  Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u roku od 8 dana. "

 

2.    Nalaže se tužitelju M.V. da tuženiku C.R.S.a, naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna (dvijetisućeipetsto kuna ), u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

       Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu "komunikacijski stručnjak – CULTUREVIVE TOUR" temeljem Ugovora o radu od 1.11.2017.god. i predmetni ugovor je sklopljen na određeno vrijeme do 31.1.2019.god. Tuženik je dana 28.11.2017.god. donio Odluku o otkazu ugovora o radu kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu i dodatno je tuženik tužitelja oslobodio obveze odrađivanja otkaznog roka u trajanju od 15 dana. Tužitelj smatra da su mu odlukom o otkazu povrijeđena prava iz radnog odnosa, te je radnik dana 11.12.2017.god. podnio Zahtjev za zaštitu prava na koji se tuženik negativno očitovao. Tužitelj smatra da je Odluka o otkazu ugovora o radu nezakonita, a otkaz nedopušten jer je tuženik navedenu odluku donio zbog navodnog nezadovoljavanja tužitelja na probnom radu, a da stranke ugovorom o radu koji je otkazan uopće nisu ugovorile probni rad. Odredba o probnom radu, da bi proizvodila pravne učinke, mora biti izrijekom ugovorena, što ovdje nije bio slučaj jer tužitelj i tuženik nikada nisu dogovorili probni rad jer su stranke potpisale ugovor o radu 24.10.2017.god. bez te odredbe o probnom radu, a tuženik je naknadno iskoristio činjenicu da je ugovor sklopljen na obrascu te je dopisao odredbu o probnom radu "do odobrenja partnerstva 1 mj.". Kako stranke nisu sklopile ugovor o radu uz ugovaranje probnog rada, tako je nedopuštena tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja tužitelja na probnom radu, te tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku da ga vrati na njegovo radno mjesto "komunikacijski stručnjak- Culturevive tour". Tužitelj tužbom potražuje i naknadu brutto plaće zbog nedopuštenog otkazivanja ugovora o radu za razdoblje od 1.1.2018.god. do donošenja prvostupanjske presude. Osim toga traži i naknadu plaće do dana kada ga je tužeik odjavio sa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje tj. dana 3. siječnja 2018.god. kada mu je radni odnos prestao. Traži i isplatu dnevnice uiznosu od 50,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti jer je dana 9. studenog 2017.god. u sklopu projekta Culturevive Tour bio na putu u Zalaegerseg. Traži naknadu troškova postupka. Dakle, tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika kojom traži u toč. I. utvrđenje  ništetnom odredbe toč. 3. glave 12. Ugovora o radu, u toč. II. utvrđenje ništetnom odluke tuženika o otkazu ugovora o radu, u toč. III. da sud naloži tuženiku da tužitelja vrati na posao, u toč. IV. da sud naloži tuženiku da tužitelju isplati naknadu plaće u brutto iznosu od 1.1.2018.god. do donošenja prvostupanjske odluke, u toč. V. da sud naloži tuženiku da tužitelju isplati razliku brutto plaće za mjesec prosinac 2017, kao i neisplaćenu dnevnicu i u toč. VI. da tuženik tužitelju naknadi parnični trošak.

 

      Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno predlaže odbacivanje tužbe jer tužitelj nije po pozivu suda sukladno čl. 109. Zakona o parničnom postupku dopunio tužbu, a činjenica da tužitelj nije sačuvao dokumente koji se relevantni za računanje prekluzivnih rokova u radnom sporu ide njemu na teret jer su isti dokumenti dokazna sredstva, a nepoštivanje rokova u radnom sporu povlači za sobom gubitak prava. Tuženik se očitovao, u slučaju da sud ne odbaci tužbu, da je tužba u cijelosti neosnovana, te osporava osnov i visinu. Tuženik ističe da je sporni ugovor o radu na određeno vrijeme od dana 1.11.2017.god. sklopljen na samopreslikavajućem obrascu u 4 primjerka, na istome je ispunjen dio koji se odnosi na probni rok i to "do odobrenja partnerstva 1 mj.". Navedeni ugovor je u jednom primjerku predan tužitelju i temeljem tog Ugovora je tužitelj prijavljen nadležnim Zavodima, te je započeo s radom. Do sklapanja navedenog ugovora o radu je došlo iz razloga jer je tuženik od udruge M. r. preuzeo rad na međunarodnom projektu CULTUREVIVE TOUR, a na kojem projektu je u toj udruzi ranije radio tužitelj, te je tuženik s njime i radnicom M. N.M. sklopio ugovore o radu, ali kako je službeno od strane ostalih sudionika predmetnog projekta i to partnera iz Republike Mađarske trebalo potvrditi sudjelovanje tuženika umjesto udruge Međimorske roke, to je tuženik trebao ugovoriti probni rad upravo kako je navedeno "do odobrenja partnerstva 1 mj. ", a osim toga tuženik nije raspolagao saznanjima o sposobnostima i načinu rada tužitelja na istome projektu. Pregovori između stranaka su započeli ispunjavanjem ugovora o radu i to općih podataka, dokje specifičnost, odnosno vezanost uz preuzimanje međunarodnog projekta zahtijevala dodatno usuglašavanje s računovodstvom po pitanju probnog rada, tužitelju je jasno dano do znanja na koji način će se popuniti predmetne odredbe ugovora o radu. Međutim, tužitelj je vršio prisilu na ravnateljicu tuženika da mu pošalje MMS poruku ( fotografiju ) putem mobitela takvog nepotpunog ugovora o radu, a koji je priložio uz tužbu. U nastavku pregovora oko sklapanja ugovora o radu tužitelju je jasno objašnjeno da je potrebno ugovoriti probni rad "do odobrenja partnesrtva 1 mj." na što tužitelj nije imao nikakve primjedbe i s istim se složio, a sadržajno isti ugovor u radu s istim trajanjem probnog rada je sklopljeni s M. N.M., također iz udruge Međimorske roke. Na temelju tako sklopljenog ugovora o radu je tužitelj i započeo s radom i po prvi puta je tužitelj postavio pitanje ugovorenog probnog rada tek kada mu je zbog nezadovoljenja na istom, tuženik dao otkaz. Što se tiče traženja tužitelja da mu tuženik naknadi plaću, isti zahtjev tuženik smatra potpuno neosnovanim. Stoga tuženik predlaže da sud prvenstveno odbaci tužbu, a potredno da odbije tužbu i tužbeni zahtjev.

 

    Kako je tuženik stavio prigovor da tužitelj nije pravodobno podnio tužbu, tako je prvo valjalo odlučiti o istome.

 

    Tužitelj je spis dostavio dokumentaciju u pogledu pravodobnosti podnesene tužbe, te je sud rješenjem od dana 10. travnja 2018.god. odlučio da je tužba pravodobno podnesena temeljem čl. 133. Zakona o radu ( Narodne novine RH broj 93/14, 127/17 ).

 

      Naime, Odluka o otkazu ugovora o radu je donesena je 28.11.2017.god., tužitelj je u roku od 15 dana podnio Zahtjev za zaštitu prava po punomoćnicima odvjetnicima iz O.D.M.F.i H. iz Z. dana 11.12.2017.god. što je vidljivo iz Potvrde o prijemu pošiljke Hrvatske pošte. Navedeni Zahtjev je tuženik zaprimio 14.12.2017.god. što je vidljivo iz potpisane dostavnice i štambilja Hrvatske pošte u Donjem Kraljevcu.

 

     Tuženik je odgovorio na Zahtjev za zaštitu prava tužitelja dopisom koji je poslan punomoćnicima tužitelja OD M., F. i H. iz Z. putem Hrvatske pošte u mjestu Nedelišće dana 22.12.2017.god. kao pošiljka broj RC720977616HR. Navedenu pošiljku je Hrvatska pošta pokušala uručiti OD M., F. i H. dana 27.12.2017.god. i 28.12.2017.god., te je konačno istima uručena dana 2.1.2018.god., što je sud utvrdio da temelju elektronskog ispisa Hrvatske pošte o kretanju pošiljke, Potvrde OD M. i dr. iz Z. i dopisa OD M. i dr. iz Z. u kojem isti navode da su u razdoblju od Božića 2017.god. do Nove godine 2018.god. bili na godišnjem odmoru zbog čega je pošiljka preuzeta tek 2.1.2018.god.

 

    Nakon toga je tužitelj osobno pravodobno u daljnjem roku od 15 dana i to dana 17.1.2018.god. putem pošte preporučeno podnio ovu tužbu sudu, a što je vidljivo iz štambilja i kuverte o prijemu pošiljka na Hrvatskoj pošti, 40000 Čakovec.

 

    Budući da je tužba tužitelja protiv tuženika pravodobno podnesena, sud je nastavio provoditi postupak provođenjem predloženih dokaza.

     Nakon zaprimljenog podneska tužitelja i navoda iznesenih na ročištu, sud je Rješenjem od dana 10. kolovoza 2018. godine utvrdio da je djelomično povučena tužba tužitelja M.V. i to podneskom tužitelja zaprimljenim na sudu putem pošte preporučeno dana 27. lipnja 2018.god. i to u dijelu koji glasi : " Nalaže se tuženiku C.R.S.D.K., OIB :... da tužitelju M.V., M., N.T., OIB : ... za razdoblje od 01.01.2018. godine do dana donošenja prvostupanjske presude isplati naknadu plaće u bruto iznosu od 4.425,00 kuna mjesečno, sa zakonskom zateznom kamatom, te u toč. 2.              rješenja da u ostalome dijelu tužbeni zahtjev ostaje sukladno podnesku tužitelja M. V. zaprimljenim na sudu putem pošte preporučeno dana 27. lipnja 2018.god. Nadalje je u tom istom rješenju utvrđeno da u toč. 3. da se ne dopušta objektivna preinaka tužbenog zahtjeva tužitelja kako je isti tužitelj postavio na ročištu održanom dana 4. srpnja 2018.god. na način da ponovno postavlja točku tužbenog zahtjeva koja glasi : " Nalaže se tuženiku C.R.S., P.,D. K., OIB .... da tužitelju M.V., M., N., OIB : ... za razdoblje od 01.01.2018. godine do dana donošenja prvostupanjske presude isplati naknadu plaće u bruto iznosu od 4.425,00 kuna mjesečno, sa zakonskom zateznom kamatom.

 

    Po izjavljenoj žalbi tužitelja je Županijski sud u Zagrebu rješenjem broj Gž R-1473/18 od dana 5. studenog 2018.god. odbio žalbu tužitelja i potvrdio ovosudno rješenje od dana 10. kolovoza 2018.god.

 

      Tijekom postupka je tuženik isplatio tužitelju sve zaostatke na ime razlike brutto plaće za mjesec prosinac 2017.godine sve do 3.1.2018.god. kada je tužitelj odjavljen s osiguranja, a što je između stranaka nesporno i utvrđeno je uvidom u promete po računu i obračunske liste plaće.

 

    Sukladno navedenom pravomoćnom rješenju, te isplati ostatke plaće u razdoblju kada je tužitelj bio prijavljen kao radnik tuženika, sada se parnični postupak provodi samo po tužbenom zahtjevu kako je isti specificiran u podnesku tužitelja V. zaprimljenom na sudu dana 27. lipnja 2018.god. putem pošte preporučeno ( list 80 i 81 spisa ) koji se odnosi na : toč. I. utvrđenje  ništetnom odredbe toč. 3. glave 12. Ugovora o radu, toč. II. utvrđenje ništetnom odluke tuženika o otkazu ugovora o radu, toč. III. da sud naloži tuženiku da tužitelja vrati na posao, toč. IV. da sud naloži tuženiku da tužitelju isplati neisplaćenu dnevnicu i u toč. V. da tuženik tužitelju naknadi parnični trošak, te je o istom tužbenom zahtjevu potrebno odlučiti.

 

    U daljnjem tijeku postupka su stranke ostale kod svojih navoda.

 

     Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja da se od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje zatraže dodatni podaci o elektronskoj prijavi na rad iz razloga jer su potrebni podaci već dostavljeni, a tužitelj isto nije predložio sukladno čl. 299. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine RH broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 ) na pripremnom ročištu.

 

    Također je odbijen dokazni projedlog tužitelja da se od tuženika pribavi Zapisnik sa sjednice Upravnog vijeća tuženika na kojem je bilo raspravljano o otkazu ugovora o radu tužitelju iz razloga jer je opće poznata činjenica da je tuženik ustanova i da ima upravno vijeće, te je poznat način odlučivanja kod tuženika kao ustanove, te je navedeno tužitelj mogao predložiti prije zaključenja prethodnog postupka sukladno čl. 299. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

     U postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u ugovor o radu na određeno vrijeme (list 6 spisa), odluku o otkazu ugovora o radu (list 7 do 8 spisa), odluku od 30.11.2017. (list 9 spisa), zahtjev za zaštitu prava (list 10 i 11 spisa), preslik povratnica (list 12 spisa), odgovor na zahtjev za zaštitu prava (list 13 i 14 spisa), presliku ugovora o radu (list 15 spisa), podatke (list 16 spisa), kaznenu prijavu (list 17 i 18 spisa),  izvod o stanju na računu (list 19 i 20 spisa), dopis (list 44 spisa), presliku knjige isporučenih pošiljaka (list 45), potvrdu Hrvatske pošte (list 46 ), potvrdu O.d.M.F.i H. iz Z.a (list 47), ugovor o radu na određeno vrijeme (list 51 spisa), preslik podataka iz mobitela (list 56 do 59 spisa) preslik novinskog članka (list 62 spisa), dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 63 spisa), podatke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 64), dopis Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu (list 73 spisa), izvornik ugovora o radu (list 84 spisa), preslik dostavnice (list 89 spisa), obračunske liste plaće (list 90 do 98 spisa), prometi po računu (list 99 i 100 spisa), saslušao je svjedoke A.V., M. N. M., Ž. Đ. i L. P., te je saslušao tužitelja M. V. i zakonsku zastupnicu tuženika- ravnateljicu D. P., kao stranke u svrhu dokazivanja.

 

      Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja, ovaj sud nalazi da je specificirani tužbeni zahtjev tužitelja Mirana Vidovića u cijelosti neosnovan.

 

    U čl. 2 st. 1 Zakona o parničnom postupku određeno je  da  u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

 

     U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

     Tužitelj ( radnik) M. V. je podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti odredbe o probnom radu i utvrđenja nedopuštenim Odluke o otkazu ugovora od radu koju je tuženik donio dana 28. studenog 2017.god., te vraćanja na rad i isplate prpadajućih plaća.

 

     U ovom postupku nije sporno da je je tužitelj radio kod tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od dana 1.11.2017.god.

 

     Sporno je koje odredbe ugovora su stranke sklopile, odnosno da li su se stranke usuglasile da se ugovara probni rad tužitelja kod tuženika i to "do odobrenja partnerstva 1 mj " što znači probni rad u trajanju 1 mjeseca.

 

     Sporno je da li je navedena Odluka o otkazu ugovora o radu od dana 28.11.2017.god. dopuštena, koji su razlozi za donošenje iste, te je sporno da li je poslodavac, ovdje tuženik mogao donijeti takvu odluku.

 

     Valja istači da je tuženik C.R.S ustanova koja djeluje sukladno Zakonu o ustanovama ( Narodne novine RH broj 76/93, 29/97, 47/99, 35/08 ) .

     Prema Zakonu o ustanovama temeljem čl. 38. istog ravnatelja imenuje i razrješava upravno vijeće. Ravnatelj ustanove ima ovlasti sukladno čl. 37. Zakona o ustanovama, pa tako i u odnosu na zapošljavanje, odnosno donošenje odluka o otkazu ugovora o radu. Ovlasti upravnog vijeća ustanove su određeni čl. 35. i 36. Zakona o ustanovama.

 

     S obzirom na navedeno odluku o otkazu ugovora o radu je mogla donijeti zakonska zastupnica -ravnateljica tuženika, bez prethodnog savjetovanja i bez potvrđivanja odluke o otkazu ugovora o radu od strane upravnog vijeća tuženika.

 

     U čl. 115. st. 1. Zakona o radu ( Narodne novine RH broj 93/2014 i 127/17 ) - redoviti otkaz ugovora o radu - određeno je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju: između ostalog u toč. 4. ako radnik nije zadovoljio na probnom radu (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu).

 

    U čl. 135. st. 3. Zakona o radu određeno je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

 

    Odredbom čl. 124. st. 1. Zakona o radu propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, da će naložiti vraćanje radnika na posao.

 

     Temeljem čl. 135. st. 1. Zakona o radu u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno.

 

     Sud je uvidom u Ugovor o radu od dana 1.11.2017.god. utvrdio da je isti sklopljen na obrascu (tiskanici ) iz Narodnih novina gdje se trebaju popuniti određene rubrike koje su unaprijed otisnute. Ugovor o radu je sklopljen na određeno vrijeme tj. do dana 31.1.2019.god. i da se tužitelj kod tuženika zapošljava na radnomjesto "komunikacijski stručnjak – Culturevive tour".

 

    Tužitelj je uz tužbu predao samo fotografiju ( ispis MMS poruke s mobitela ) ugovora o radu gdje nema ispunjene odredbe o probnom radu ( list 6 ).

 

    Tuženik je u spis dostavio izvornik ugovora o radu od 1.11.2017.god. ( list 84 spisa ) u kojem je popunjena odredba o probnom radu i to s tekstom " do odobrenja partnerstva 1 mj. ". Ugovor je potpisan po tužitelju, te po z.z. tuženika P. i stavljen je štambilj tuženika.

 

      Uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu od dana 28.11.2017.god. je utvrđeno da je ovdje tužitelju V. otkazan ugovor jer nije zadovoljio na probnom radu. Navodi se da je tužitelj radio na radnom mjestu komunikacijskog stručnjaka Culturevive Tour i nije se pokazao dovoljno spremnim za radno mjesto za koje je sklopio ugovor o radu, odnosno isti je pokazao premalo zalaganja, znanja i vještina.

 

      Poslodavac je dana 30.11.2017.god. donio još i odluku da ovdje tužitelj nije u obvezi odrađivati otkazni rok u trajanju od 15 dana i da ne mora dolaziti na radno mjesto, te mu se tijekom trajanja otkaznog roka priznaju sva prava temeljem ugovora o radu.

 

       Sud je utvrdio da je radnik V. pravodobno temeljem čl. 133. st. 1. Zakona o radu, podnio zahtjev za zaštitu prava, putem punomoćnika O.d.M.F. i H.iz Z., dana 11.12.2017.god., što nije sporno, u kojem je naveo da smatra da ne postoje razlozi za otkaz ugovora o radu, smatra da je odluka poslodavca u cijelosti neosnovana i nezakonita jer stranke ugovorom o radu od 1.11.2017.god. nisu ugovorile probni rad, te stoga predlaže da ga poslodavac vrati na radno mjesto "komunikacijski stručnjak-Culturevive Tour ".

 

      Poslodavac (tuženik ) se u roku od 15 dana sukladno čl. 133. Zakona o radu očitovao na Zahtjev za zaštitu prava radnika Vidovića i to dana 21.12.2017.god., te je isti odbio. U odgovoru poslodavac (tuženik) navodi da je primjerak Ugovora o radu od 1.11.2017.god. dobio radnik (tužitelj ) i da je jedan primjerak predan Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i u istim primjercima je naveden probni rad budući da je probni rad ugovorio sa svim radnicima koji su zaposleni na projektu Culturevive Tour. Smatra da radnik izbjegava dostaviti vjerodostojnu presliku Ugovora o radu. Radnik nije zadovoljio na probnom radu, pa mu je uručen otkaz.

 

      Sud je utvrdio da su raniji punomoćnici tužitelja M. V. i to Odvjetničko društvo M., F. i H. iz Z. zaprimili odgovor poslodavca (tuženika ) na Zahtjev za zaštitu prava putem pošte preporučeno dana 2. siječnja 2018.god. o čemu je već obrazloženo i doneseno je posebno rješenje dana 10. travnja 2018.god.

 

     Stoga je tužitelj V. pravodobno u daljnjem roku od 15 dana od primitka odgovora poslodavca na zahtjev za zaštitu prava potražio sudsku zaštitu, te je podnio tužbu ovome sudu dana 17. siječnja 2018.god. putem pošte preporučeno, a temeljem čl. 133. st. 2. Zakona o radu.

 

      Kako je tužitelj pravodobno zatražio sudsku zaštitu svojih prava, to valja odlučiti o osnovanosti njegovog tužbenog zahtjeva.

 

       Dakle, najprije je potrebno utvrditi da li je osnovan razlog redovnog otkaza ugovora o radu jer radnik nije zadovoljio za vrijeme trajanja probnog rada.

 

       Naime, između stranaka je sporno da li je uopće bio ugovoren probni rad prilikom sklapanja ugovora o radu.

 

      Na te okolnosti su saslušani svjedoci i stranke.

 

      Sud je iz iskaza svjedokinje V. A. utvrdio da radi kod tuženika, a da je tuženik počeo pregovarati o zaposlenju tužitelja kada mu je bio ponuđen projekat Culturevive Tour na kojem je ranije radila udruga Međimorske roke. Ujutro 24.10.2017.god. je bila prisutna kada se z.z. tuženika Posavec našla s tužiteljem i M.N.M. u kafiću A. u Č., gdje se popunjavao obrazac ugovora o radu na tiskanici iz Narodnih novina. Nisu im predani ugovori o radu jer je trebalo još nešto provjeriti, te nije bilo štambilja tuženika. Ona nije vidjela konačno sklopljeni ugovor o radu. Nakon Voćarskog sajma u D. K. su tužitelj i M. N. M. dobili svoje primjerke ugovora o radu. Tužitelj je počeo raditi kod tuženika, u pogledu projekta Culturevive Tour za koji je zaposlen kod tuženika, nije odradio svoj dio posla već je ona odradila 80 % istog. Tuženik je samo davao novce za taj projekat, a odraditi su ga morali tužitelj V. i M. N. M. koji su dobivali plaću da bi proveli taj projekat. Krajem studenog 2017.god. je z.z. tuženika P. na upravnom vijeću tuženika rekla da nije zadovoljna s radom tužitelja V. i da mu ona ne bi produžila ugovor, s čime se upravno vijeće složilo. Kod uručivanja otkaza ugovora o radu tužitelju je bilo problema, tužitelj je vikao, te je pozvan javni bilježnik da mu uruči otkaz.

 

   Iz iskaza svjedokinje P. L. je utvrđeno da ista radi u računovodstvenom servisu K. d.o.o. gdje se rade prijave, odjave i obračuni plaća za tuženika i da je dana 31.10.2017. god. kod njih u firmu došla z.z. tuženika P.D. i donijela je ugovore o radu za tužitelja V. i M. N. M. koji su bili popunjeni na obrascima iz Narodnih novina i bili su sklopljeni na određeno vrijeme, a donijela ih je jer je trebalo prije početka rada, 24 sata prije, prijaviti radnike na HZMO. Prisutne su bile P., njezina šefica Đ. Ž. i ona i sporna točka u ugovoru je bila jer nije bila popunjena rubrika probni rok i ona je rekla da to mora biti popunjeno. Tada je D. P. telefonski zvala tužitelja V. stavila je telefon na "spikerfon" da su sve čule razgovor, rekla je tužitelju da treba ispuniti odredbu s probnim rokom, i svjedokinja mu je objasnila da mora biti ispunjeno, tužitelj je rekao da je zauzet i da ne može doći i rekao joj je da ona to upiše u ugovor o radu. Pitali su tužitelja što je s M. N.M. i tužitelj je rekao da će on nju obavijestiti o tome. Nakon te suglasnosti tužitelja ona je tu odredbu o probnom roku upisala u ugovor o radu, kopiju ima u računovodstvu, takav ugovor je predan na HZMO, a nakon prijave na HZMO su kompletirani papiri i po jedan primjerak je namijenjen poslodavcu, a jedan radniku, iste je preuzela D. P.. Zna da je tužitelj dobio otkaz ugovora o radu i da je odjavljen kod tuženika s danom 3.1.2018.god.

 

    I svjedokinja Đ. Ž. je u svom iskazu navela da je direktorica tvrtke K. d.o.o. koja radi računovodstvo za tuženika i da je dana 31.10.2017.god. kod njih došla z.z. tuženika P. D. i donijela je ugovore o radu za tužitelja V.i  M.N.M. koji su bili popunjeni na obrascima iz Narodnih novina i bili su sklopljeni na određeno vrijeme. Prisutne su bile P., njezina radnica P. L. i ona i sporna točka u ugovoru je bila jer nije bila popunjena rubrika probni rok te su joj D. P. i L. P. rekle da mora biti popunjena rubrika probni rok. Tada je D. P. telefonski zvala tužitelja V. stavila je telefon na "spikerfon" da su sve čule razgovor, rekla je tužitelju da treba ispuniti odredbu s probnim rokom, i L. P. mu je objasnila da mora biti ispunjeno, tužitelj je rekao da je zauzet i da ne može doći i rekao joj je da ona to upiše u ugovor o radu. Probni rok je bio 1 mjesec. L. P. je nakon toga upisala taj probni rok u ugovor i odmah su elektronskim putem prijavili tužitelja na HZMO i to na način da se sam ugovor o radu skenira i pošalje na HZMO elektronskim putem i to je poslan taj ugovor gdje je bila ispunjena rubrika probni rok. HZMO ne prihvaća ugovor ako nije u potpunosti ispunjen. Nikada sa HZMO nisu imali probleme jer je neki tekst nadopisan.

 

     Svjedokinja M. N. M. je izjavila da je radila s tužiteljem u udruzi M. r. i onda se projekat Culturevive prenosio kod tuženika da isti ne propadne i o tome su ona i tužitelj razgovarali s ravnateljicom tuženika D. P.. Sreli su se P. i V. A. u kafiću A. 24.10.2017.god., tužitelj i ona su svaki popunili svoj ugovor o radu, a ugovore su dobili nakon završetka Voćarskog sajma u D. K. koji se održavao 3. i 4.11.2017. Bila je prisutna kada je tužitelju uručen ugovor o radu, te je tužitelj u svezi probnog rada pitao "zašto to tu piše", a ona ne zna zašto se čudio kad su znali da će biti upisan probni rad. Tužitelj joj je rekao da se boji da će nakon mjesec dana ostati bez posla, to joj je rekao u telefonskom razgovoru kada ju je zvao da će to biti upisano u ugovor o radu. Odredba o probnom radu nije bila upisana u ugovor 24.10.2017.god. već ju je u pogledu toga dana 31.10.2017.god. poslije podne telefonski zvao tužitelj V. i rekao da će u računovodtsvu tuženika upisati taj probni rok, a nakon toga ju je o tome obavijestila i D. P., ona se tome nije protivila jer je smatrala da će zadovoljiti na probnom radu, a i nadalje radi kod tuženika. Tužitelj kod tuženika nije dobro obavljao svoj posao, on je bio voditelj projekta, a bio je nedovoljno predan i svjedokinja smatra da je otkaz dobio zbog nerada i zbog odnosa prema ravnateljici P.. Kada mu je trebao biti uručen otkaz, tužitelj se derao, te je pozvan javni bilježnik da mu uruči otkaz.

 

     Sud je povjerovao iskazima saslušanih svjedokinja jer su isti dani životno i logično, niti jedna od njih nije osobno povezana sa strankama, niti je osobno zainteresirana za ishod ovog postupka.

 

    Tužitelj V. je u iskazu ostao kod već iznesenih navoda, te je u bitnome naveo da je sa tuženikom sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme na 20 mjeseci na poslovima komunikacijski stručnjak- Culturevive Tour, s radom je počeo 1.11.2017.god. Dana 28.11.2017.god. je tuženik donio odluku o otkazu iz razloga jer nije zadovoljio na probnom radu. Tužitelj ističe da nikada nije bio ugovoren probni rad. Tuženik je trebao preuzeti projekat od udruge Međimorske roke i našao se sa z.z. tuženika P. 24.10.2017.god. u kafiću A. gdje su popunili i potpisali obrasce ugovora o radu, koji nisu poštambiljani od strane tuženika, već je to odgođeno. Nikakvog govora o probnom radunije bilo. Prisutne su bile A. V. i M. N. M.. On je z.z. tuženika predao svu dokumentaciju u svezi projekta Culturevive Tour, dok on nije dobio svoj ugovor o radu kako bi u partnerima Mađarskoj mogao dokazati da je zaposlen, a u Mađarsku je na kraju otišla samo z.z. tuženika. Probni rad se prvo spomenuo 31.10.2017.god. kada ga je ravnateljica tuženika P. zvala oko 8,40 sati ujutro, razgovarali su 9 minuta što je vidljivo iz ispisa poziva, i rekla mu je da zbog Upravnog vijeća tuženika mora u ugovor u radu upisati probni rad. On je rekao da se s time ne slaže jer je već potpisao ugovor o radu bez te odredbe. U vezi probnog rada ga je zvala i knjigovotkinja iz servisa tuženika i rekla mu da probni rad mora biti upisan u ugovor. Kolegici N. M. je rekao da on ne misli potpisati ugovor s odredbom o probnom radu i da se ne slaže s time. Počeo je raditi kod tuženika 2.11.2017.god., a svoj primjerak ugovora je dobio nakon završetka Voćarskog sajma, nekih 10 dana nakon sklapanja ugovora o radu i vidio je da na njemu pište da se ugovara probni rad i da je isto dopisano i kolegici N. M.. Odmah je pitao ravnateljicu P. zašto u ugovoru piše odredba o probnom radu na što ona rekla da to mora pisati zbog Upravnog vijeća tuženika, ravnateljica je vršila pritisak na njega i on je nastavio rad. On smatra da je urednoodrađivao svoj posao na projektu Culturevive Tour. U vezi puta u Zalaegerseg mu ravnateljica nije dala puten naloge i nije ih ispunio. U međuvremenu od dobivanja otkaza kod tuženika do danas je radio nekoliko mjeseci kod različitih poslodavaca.

 

    Zakonska zastupnica tuženika, ravnateljica P. D. je u iskazu ostala kod navoda iz odgovora na tužbu, te je u bitnome navela da je nju kontaktirala bivša predsjednica udruge Međimorske roke koja je navela da postoji međunarodni projekat Culturevive Tour koji će propasti ako se ne osiguraju novčana sredstva, te je zamolila da tuženik preuzme financiranje tog projekta. Ona je razgovarala sa županosm P. M. i načelnikom O. D. K. M. H., te Upravnim vijećem tuženika i objasnila im da je taj projekat važan za M. ž., te su se složili da tuženik preuzme financiranje projekta. Kako tuženik nije znao detalje projekta odlučitli su iz udruge Međimorske roke uzeti ovdje tužitelja V. i M.N. M. da nastave raditi na istome. Sa tužiteljem se našla 24.10.2017.god. u kafiću A. u Č. a bile su prisutne i A. V. i M. N. M., te su ispunjeni obrasci iz Narodnih novina o sklapanju ugovora o radu na određeno vrijeme. Tužitelj V. i N. M. su trebali početi raditi 1.11.2017.god. U Arcusu je njima rečeno da te ugovore o radumora odnijeti u računovodstvo tuženika koje treba provjeriti da li su ugovori u redu.  Put u Mađarsku je bio dogovoren za slijedeći dan, a do tada joj M. V. nije dao nikakve dokumente da je tuženik prihvatljiv kao partner mađarskim partnerima koji su se morali s time složiti. U Mađarskoj je saznala da mađarski partneri uopće nisu zadovoljni s načinom na koji se taj projekat do tada vodio, te im je ona obećala da će sada to uredno odrađivati. Ugovore o radu za tužitelja i N. M. je odnijela u računovodstveni servis K. d.o.o. Š. gdje je rekla da prijavljuje dvoje zaposlenika na određeno vrijeme i Đ. Ž. i P. L. su joj rekle da ne može prijaviti tužitelja i N. M. ako na ugovoru nije ispunjena rubrika o probnom radu. Tada je putem mobitela konferencijskim pozivom zvana tužitelja V., razgovor su čule Đ. i P., objašnjeno mu je da treba upisati probni rad i on je pristao  i još rekao da će o tome izvjestiti N. M.. Zvala je kasnije i N. M. koja joj je potvrdila da ju je tužitelj zvao u svezi probnog rada i da je ona pristala. Tužitelj i N. M. su 31.10.2017. prijavljeni na HZMO, te su počeli raditi, a svoje primjerke ugovora im je uručila nakon što je završio VOćarski sajam u D.K., rekla im je da je L. P. ispunila u ugovoru rubriku o probnom radu 1 mjesec, tužitelj i N. M. nisu imali primjedbe i svaki je uzeo svoj ugovor. Tužitelj M. V. je trebao biti šef na projektu Cilturevive Tour, ali nije dobro odrađivao posao. Putninalog za Mađarsku si mora ispuniti svaki radnik, što tužitelj nije učinio. Otkaz je dobio jer nije dobro odrađivao posao, o tome je obavijestila upravno vijeće tuženika i ono se složilo s time, uz napomenu da ona kao ravnateljica sama donosi odluke o otkazu. N. M. je uredno obavljala posao, zadržana je na radu na tom projektu, te je i sada zaposlena kod tuženika.

 

    Stranke su u svojim iskazima ostale kod navoda iznijetih tijekom postupka.

 

    Sukladno čl. 53. st. 1. (ugovaranje i trajanje probnog rada ) je određeno da se prilikom sklapanja ugovora o radu može se ugovoriti probni rad. Dakle, probni rad se može ugovoriti, ali i ne mora.

 

     Nigdje u Zakonu o radu nije propisano nikakvo ograničenje ugovaranja probnog rada u slučajevima kada je radnik kod ranijeg poslodavca radio na istim ili sličnim poslovima. To što je tužitelju udruzi M. r. radio na sličnim poslovima ne može biti ograničenje da tuženik ne bi mogao sa tužiteljem kada ga je zapošljavao, ugovoriti probni rad s obzirom da je ugovor o radu sklopljen za točno određene poslove na točno određenom projektu, na kojem tuženik do tada nije radio.

 

      Prema čl. 322. Zakona o obveznim odnosima  ( Narodne novine RH broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 ) – ništetni ugovori, ništetnost – je u st. 1. određeno da je  ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

 

      Dakle, da bi ugovor ili pojedina njegova odredba bili ništavi, povreda mora biti većeg značaja, te stranka kojoj je povrijeđeno pravo treba isto dokazati.

 

      Člankom 247. Zakona o obveznim odnosima ( suglasnost volja, kad je ugovor sklopljen ) je određeno da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

 

      Sud je uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu od dana 28.11.2017.god. utvrdio da kao razlog otkaza poslodavac navodi da tužitelj kao radnik nije zadovoljio na probnom radu.

 

      Tužitelj tvrdi da probni rad nikada nije bio ugovoren, dok tuženik tvrdi da je probni rad ugovoren i da je s tom ispunjenom odredbom o probnom radu tužitelj i prijavljen kao radnik na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje prije početka rada.

 

     U konkretnom slučaju su se stranke ugovora o radu tj. tužitelj kao radnik i tuženik kao poslodavac usuglasili oko bitnih sastojaka ugovora iz razloga jer je tuženik sa tužiteljem sklopio ugovor o radu za odrađivanje točno određenog posla čiji rok izvršenja je bio kraći, na određeno vrijeme do završetka projekta Culturevive tour.

 

     Sud je uvidom u Kaznenu prijavu koju je tužitelj podnio protiv zakonske zastupnice tuženika, ravnateljice P. D. O. d. o. u Č. dana 29.12.2017.god., dakle nakon što je već dobio i otkaz ugovora o radu, utvrdio da ovdje tužitelj tvrdi da mu je radni odnos počeo 1.11.2017.god., da je predmetni ugovor o radu dobio desetak dana kasnije u ruke i da ravnateljica tuženika rukom u ugovor o radu koji su sklopili nadopisala da probni rad traje "do odobrenja partnerstva 1 mj". Ravnateljica tuženika mu je naknadno nakon mjesec dana otkazala ugovor o radu na temelju teksta koji je sama naknadno bez njegova znanja, vlastoručno dopisala, koristeći svoj položaj i ovlasti, te stoga protiv nje podnosi kaznenu prijavu zbog kaznenih djela iz čl. 278. i čl. 291. Kaznenog zakona.

 

   U spis je priložen i novinski članak iz L. M. od dana 15.1.2018.god. u kojem tužitelj daje izjavu da mu je radni odnos počeo 1.11.2017.god., da je ugovor o radu dobio u ruke deset dana poslije i da je pod općim odredbama bilo dopisano da se ugovara probni rad do odobrenja parnerstva. Z.z. tuženika Posavec je u tim istim novinama dala izjavu da je tužitelj dobio ugovor o radu gdje je navedeno da se ugovara probni rad i da to nije upisano bez njegova znanja.

 

   Uvidom u ispis telefonskih poziva je sud utvrdio, a što tužitelj nije osporio, da je ravnateljica tuženika P. D. koristila službeni mobitel broja .., a da je tužitelj koristio službeni mobitel udruge M. r. broja ..., a da je mobitel broj 0.. koristila M. N. M. s kojom je tuženik u isto vrijeme sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme.

 

    Utvrđeno je da je prije početka rada tužitelja kod tuženika ( 1.11.2017.god. ) i to dana 30.10.2017.god. je z.z. tuženika D. P. u 14,56 zvala tužitelja V., a u 18,26 sati mu je slala SMS poruku, dok je tužitelj u 15,28 sati zvao M. N. M., a u 20,22 sati joj je slao SMS poruku.

 

    Dana 31.10.2017.god., (prije početka rada ), kada se z.z. tuženika P. nalazila u računovodstvu tuženika K.d.o.o. Š., što je utvrđeno na temelju iskaza svjedoka Đ. i P., je z.z. tuženika P.D. u 08,39 sati zvala tužitelja i to putem telefonske konferencije, te je razgovor trajao 9,34 minuta, a u 09,04 sati je zvala M. N. M.. Tužitelj je u 09,08 sati zvao z.z. tuženika P., a u 14,18 sati je zvao M. N. M., te je istoga dana z.z. tuženika P. još jednom u 14,15 sati zvala tužitelja, a u 14,52 sati N. M..

 

    Tako je sud na osnovu tih telefonskih poziva zaključio da je P. D. 31.10.2017.god. iz prostorija tvrtke K.d.o.o. zvala tužitelja, a sud vjeruje svjedocima Đ. i P. da se razgovor vodio putem telefonske konferencije ( tzv. spikerfon ) i da su svi skupa razgovarali o toj posrnoj odredbi da u ugovor u radu treba biti upisano trajanje probnog rada.

 

    Na temelju tih telefonskih poziva je sud utvrdio da je tužitelj istoga toga dana zvao kolegicu N. M. koja je to potvrdila u svom iskazu, a razgovarali su o toj odredbi o probnom radu. To se sve događalo dan prije nego je tužitelj počeo raditi kod tuženika.

    Tuženik kao poslodavac je tužitelja kao radnika prijavio na mirovinsko osiguranje sukladno Pravilniku o vođenju matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (Narodne novine RH broj 159/13, 22/15, 57/15, 125/15, 19/17- koji se primjenjuje na ovaj ugovorni odnos ), a koja prijava je trebala biti izvršena prije početka rada.

 

     U konkretnom slučaju radni odnos je počeo 1. studenog 2017.god., a prijava tužitelja kao radnika tuženika je na HZMO izvršena dan ranije tj. 31. listopada 2017.god. i to preko ovlaštenog računovodstvenog servisa K. d.o.o. Š., elektroničkim putem, kako su potvrdile svjedokinje Đ. i P., a koje su HZMO poslale i skenirani primjerak ugovora o radu koji je sadržavao upravo klauzulu "probni rad do odobrenja partnertstva – 1 mj", te se navedena dokumentacija u digitalnom obliku čuva u HZMO sukladno Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine RH broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16- koji se primjenjuje na navedeni ugovorni odnos ).

 

   Tužitelj je tako službeno prijavljen kod Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO), te je otpočeo rad kod tuženika.

 

    Iz Potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje je vidljivo da je tužitelj kao radnik tuženika bio prijavljen kod tuženika od dana 1.11.2017.god. do dana 3.1.2018.god.

 

  Tuženik je s tužiteljem ugovor o radu sklopio za radno mjesto komunikacijski stručnjak na projektu Culturevive Tour.

 

    Kada su bili na sastanku dana 24.10.2017.god. u kafiću A. u Č. tuženik još nije znao da li će tuženika mađarski partneri na tom projektu uopće prihvatiti kao sudionika projekta, te sud smatra da se u tom trenutku niti tužitelj niti z.z. tuženika još nisu mogli dogovoriti o svim bitnim sastojcima ugovora o radu.

 

   Životno je i logično da tuženik C. R. S. nije mogao, a niti trebao zaposliti kao komunikacijskog stručnjaka na točno određenom projektu koji se zvao Culturevive Tour prije nego je tuženiku odobreno i prije nego je tuženik kao sudionik, postao dio tog projekta.

 

    Iz postupka dokazivanja je utvrđeno da su prvi puta sa tuženikom kao potencijalnim partnerom, u Mađarsku k tome partneru išli nakon 24.10.2017.god. (nakon sastanka u kafiću A. u Č. ), točnije 25.10.2017.god., što je tužitelj potvrdio u svom iskazu, te je isto iskazala i z.z. tuženika u iskazu, a ugovor o radu je tužitelju kod tuženika počeo 1.11.2017.god.

 

    Sud je tijekom postupka utvrdio da je tužitelj nesporno i prije početka rada kod tuženika 1.11.2017.god. bio upoznat sa odredbom u ugovoru o radu tj. da se isti sklapa uz probni rok od 1 (jednog) mjeseca, a koja odredba je točno glasila "do odobravanja partnerstva 1mj. " i da je svoj rad započeo upravo na temelju takvog ugovora o radu gdje je bio naveden taj probni rok, a što je utvrđeno posebice na temelju iskaza svjedokinja Đ. i P., te i N. M. i da je isto dogovoreno dan prije početka rada tj. 31.10.2017.god. kada je tužitelj prijavljen na Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje kao radnik tuženika i to upravo sa ovako sastavljenim ugovorom o radu, te je upravo takav ugovor u elektronskom obliku (skeniran ) predan na HZMO.

 

    Utvrđeno je na temelju provedenih dokaza da je tužitelj ugovor o radu sa spornom odredbom o probnom radu dobio osobno u ruke nakon Voćarskog sajma u D.K. koji se održavao dana 3.11. i 4.11.2017.god., što je nesporna činjenica, a najkasnije 10 dana po početku rada tj. najkasnije 10.11.2017.god., što je u iskazu priznao i sam tužitelj.

 

     U iskazu je jasno naveo da je prilikom primitka ugovora o radu sa spornom odredbom o probnom radu svojoj kolegici N.M., a što je i ona potvrdila u iskazu, komentirao zašto piše navedena odredba.

 

    Usprkos tome što je tužitelj znao da je u ugovoru o radu ispunjena odredba o probnom radu s tekstom "do odobrenja partnerstva 1mj.", tužitelj je to prihvatio i nastavio je raditi kod tuženika pod tim uvjetom i nije poslodavcu sukladno čl. 133. Zakona o radu gdje je u st. 1. navedeno da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Dakle, tužitelj nije podnio tuženiku zahtjev za zaštitu svog prava u pogledu te sporne odredbe o probnom radu, nije podnio pisani prigovor (zahtjev ), niti je tražio sklapanje dodatka (aneksa ) ugovoru.

 

   Probni rad se može, ali ne mora ugovoriti, a u ovom slučaju je svrha zapošljavanja bila upravo rad na točno određenom projektu za kojeg tuženik u vrijeme sastanka sa tužiteljem u kafiću A. u Čakovcu još nije niti znao da će tuženik biti prihvaćen kao partner na tom projektu, pa je dakle bilo upitno samo zapošljavanje tužitelja kod tuženika, što je već obrazloženo.

 

    Sud je utvrdio da u postupanju tuženika i njegove ravnateljice koja ga zastupa nije bilo nikakvog naknadnog jednostranog dopisivanja odredbe o probnom radu jer je tužitelj na vrijeme i prije početka rada kod tuženika bio upoznat da se ta odredba o probnom radu nalazi u ugovoru i da je s tom odredbom prijavljen i na HZMO.

 

   Tuženik je kao poslodavac tijekom postupka dokazao da je tužitelj znao da će se u ugovor o radu staviti odredba o probnom radu i to na rok koji glasi "do odobrenja partnerstva 1 mj.", a već je objašnjeno da je to i jedino logično budući da je tuženik tužitelja zaposlio kod sebe samo i isključivo kako bi vodio projekat naziva Culturevive Tour i za druge poslove tužitelja nije trebao.

 

     Dakle, tijekom postupka nije utvrđeno da bi odredba u ugovoru o radu koja se odnosi na probni rad i koja glasi "do odobrenja partnerstva 1 mj. " bila ništetna sukladno čl. 322. Zakona o obveznim odnosima i da ne bi proizvodila pravne učinke. Tužitelj nije dokazao da bi odredba o probnom radu bila protivna volji stranaka, prisilnom propisu ili moralu društva.

 

    Također je utvrđeno da tužitelj u pogledu te navodno sporne odredbe o probnom roku nije ništa poduzimao sve dok nije dobio otkaz. I Kaznenu prijavu protiv ravnateljice tuženika zbog navodnog dopisivanja odredbe o probnom radu bez njegova znanja je podnio tek nakon što je već dobio otkaz.

 

    Probni rad i ugovor o radu s tom odredbom, mora biti kao takav prijavljen na mirovinsko i zdravstveno osiguranje, a ovdje je tijekom postupka utvrđeno da je upravo ugovor o radu s ispunjenom odredbom o probnom radu predan na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, koje je onda dalje izvršilo prijevu i prema Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje.

 

  Svrha je probnog rada provjera radnih sposobnosti radnika, kao i provjera drugih sposobnosti kao što su odnos prema radu, moralne i ljudske kvalitete, odnos prema poslodavcu i prema drugim radnicima, te radna disciplina. Probni rad je radnikovo dokazivanje da zna samostalno raditi one poslove zbog kojih je zasnovao radni odnos. Svrha je probnog rada i zaštita poslodavca i zaštita radnika.

 

   Naime, tužitelj je tužbu, a i Zahtjev za zaštitu prava koji je nakon otkaza poslao tuženiku, postavio na način kao da do dobivanja Odluke o otkazu ugovora o radu nije znao da u ugovoru o radu postoji odredba o trajanju probnog rada, te je priložio uz tužbu samo MMS poruku s mobitela (fotografiju ugovora ) na kojoj nema ispunjene odredbe o probnom radu, te je nastojao prikazati sudu da je to pravi sadržaj ugovora o radu, iako je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj cijelo vrijeme još od najkasnije 10.11.2017.god. ( 10 dana nakon početka rada kod tuženika ) kod sebe imao izvorni primjerak ugovora o radu na kojem je bila ispunjena rubrika o probnom radu ( do odobrenja partnerstva- 1 mjesec ).

 

     Dakle, sud je utvrdio da je odredba o probnom radu zakonito navedena u ugovoru o radu od dana 1.11.2017.god.

 

   Tijekom postupka je iz iskaza svjedokinja V., N. M. i z.z. tuženika utvrđeno da tužitelj nije vodio projekat Culturevive Tour na kojem je zaposlen kako je trebalo, da se kasnilo, da nije bilo dobro organizirano, te su druge osobe morale preuzeti i tužiteljev dio posla na projektu.

 

   Nije obveza poslodavca zadržati na radu osobu koja ne odrađuje svoj posao za koji je zaposlena i osobu u koju poslodavac nema povjerenja.

 

   Kolegica tužitelja M. N. M. je bila kod tuženika zaposlena pod istim uvjetom i s istom odredbom o probnom radu i ona je nastavila raditi i odradila je taj projekat, te ju je tuženik i dalje zaposlio na drugim poslovima.

 

   Sud smatra da je tuženik dokazao da su postojali opravdani razlozi za otkaz tužitelju jer nije kvalitetno, odgovorno i na vrijeme određivao posao na projektu Culturevive Tour na kojem je zaposlen, a zaposlen je kod tuženika samo radi rada na tom projektu.

 

    Sukladno sudskoj praksi sposobnost radnika da uredno izvršava obveze može ocijeniti poslodavac i osobe koje rade s radnikom i tužitelj je dobio otkaz jer nije pokazao dovoljno znanje i sposobnosti za obavljanje konkretnog posla na koji je zaposlen tj. kao " komunikacijski stručnjak na projektu Culturevive Tour ".

 

    U pogledu ostalih zahtjeva iz tužbe i to vraćanje na rad, isto je odbijeno jer je utvrđeno da je ugovor o radu valjan sa odredbom o probnom radu i da je tuženik dokazao da je opravdano otkazao ugovor o radu tužitelju zbog nezadovoljavanja na probnom roku.

 

   Osim toga u vrijeme donošenja ove odluke je i rok na određeno vrijeme na koje je sklopljen ugovor već prošao jer je rok bio 31.1.2019.god., a ovaj postupak traje dulje zbog ponašanja samog tužitelja koji prvo nije dostavio dokaze da je tužba pravodobno podnesena, a onda je još djelomično povukao tužbeni zahtjev, pa je isti preinačio zbog čega je sud morao donijeti posebno rješenje i prije pravomoćnosti istog se postupak nije mogao nastaviti, se postupak nepotrebno odugovlačio krivnjom samog tužitelja.

 

   Što se tiče tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu 50,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna, za isto nije dostavio nikakvu valjanu dokumentaciju npr. ispunjeni putni nalog da je bio na službenom putu u Zalaegersegu i kad, već je samo dostavio općenitu potvrdu na engleskom jeziku, iako se sa sudom komunicira samo na hrvatskom jeziku sukladno čl. 103. Zakona o parničnom postupku. Stoga je odbijen i taj dio tužbenog zahtjeva.

 

    Sukladno obrazloženom u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

 

    Odluka o trošku ovog parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku budući da je tuženik C. R. S. u cijelosti uspio u ovome sporu jer je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja V., pa mu je tužitelj dužan naknaditi troškove postupka.

 

     Trošak tuženika se odnosi na zastupanje po punomoćniku-odvjetniku i to sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 108/14, 113/14, 118/14 i 107/15), a sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu koji se odnosi na utvrđivanje nedopuštenosti otkaza i vraćanja radnika na rad, te se stoga naknada troškova odvjetnika obračunava sukladno naznačenom u tužbi, a tuženik u tijeku postupka nije imao prigovor na naznačenu vrstu spora.

 

      Priznati trošak tuženika se odnosi na trošak jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 2.000,00 kuna (Tbr. 7. toč. 2. Tarife) i poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25%  u iznosu od 500,00 kuna (Tbr. 42. Tarife), što ukupno iznosi 2.500,00 kuna. Sudsku pristojbu na odgovor na tužbu tuženik u ovom postupku ne mora platiti budući da je u  čl. 4. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ( Narodne novine RH br. 74/95., 57/96., 137/02., 26/03., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15, sada 118/18 ) propisano da obveza plaćanja pristojbe, ako ovim zakonom nije drugačije propisano nastaje i to toč. 2. za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u sporu. Kako je tuženik u cijelosti uspio u sporu, ne mora platiti ovu sudsku pristojbu. Tako ukupno priznati trošak tuženika iznosi 2.500,00 kuna. Na platež istog je pozvan tužitelj koji je izgubio spor, te je odlučeno kao pod toč. 2. izreke ove presude.

 

      Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Čakovcu, 21. ožujka 2019. godine