Broj: Revr-466/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja A. M. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. H., odvjetnica u Z., protiv tuženika B. C. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica G. B., odvjetnica u Z.,  radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-422/2017-2 od 25. siječnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3004/16-21 od 8. rujna 2017., u sjednici održanoj 16. travnja 2019.

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-422/2017-2 od 25. siječnja 2018. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Općinski radni sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pr-3004/16-21 od 8. rujna 2017. pod točkom I. izreke odbio je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se nedopuštenim otkaz što je B. C. d.o.o. iz Z., OIB: …, dao tužitelju A. M. iz Z., OIB: …, Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) donesenom dana 18. studenog 2016. godine, te se utvrđuje da radni odnos tužitelja nije prestao.

 

2. Nalaže se tuženiku B. C. d.o.o. iz Z., vratiti na rad tužitelja A. M. iz Z., na radno mjesto tehničara na održavanju, sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 15. veljače 2012. godine te ako tog radnog mjesta više nema, omogući mu rad na poslovima radnog mjesta koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima, u roku od 8 dana od dana donošenja pravomoćne presude.

 

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, a to sve u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude."

 

Županijski sud u Osijeku presudom poslovni broj Gž R-422/2017-2 od 25. siječnja 2018. odbio je žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

Tako su sudovi odlučili u sporu za utvrđenje nedopuštenom odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu i vraćanju na rad.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. i čl. 385. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje, a podredno preinači pobijanu presudu.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija je neosnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na čije počinjenje ukazuje revident. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

 

Drugostupanjski sud dao je detaljno obrazloženje o lošoj gospodarskoj situaciji kod tuženika kao i obrazloženje da na tužiteljevo radno mjesto tuženik nije zaposlio drugog radnika. U dijelu revizijskih navoda kojima tužitelj u okviru bitne povrede odredaba parničnog postupka zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje te se upušta u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja, valja reći da to prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP nije dopušteno jer reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa ovaj sud ovakve revizijske navode tužitelja nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njegove činjenične navode iznesene u reviziji.

 

Slijedom navedenog, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tužitelj upire u reviziji.

 

Nadalje, neosnovano tužitelj ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP jer je suprotno navodima tužitelja drugostupanjski sud odlučio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

Sijedom navedenog, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazivao tužitelj u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu i vraćanju na rad.

 

Među strankama je sporno je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu te je li prestala potreba za radnim mjestom tužitelja odnosno je li radno mjesto tužitelja ukinuto.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je tužitelj na temelju ugovora o radu od 15. veljače 2012. bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu "tehničar na održavanju",

 

- da je tuženik Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu od 18. studenog 2016. otkazao tužitelju ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga,

 

- da je u obrazloženju odluke o otkazu ugovora o radu kao razlog navedeno ukidanje radnog mjesta zbog smanjenog obujma posla uslijed gospodarske situacije u Republici Hrvatskoj,

 

              - da iz Pravilnika o poslovnoj organizaciji društva i sistematizaciji radnih mjesta od 2. veljače 2015. proizlazi da postoji radno mjesto tehničara za koje nije potrebna visoka stručna sprema nego niža stručna sprema, dok se za radno mjesto Facility managera traži srednja stručna sprema,

 

              - da tužitelj nije dokazao da je zaposlen na radnom mjestu Facility managera,

 

              - da u Pravilniku ne postoji radno mjesto tehničara za koje se traži srednja stručna sprema,

 

              - da na radnom mjestu tužitelja nije zaposlen novi radnik,

 

              - da je kod tuženika zbog ekonomske situacije od 58 zaposlenih zadržano na radu samo 26 djelatnika te da je tuženik bio u lošoj gospodarskoj situaciji,

 

              - da je S. Ž. zaposlen na radnom mjestu u Z. nakon što je tužitelj prebačen na radno mjesto u…,

 

              - da je otkaz ugovora o radu tužitelj dobio dok je radio u … te da je osim tužitelja otkaz dobio još jedan tehničar.

 

Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev jer tužiteljevo radno mjesto više ne postoji te da na tužiteljevo radno mjesto nije zaposlen drugi radnik zbog loše gospodarske situacije tuženika zbog čega je tuženik imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu iz čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14 – dalje: ZR) pri čemu tužitelj nije dokazao da je tuženik povrijedio kriterije iz odredbe čl. 115. st. 2. ZR.

 

Revizijom je osporeno pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje pobijane presude. Pogrešnu primjenu materijalnog prava revident vidi u tome što tuženik nije bio u takvoj financijskoj situaciji da bi imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu i jer sud nije obrazložio činjenicu da je prestala potreba za radnim mjestom tužitelja kao i činjenicu da i nakon otkaza ugovora o radu radno mjesto tužitelja postoji.

 

Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 91/14, dalje: ZR) propisano je da poslodavaca može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem odrednog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

 

Iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je radno mjesto tužitelja ukinuto (odnosno da ne postoji više) te da na radnom mjestu tužitelja više nije zaposlen drugi radnik. Jednako tako, sudovi su utvrdili da je zbog ekonomske situacije kod tužitelja od 58 zaposlenih na radu ostalo samo 26 djelatnika te da je tuženik poslovao s gubitkom na što ukazuju pregledi poreznih gubitaka po godinama, prijave poreza na dobit, utvrđenje porezne osnovice i porezne obveze te račun dobiti i gubitka.

 

Iz navedenog proizlazi da je tuženik imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu iz čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR jer je tužitelju otkazao kako bi smanjio gubitke u poslovanju. Pritom, nesporno je autonomno pravo svakog poslodavca odlučiti o organizaciji radnih mjesta pa tako i ukinuti određena radna mjesta odnosno u konkretnom slučaju odlučiti da u zgradi na lokaciji u … zbog smanjenja troškova poslovanja neće imati tehničara za održavanje.

 

Revizijski navodi tužitelja se u bitnom iscrpljuju u tvrdnjama da radno mjesto tužitelja i dalje postoji i da se radni zadaci tužiteljevog radnog mjesta i dalje izvršavaju. Međutim, takvi navodi predstavljaju osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja što, kao što je već navedeno, sukladno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP nije dopušteno iznositi u reviziji.

 

Neosnovano se revident u reviziji poziva na odluku revizijskog suda broj Revr-648/07 od 22. travnja 2009., jer je u toj odluci činjenično stanje bitno drugačije od onog u ovom predmetu. Za razliku od činjeničnog stanja u odluci broj Revr-648/07 od 22. travnja 2009. u kojoj je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljici tuženik na istim poslovima zaposlio na određeno vrijeme tri druga radnika zbog povećanog obima posla, u ovom konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi tuženik zapošljavao nove radnike na istom poslu kojeg je obavljao tužitelj, a tuženik je suprotno revizijskim navodima tuženika dokazao da je tuženik poslovao s gubicima.

 

Zbog navedenog, nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji revident ukazuje u reviziji.

 

Slijedom svega iznesenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 16. travnja 2019.