Broj: Gž R-35/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, OIB 22883124500, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. T. iz I., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. C., odvjetniku iz V., protiv tuženika M. G. I., iz I.,  OIB: ..., zastupanog po punomoćnici M. A., odvjetnici iz V., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o udaljenju s radnog mjesta i vraćanja na posao, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-140/2018-11 od 7. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Prihvaća se žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-140/2018-11 od 7. prosinca 2018. u točkama I. i III. izreke i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

              "Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka Ur.br.160-18 od 13. kolovoza 2018. godine tuženika o udaljenju tužiteljice s radnog mjesta, te se nalaže tuženiku da vrati tužiteljicu na radno mjesto računovodstveno-knjigovodstvenog službenika - voditelja financijsko-računovodstvene službe i da nadoknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 3.125,00 kn (slovima: tritisućestodvadesetpetkuna) sa zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od 07. prosinca 2018. do isplate, sve u roku od 8 (osam) dana."

 

              II. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana, dok se preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška tuženika odbija kao neosnovan.

 

              III. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 625,00 kn u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

              Citiranom prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da nije dopuštena odluka tuženika od 13. kolovoza 2018. o udaljenju tužiteljice s radnog mjesta te je naloženo tuženiku da vrati tužiteljicu na radno mjesto računovodstveno – knjigovodstvenog službenika – voditelja financijsko-računovodstvene službe i da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.125,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom. Točkom II. izreke odbijen je preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 312,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom, dok je točkom III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.750,00 kn.

 

              Protiv presude u točkama I. i III. izreke tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; u daljnjem tekstu ZPP) te predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje:

 

              - da je tužiteljica kao radnica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu računovodstveno – knjigovodstvenog službenika – voditelja financijsko – računovodstvene službe temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između stranaka 17. travnja 2018. i rješenja o raspoređivanju tuženika od 17. travnja 2018.,

 

              - da je tuženik 13. kolovoza 2018. donio odluku o udaljenju tužiteljice koju je tužiteljica primila 14. kolovoza 2018. i da od tada ne obavlja svoj posao, ali da joj tuženik isplaćuje naknadu plaće u punom iznosu,

 

              - da kod tuženika nije osnovano radničko vijeće, a tužiteljica da obnaša dužnost sindikalnog povjerenika S. P. I., Sindikata R. H.,

 

              - da je tuženik od Sindikata zatražio suglasnost za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici, koju je Sindikat uskratio dopisom od 20. kolovoza 2018.,

 

              - da je tužiteljica 29. kolovoza 2018. podnijela zahtjev za zaštitu prava protiv odluke tuženika o udaljenju tužiteljice na koji zahtjev se tuženik nije očitovao u roku od 15 dana slijedom čega da je tužba tužiteljice podnesena 19. rujna 2018. pravovremena i dopuštena,

 

              - da se odlukom tuženika o udaljenju s radnog mjesta tužiteljica udaljava s radnog mjesta računovodstveno – knjigovodstvenog službenika – voditelja financijsko-računovodstvene službe i da odluka stupa na snagu danom donošenja te se neće objavljivati.

 

              Slijedom ovih utvrđenja prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice primjenom odredbe čl. 150. st. 10. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 3 93/14 i 127/17; u daljnjem tekstu ZR) uz obrazloženje da tuženik tužiteljici nije izvanredno otkazao ugovor o radu nego je tek pokrenuo postupak za nadomještanje suglasnosti Sindikata za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužiteljici pa da je time odluka o udaljenju s radnog mjesta očigledno preuranjena, budući da je donesena 13. kolovoza 2018., a postupak nadomještanja suglasnosti za izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici još nije okončan. Pritom se poziva i na odredbu čl. 188. st. 1. toč. 2. ZR kojom je propisano da sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja te dužnosti i šest mjeseci nakon prestanka te dužnosti, a bez suglasnosti sindikata nije moguće na drugi način staviti ga u nepovoljniji položaj u odnosu na njegove dotadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale radnike pa kako tuženik nije od sindikata ishodio suglasnost za udaljenje tužiteljice s radnog mjesta, odluku tuženika smatra ništetnom. Zaključno, navodi da je tuženik u odluci o udaljenju bio dužan navesti točno određene razloge. O vraćanju tužiteljice na posao odlučuje primjenom odredbe čl. 124. st. 1. ZR, dok odluku o trošku postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; u daljnjem tekstu Tarifa).

 

              Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenim u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđuje se da iste nisu počinjene u prvostupanjskom postupku, međutim pogrešno je primijenjeno materijalno pravo kako to osnovano tuženik navodi u žalbi.

 

              Odredbom čl. 150. st. 10. ZR propisano je da u slučaju iz st. 9. ovoga članka, ako poslodavac izvanredno otkazuje ugovor o radu, može radnika privremeno udaljiti s posla do okončanja sudskog spora o dopuštenosti otkaza, uz obvezu isplate mjesečne naknade plaće u visini polovice prosječne plaće isplaćene tom radniku u prethodna tri mjeseca.

 

              Iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da je u trenutku donošenja pobijane odluke tuženika o udaljenju tužiteljice od 13. kolovoza 2018. tužiteljica obnašala dužnost sindikalnog povjerenika S. P. I., Sindikata te da je Sindikat dopisom do 20. kolovoza 2018. odbio dati suglasnost za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice.

 

              U tom slučaju tuženik je pravilno utemeljio pobijanu odluku o udaljenju tužiteljice s radnog mjesta na odredbi čl. 150. st. 10. ZR jer je svrha te odredbe zaštita poslodavca, i to od skrivljenog ponašanja zaposlenika iz kojih razloga ta zaštita treba biti odmah ostvarena pa poslodavac može radnika privremeno udaljiti s posla čim dođe do skrivljenog ponašanja radnika. Poslodavac nije dužan obrazlagati odluku o privremenom udaljenju radnika s posla do okončanja sudskog spora o dopuštenosti otkaza, ali je obavezan isplaćivati mu mjesečnu naknadu plaće u visini polovice prosječne plaće isplaćene tom radniku u prethodna tri mjeseca.

 

              Osnovani su stoga žalbeni navodi tuženika da je donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 150. st. 10. ZR te odluka tuženika nije preuranjena, kako se to navodi u pobijanoj presudi, jer se radi o hitnoj mjeri koju poslodavac može poduzeti i prije okončanja postupka kojim se nadomješta suglasnost sindikata za izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici, kao sindikalnom povjereniku.

 

              Žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje na neuredno i neprofesionalno obavljanje posla od strane tužiteljice nisu odlučni kraj primjene odredbe čl. 150. st. 10. ZR.

 

              Kako je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je utvrđeno da nije dopuštena odluka tuženika od 13. kolovoza 2018. kojim se tužiteljica udaljuje s radnog mjesta, odbijen je i tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku vratiti tužiteljicu na radno mjesto računovodstveno – knjigovodstvenog službenika – voditelja financijsko-računovodstvene službe jer nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 124. st. 1. ZR.

 

              Temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo je odlučiti o troškovima postupka, obzirom da je preinačena prvostupanjska presuda. Tuženiku je dosuđen trošak primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a odnosi se na zastupanje odvjetnika i čine ga sastav odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), sastav dva podneska u iznosu od po 250,00 kn (Tbr. 8. toč. 3. Tarife), pristup odvjetnika na dva ročišta (6. studenoga 2018. i 26. studenoga 2019.) u iznosu od po 500,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) i pristup odvjetnika na jedno ročište (17. listopada 2019.) u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 9. toč. 2. Tarife) što ukupno iznosi 2.000,00 kn. Na ovaj iznos tuženiku je priznat PDV u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 42. Tarife) tako da je tuženiku za cijeli prvostupanjski postupak dosuđen iznos od 2.500,00 kn, dok je preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška tuženika odbijen kao neosnovan. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava dva podneska preko iznosa od 250,00 kn do iznosa od 500,00 kn odbijen je kao neosnovan jer se ne radi o podnescima iz Tbr. 8. toč. 1. Tarife, već o ostalim podnescima iz Tbr. 8. toč. 3. Tarife. Pristup odvjetnika na raspravu od 17. listopada 2018. priznat je u iznosu od 250,00 kn jer se je na toj raspravi raspravljalo o procesnim pitanjima, u kojem slučaju odvjetniku pripada pravo na nagradu primjenom Tbr. 9. toč. 2. Tarife, a ne primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife.

 

              Primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a tuženiku je priznat trošak žalbenog postupka u zatraženom iznosu od 625,00 kn.

 

              Slijedom obrazloženog, a temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

 

U Rijeci 17. travnja 2019.