Broj: Revr 654/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ivana Mikšića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. P. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica J. Ć.-Ž. i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva K.&P. u Z., protiv tuženika G. G. V. d.o.o. S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik J. D., odvjetnik u S., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza,  odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja  Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-25/18-2 od 30. siječnja 2018., kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Sisku  broj Pr-93/2017 od 31. listopada 2017., u sjednici  održanoj 25. travnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se rješenje (pravilno: presuda) Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-25/18-2 od 30. siječnja 2018. i odluka o troškovima postupka i sudi:

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku  broj Pr-93/2017 od 31. listopada.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda  prvog stupnja suđeno je:

 

"I Utvrđuje se da je Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, urbroj: 2176/05-28/1938-15, od 23. srpnja 2015., kojom je tuženik G. G. V. d.o.o., ..., S., OIB ..., tužitelju A. P., iz S., ..., OIB ..., otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 17. travnja 2014. nedopuštena te da radni odnos nije prestao.

 

II Nalaže se tuženiku G. G. V. d.o.o., ..., S., OIB ..., da tužitelja A. P., iz S., ..., OIB ... vrati na posao, na radno mjesto Grobara, sukladno čl. 2. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 17. travnja 2014., sve u roku 8 dana

 

III Nalaže se tuženiku G. G. V. d.o.o., ..., S., OIB ... da tužitelju A. P. iz S., ..., OIB ..., nadoknadi, troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, sve u roku od 8 dana."

 

Rješenjem (pravilno: Presudom) suda drugog stupnja suđeno je:

 

"Preinačava se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-93/17 od 31. listopada 2017., i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"I Utvrđuje se da je Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, urbroj: 2176/05-28/1938-15, od 23. srpnja 2015., kojom je tuženik G. G. V. d.o.o., ..., S., OIB ..., tužitelju A. P., iz S., ..., OIB ..., otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 17. travnja 2014. nedopuštena te da radni odnos nije prestao.

 

II Nalaže se tuženiku G. G. V. d.o.o., ..., S., OIB ..., da tužitelja A. P., iz S., ..., OIB ... vrati na posao, na radno mjesto Grobara, sukladno čl. 2. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 17. travnja 2014., sve u roku 8 dana

 

III Nalaže se tuženiku G. G. V. d.o.o., ..., S., OIB ... da tužitelju A. P. iz S., ..., OIB ..., nadoknadi, troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, sve u roku od 8 dana."

 

II Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 2.500,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. listopada 2017. pa do isplate a po stopi koja tuženiku pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima."

 

Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti pobijano rješenje i prihvatiti tužbeni zahtjev ili ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Tužitelj tužbenim zahtjevom traži utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o  redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 23. srpnja 2015., utvrđenje da mu radni odnos kod tuženika nije prestao te zahtijeva da ga tuženik vrati na rad na radno mjesto grobara.

 

Na temelju činjeničnih utvrđenja:

 

- da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme s početkom rada 17. travnja 2014., na temelju kojeg je tužitelj kod tuženika radio na radnom mjestu grobar u radnoj jedinici Pogrebni poslovi,

 

- da je tuženik 23. srpnja 2015. donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju zbog poslovno uvjetovanih razloga jer je Pravilnikom o sistematizaciji, koji je stupio na snagu 1. srpnja 2015., broj izvršitelja na radnom mjestu grobara smanjen sa 17 na 14 radnih mjesta,

 

- da je tuženik 12. kolovoza 2015. zaprimio tužiteljev zahtjev za zaštitu prava radnika,

 

- da je Nadzorni odbor tuženika Odlukom o zahtjevu za zaštitu prava radnika  od 24. kolovoza 2015. odbio tužiteljev zahtjev za zaštitu prava,

 

- da je tuženik rangirao sve radnike prema zakonskim kriterijima (trajanje radnog odnosa, starost, odnosno dobi i obvezama uzdržavanja koje terete radnike) odlukom nazvanom Kriteriji od 31. svibnja 2015. (dalje: Kriteriji), prema kojoj tužitelj A. P. ima 2013 bodova, radnik M. M. 1260, radnik L. J. (ujedno i sindikalni povjerenik) 1918 bodova,

 

- da je radnik L. J. kod tuženika bio sindikalni povjerenik SSR radnika u Komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske, Podružnice Gradska groblja V. od 3. lipnja 2015.,

 

- da je tuženik dopisom od 3. srpnja 2015. od sindikalnog povjerenika zatražio pisano očitovanje o dostavljenim Kriterijima koji su sadržavali broj bodova radnika za sva radna mjesta kod tuženika, te da je uz dopis bila priložena tabela o Kriterijima,

 

- da je tuženik dopisom od 9. srpnja 2015. upućenom sindikalnom povjereniku učinio nespornim da je radniku D. N., koji je kod tuženika radio na radnom mjestu grobara, radni odnos prestao na temelju sporazuma tuženika i radnika (sporazumni prestanak radnog odnosa), te da radni odnos treba otkazati još dvojici izvršitelja, odnosno radnika na radnom mjestu grobara te da je tim dopisom ujedno požurio sindikalnog povjerenika da mu dostavi očitovanje sukladno ranijem dopisu od 3. srpnja 2015. koji mu je dostavio,

 

- da se tuženik sa sindikalnim povjerenikom nije savjetovao, da mu nije poslao obavijest niti odluku sa imenima i prezimenima radnika kojima želi otkazati ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, kao i da sindikalni povjerenik takvo savjetovanje nije zatražio,

 

- da tuženik nije otkazao ugovor o radu radniku L. J. koji je imao manji broj bodova od tužitelja jer je on sindikalni povjerenik kod tuženika, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju pozivom na odredbe čl. 115. st. 1. točka 1. i st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 – dalje: ZR) te čl. 150. ZR. Na temelju utvrđenih odlučnih činjenica sud prvog stupnja je zaključio da tuženikova odluka o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju nije dopuštena je tuženik prilikom donošenja te odluke nije poštivao zakonske kriterije za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu te da tuženik prije donošenja te odluke nije proveo postupak obveznog savjetovanja sa radničkim vijećem, odnosno sindikalnim povjerenikom s obzirom da sindikalnom povjereniku, koji kod tuženika ima položaj radničkog vijeća, nije dostavio obavijest o tome kojem radniku ima namjeru otkazati ugovor o radu, niti bilo kakve druge podatke koje mu je bio dužan dostaviti.

 

Odlučujući povodom tuženikove žalbe protiv prvostupanjske presude drugostupanjski sud je rješenjem (umjesto pravilno: presudom) prihvatio žalbu, preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev ocijenivši da iz pobijane presude proizlazi da je tuženik dokazao da je pravilnikom o sistematizaciji smanjen broj radnika na radnom mjestu tužitelja sa 17 na 14, dakle za 3 radna mjesta, da je tuženik sastavio rang listu vodeći računa o stažu, starosti o obvezama uzdržavanja, a da je po tim kriterijima radnik J. imao 1918 bodova, tužitelj imao 2013 bodova, a M. 1260 bodova, da je tužitelj kao osoba koja je po listi druga po redu imala najmanji broj bodova, trebao dobiti otkaz u situaciji da je broj radnika na radnom mjestu tužitelja smanjen za 3 izvršitelja zbog čega je nepravilan zaključak prvostupanjskog suda da je otkaz tužitelju nedopušten jer tuženik kao poslodavac nije otkazao radni odnos Juzbašiću kao sindikalnom povjereniku. Nadalje, drugostupanjski sud u obrazloženju navodi da u odnosu na zaključak da tuženik nije proveo postupak savjetovanja sukladno čl. 150 st. 2 ZR, proizlazi iz danog obrazloženja da je u postupku utvrđeno da je tuženik dostavio Sindikalnom povjereniku kako pravilnik tako i kriterije, da je s istim predlagao da se održi i sastanak a što proizlazi iz dopisa tuženika od 9.7.2015. u kom je navedeno da je od strane tuženika predloženo da se raspravlja upravo o poslovno uvjetovani otkaz za 3 radnika na radnim mjestima grobara, dok iz iskaza sindikalnog povjerenika J. proizlazi da je osobno potpisao poziv na taj sastanak, pa je po ocjeni ovog suda pravilan zaključak da je time tuženik kao poslodavac proveo valjano savjetovanje prije donošenja pobijane odluke sindikalnim povjerenikom.

 

Suprotno navodima tužitelja iznesenim u reviziji sud drugog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer su u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Osim toga, time što je drugostupanjski sud, kako to u reviziji navodi revident "zauzeo pogrešan pravni stav" nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, već se radi o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojeg je revident također podnio reviziju.

 

U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava revident u bitnom navodi da je drugostupanjski sud pogrešno zaključio da se tuženik prije donošenja odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju savjetovao sa sindikalnim povjerenikom o namjeri donošenja te odluke u smislu čl. 150. st. 2. ZR, jer tuženik od sindikalnog povjerenika nije tražio savjetovanje vezano za otkazivanje konkretnih ugovora o radu poimence imenovanim radnicima, a sindikalnom povjereniku samo je dostavio kriterije kojima će se rukovoditi prilikom otkazivanja ugovora o radu. Također navodi da tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu tužitelju nije vodio računa o zakonskim kriterijima iz čl. 115. st. 2. ZR jer je tužitelj imao više bodova od sindikalnog povjerenika L. J., kojem tuženik nije otkazao ugovor o radu. Zaključno je naveo da je u postupku bitno utvrđenje je li kod tuženika došlo do smanjenja prihoda ili nije.

 

Prema pravnom shvaćanju ovoga suda revident u reviziji osnovano navodi da je sud drugog stupnja na temelju utvrđenih odlučnih činjenica izveo pogrešan zaključak da je postupak donošenja odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu proveden sukladno odredbama čl. 150. st. 4. ZR te odredbi čl. 115. st. 1. točka 1. ZR.

 

Imajući u vidu odlučnu činjenicu da se tuženik sa sindikalnim povjerenikom nije savjetovao u pogledu donošenja odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 150. st. 12. ZR kada je zaključio da je ništetna tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju jer je donesena protivno odredbama čl. 150. st. 1. i 4. ZR.

 

Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 115.  st. 2. ZR kada je ocijenio da u konkretnom slučaju tuženik prilikom donošenja odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju nije poštivao zakonske kriterije propisane tom odredbom mjerodavne za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu kad je tužitelju, koji je imao veći broj bodova od drugog radnika (L. J.), otkazao ugovor o radu.

 

Zbog navedenog je kao osnovana prihvaćena revizija tužitelja pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu parničnog troška donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP.

 

Tužitelju nije dosuđen trošak sastava revizije jer isti nije određeno zatražen niti postavljen u podnesenoj reviziji.

 

Zagreb, 25. travnja 2019.