REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU Poslovni broj: 63-P-5470/20-14

Ulica grada Vukovara 84

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao
sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje
OIB:84397956623 iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, zastupanog po punomoćniku
M. M. S., dipl. pravniku, po generalnoj punomoći Su-…, protiv tuženika E. o. d.d. OIB:… iz Z., zastupanog po punomoćnicima iz o. d. G. & P., odvjetnicima u Z., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 17. veljače 2022. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika K. F. Š., odvjetnika, dana 23. ožujka 2022. godine

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku E. O. d.d. iz Z., , OIB: … da plati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, svotu od 66.752,42 kn sa zateznom kamatom koja teče od 17.10.2020. do isplate p prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl.29.st.2. I 8. ZOO-a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu
od 3.750,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. ožujka 2022.
godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Punomoćnik tužitelja u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja I. M.
stradao u prometnoj nesreći dana 28. listopada 2016. godine, koju nesreću je skrivio
D. M. upravljajući osobnim vozilom registracijske oznake ZG-…,
koje je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika, broj police …, za
što je oglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu
poslovni broj K-1206/17 od 08. prosinca 2017. godine. Nastavno punomoćnik

2 Poslovni broj: 63-P-5470/20-14

tužitelja je istaknuo da je rješenjem tužitelja broj … od 04. veljače 2019.
godine osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu čijom isplatom tužitelj trpi
štetu, a uzrok nastale invalidnosti je 100% ozljeda na radu kao posljedica prometne
nesreće u kojoj je stradao, s time da je rješenjem broj …. od 21. ožujka 2019.
godine osiguraniku priznato pravo na naknadu za tjelesno oštećenje a uzrok nastalog
tjelesnog oštećenja je ozljeda na radu kao posljedica prometne nesreće u kojoj je
stradao. S obzirom da je tužitelju isplatom invalidske mirovine za razdoblje od 21.
veljače 2019. godine do 31. kolovoza 2020. godine nastala šteta u iznosu od

52.416,48 kuna, dok je isplatom naknade za tjelesno oštećenje u razdoblju od 11.
rujna 2018. godine do 31. kolovoza 2020. godine tužitelju nastala šteta u iznosu od

14.335,94 kuna, zbog čega je tužitelj odštetnim zahtjevom od 29. rujna 2020. godine,
koji je tuženik zaprimio 01. listopada 2020. godine, zatražio od tuženika naknadu
štete u iznosu od 66.752,42 kuna, koji je tuženik odbio platiti u mirnom postupku,
punomoćnik tužitelja je sukladno odredbi članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom
osiguranju tužbenim zahtjevom zatražio od tuženika isplatu iznosa od 66.752,42
kuna sa zateznom kamatom tekućom od 17. listopada 2020. godine do isplate.
2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu ističući kako nije sporna
činjenica da se dana 28. listopada 2016. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj
je sudjelovalo vozilo registracijske oznake ZG … za koje vlasnik u trenutku
nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske
odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog
tjelesne ozljede, smrti, narušavanja zdrava i uništenja ili oštećenja stvari, ali je
istaknuo prigovor podijeljene odgovornosti na strani tužitelja u pretežnom dijelu, jer
osiguranik tužitelja I. M. u trenutku nastanka štetnog događaja nije koristio
sigurnosni pojas, zbog kojeg propusta su nastale sve ozljede koje je zadobio i
posljedična šteta čija se naknada potražuje predmetnom tužbom. Naime da
osiguranik tužitelja nije koristio sigurnosni pojas proizlazi kako iz fotografije
sigurnosnog pojasa vozača u vozilu kojim je osiguranik tužitelja upravljao u vrijeme
nastanka štetnog događaja, tako i lokaliteta zadobivenih ozljeda, a u pitanju je
ozljeda frontalnog dijela glave, mozga i tijela. Isto tako punomoćnik tuženika je
tijekom postupka istaknuo da osporava uzročno posljedičnu vezu između ozljeda
zadobivenih u predmetnom štetnom događaju i odlaska osiguranika tužitelja u
invalidsku mirovinu. Nastavno punomoćnik tuženika je naglasio da osporava
osnovnost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, s obzirom da se osnovanost
tužbenog zahtjeva treba prosuđivati primjenom odredbe članka 27. Zakona o
obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 26/09, 75/09), jer je to jedini zakon po
kojem se može utvrđivati obveza tuženika u naknadi štete s obzirom na pravni status
osiguratelja od obvezne automobilske odgovornosti za štete pričinjene trećim
osobama. Naime obveza tuženika, društva za osiguranje prema odredbi članka 27.
Zakona o obveznim osiguranjima u prometu postoji samo onda ukoliko bi razmjerni
iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku bio veći od
razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljena zbog povrede na radu,
što se u konkretnom slučaju nije ispunilo, obzirom da se u tužbi navodi da se radi o
umirovljenju, invalidskoj mirovini zbog povrede, ozljede na radu. Inače navedeni
pravni stav da je za odluku o tužbenom zahtjevu relevantan Zakon o obveznim
osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju izražen je u nizu
pravnih odluka, pa tako u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-x 388/18 od

25. kolovoza 2020. godine, odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-5292/19 od

16. lipnja 2020. godine, odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-2320/15 od 21.
svibnja 2019. godine, kao i odluci Ustavnog suda RH poslovni broj U-I/988/1998 od

17. ožujka 2010. godine. Kako dakle nema dvojbe u vezi prednosti primjene
odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu naspram odredbi Zakona o
mirovinskom osiguranju, s obzirom na sadržaj odredbe članka 27. Zakona o

3 Poslovni broj: 63-P-5470/20-14

obveznim osiguranjima u prometu, s time da tužitelju niti nije nastala šteta, nije došlo
do stvarne štete u vidu razmjernog iznosa mirovine, a ujedno tužitelj nije dostavio
dokaz da je svom osiguraniku izvršio plaćanje utuženih iznosa, punomoćnik tuženika
je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog
postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja
prvostupanjske presude do isplate.

3.Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku zapisnika
o očevidu (list 3-7 spisa), u presliku presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu
poslovni broj K-1206/17 od 08. prosinca 2017. godine s klauzulom pravomoćnosti
(stranica 8-11 spisa), u presliku rješenja HZMO-a Klasa:…,
Urbroj:… od 15. listopada 2018. godine (stranica 12-13 spisa), u
presliku rješenja HZMO-a Klasa:…, Urbroj:…, broj spisa … od 04. veljače 2019. godine s klauzulom
pravomoćnosti (stranica 14-16 spisa), u presliku nalaza i mišljenja o radnoj
sposobnosti osiguranika Klasa:…, Urbroj:.. od 03.
prosinca 2018. godine (stranica 17-21 spisa), u presliku mišljenja Vijeća vještaka
revizora o nalazu i mišljenju područne ustrojstvene jedinice Zavoda za vještačenje,
profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 10. prosinca

2018. godine (stranica 22-24 spisa), u presliku nalaza i mišljenja o radnoj
sposobnosti osiguranika …, Urbroj:… od 17.
prosinca 2018. godine (stranica 25-30 spisa), u presliku rješenja HZMO-a Klasa:…, Urbroj:…, broj spisa … od

21. ožujka 2019. godine s klauzulom pravomoćnosti (stranica 31-32 spisa), u presliku
nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku od 27. prosinca

2018. godine (stranica 33-38 spisa), u presliku odštetnog zahtjeva od 29. rujna 2020.
godine s preslikom dostavnice (stranica 39 i 52 spisa), u presliku podataka o
isplatama (stranica 40-41 spisa), u presliku banke podataka doznačenih mirovinskih
primanja (stranica 42-51 spisa) te u spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu
poslovi broj K-1206/17.

4.Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i
savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na
temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o
parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - u daljnjem tekstu
ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak
štetnog događaja, prometne nesreće dana 28. listopada 2016. godine, u kojoj je
tjelesne ozljede zadobio osiguranik tužitelja I. M., kao i činjenica da je
pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu osiguranik tuženika
D. M. proglašen krivim za predmetni štetni događaj, kazneno djelo protiv
sigurnosti cestovnog prometa izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu.
Isto tako nije sporna kako činjenica da je rješenjem tužitelja od 04. veljače 2019.
godine osiguraniku tužitelja I. M. priznato pravo na invalidsku mirovinu od

30. studenog 2018. godine zbog ozljede na radu kao posljedice predmetne prometne
nesreće, tako i činjenica da je rješenjem tužitelja od 21. ožujka 2019. godine
osiguraniku tužitelja I. M. utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od
100% kao posljedica ozljede na radu te mu je počevši od 11. rujna 2018. godine
priznato pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Naprotiv sporna je osnova i
visina tužbenog zahtjeva, s time da je ujedno punomoćnik tuženika isticao i prigovor
suodgovornost osiguranika tužitelja nastanku štetnih posljedica zbog nekorištenja
sigurnosnog pojasa, a sporna je i uzročno posljedična veza između ozljeda
zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, prometnoj nesreći od 28. listopada

2016. godine i odlaska osiguranika tužitelja u invalidsku mirovinu.

4 Poslovni broj: 63-P-5470/20-14

6. Imajući na umu da tužitelj potražuje naknadu štete nastale isplatom
invalidske mirovine svom osiguraniku I. M. zbog opće nesposobnosti za
rad izazvane štetnom radnjom osiguranika tuženika u predmetnom štetnom
događaju, prometnoj nesreći od 28. listopada 2016. godine, koja prema
pravomoćnom rješenju tužitelja Klasa:…, Urbroj:…, broj spisa … od 04. veljače 2019. godine (stranica 14-16
spisa) sudjeluje u utvrđenoj invalidnosti u omjeru od 100%, treba naglasiti da između
tužitelja i štetnika, osiguranika tuženika koji je prema pravomoćnoj presudi Općinskog
kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1206/17 od 08. prosinca 2017. godine
proglašen krivim za predmetni štetni događaj, kazneno djelo protiv sigurnosti
cestovnog prometa izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, nastaje
odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu, dok su obveze društva za osiguranje po
policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama Zakona o
obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09,
76/13 i 152/14 – u daljnjem tekstu ZOOP-a). Dakle za odluku u sporu koji pokreće
HZMO protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske
mirovine relevantne su odredbe ZOOP-a koji je na snazi u trenutku kada su izvršene
isplate invalidske mirovine, jer šteta za tužitelja, koji isplaćuje svom osiguraniku
invalidsku mirovinu nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom invalidske
mirovine, svaka takva isplata za tužitelja predstavlja novu štetu, dok naprotiv nisu
relevantne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13,
151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 – u daljnjem tekstu
ZOMO-a), koji kao opći zakon uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja.
Navedeni pravni stav o primjeni ZOOP-a, a ne ZOMO-a izrazio je Vrhovni sud RH u
odluci poslovni broj Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020. godine, zatim u odluci
poslovni broj Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020. godine i u odluci poslovni broj Rev-
2320/15 od 21. svibnja 2019. godine, a identičan pravni stav izrazio je i Visoki
trgovački sud RH u odluci poslovni broj Pž-10507/13 od 13. siječnja 2016. godine, s
time da treba napomenuti i odluku Ustavnog suda RH poslovni broj U-I/988/1998 od

17. ožujka 2010. godine, u kojoj odluci je utvrđeno da je ZOMO opći zakon kojim se
uređuju odnosi u sustavu mirovinskog osiguranja utemeljenog na generacijskoj
solidarnosti, pa je posebnim zakonom dopušteno odstupiti od njegovih općih načela.
Drugim riječima ZOOP u odnosu na opće odredbe ZOMO-a predstavlja lex specialis,
pa vrijedi pravno načelo lex specialis derogat legi generali.

7. Bitno je naglasiti da je odredbom članka 27. stavka 1., stavka 2. i stavka 3.
ZOOP-a propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju
poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu
štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih
ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i
drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i
razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu
se razmjerni iznos mirovine utvrđuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u
visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske
mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu,

8. Imajući na umu tužitelj na kojem je sukladno odredbi članka 221. a ZPP-a
bio teret dokaza nije dokazao da je invalidska mirovina i naknada za tjelesno
oštećenje koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja I. M. veća od one koja bi
bila utvrđena u slučaju povrede na radu, odnosno nije dokazao da je sukladno
odredbi članka 27. stavka 3. ZOOP-a tužitelju nastala stvarna šteta za koju jedino
odgovara tuženik, osiguravajuće društvo, to je sud ne ocjenjujući prigovor
suodgovornosti osiguranika tužitelja nastanku štetnih posljedica, zadobivenih ozljeda
u predmetnom štetnom događaju, prometnoj nesreći od 28. listopada 2016. godine,
kao i spornu uzročno posljedičnu vezu između ozljeda zadobivenih u predmetnom

5 Poslovni broj: 63-P-5470/20-14

štetnom događaju, prometnoj nesreći od 28. listopada 2016. godine i odlaska
osiguranika tužitelja u invalidsku mirovinu, utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
9. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u
svezi s odredbom članka 27. stavka 1., stavka 2. i stavka 3. ZOOP-a sud je tužbeni
zahtjev za isplatom iznosa od 66.752,42 kuna sa zakonskom zateznom kamatom
tekućom od 17. listopada 2020. godine do isplate odbio kao osnovan te je odlučeno
kao pod točkom I. izreke presude.

10. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem
odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2.
ZPP-a te je sud tuženiku zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška u
iznosu od 3.750,00 kuna, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu,
Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se
sastoji od troška sastava podneska od 07. siječnja 2021. godine u iznosu od

1.000,00 kuna (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 01. travnja 2021.
godine u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 17.
veljače 2022. godine u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 9. točka 1.) te 25% na ime
PDV-a u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 42.). Nadalje, treba napomenuti da je na
dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 30. stavka 2.
Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – u
daljnjem tekstu OZ-a) dosudio i zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana
donošenja presude do isplate, odnosno tekuću od 23. ožujka 2022. godine do
isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

11. Konačno stopa zatezne kamate je određena sukladno odredbi članka 29.
stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11
i 29/18 – u daljnjem tekstu ZOO-a), odnosno po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za
razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

U Zagrebu, dana 23. ožujka 2022. godine

Sudac: Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po punomoćniku

Rj:

- presuda nepravomoćna - kal. 30 dana

U Zagrebu, dana 23. ožujka 2022. godine