REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B

Broj: Revd 7/2022-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane
Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje
izvjestiteljice te Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IND - EKO d.o.o.,
OIB 60067885527, Rijeka, Korzo 40/2, kojeg zastupa punomoćnik Darko Maržić,
odvjetnik u Odvjetničkom društvu Maržić & partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika
HRVATSKE VODE, OIB 28921383001, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, kojeg
zastupa punomoćnik Denis Bajs, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs
d.o.o., Zagreb, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB
52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Sisku, radi isplate

32.324.575,92 kn, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije tuženika i
umješača na strani tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike
Hrvatske, poslovni broj: Pž-1364/2021-5 od 14. lipnja 2021., kojom je potvrđena
presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-1138/2019 od 26. siječnja

2021., na sjednici održanoj 23. ožujka 2022.,

r i j e š i o j e :

I. Dopušta se tuženiku i umješaču na strani tuženika podnošenje revizije protiv
presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-1364/2021-
5 od 14. lipnja 2021. zbog pravnog pitanja:

„Je li dopušteno, između naručitelja koji je obveznik provođenja javne nabave i
izvršitelja s kojim je taj naručitelj sklopio okvirni sporazum, usmeno sklopiti
pojedinačni ugovor i ima li takav usmeni ugovor pravni učinak? Ako takav
pojedinačni ugovor nema pravni učinak u trenutku sklapanja, može li bez obzira na
izostanak pisane forme naknadno konvalidirati, ako je u nekom dijelu ispunjen?“

II. Dopušta se umješaču na strani tuženika podnošenje revizije protiv presude
Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-1364/2021-5 od 14.
lipnja 2021. i zbog pravnog pitanja:

"Je li sud stranci onemogućio raspravljanje pred sudom kada je sud ograničio
predmet vještačenja na način da je odredio da se nalaz i mišljenje temelji samo na,
po jednoj stranci osporenoj, dokumentaciji u spisu predmeta?"

- 2 - Revd 7/2022-5

III. O troškovima nastalima u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučiti
će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Tuženik je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike
Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike
Hrvatske, poslovni broj: Pž-1364/2021-5 od 14. lipnja 2021., kojom je potvrđena
presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-1138/2019 od 26. siječnja

2021., zbog sedam pravnih pitanja koje smatra važnima za odluku u sporu i za
osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za
razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja pitanja glase:

1. Jesu li odredbe čl. 59. i čl. 73. Zakona o vodama ("Narodne novine" broj:
153/09) te odredba čl. 15. Zakona o zaštiti okoliša ("Narodne novine" broj 110/07), a
kojim odredbama je u hrvatskom pravnom sustavu uređeno načelo onečišćivač
plaća, odredba prisilne naravi (ius cogens)?

2. Postoji li temeljem odredaba Zakona o vodama ("Narodne novine" broj:
153/09) i odredba čl. 15. Zakona o zaštiti okoliša ("Narodne novine" broj 110/07),
obveza Hrvatski voda kao ustanove za upravljanje vodama, da snosi troškove
sanacije onečišćenja okoliša u slučaju kad je onečišćivač poznat?

3. Može li sud u slučaju nastanka štete za okoliš, a koja šteta je u dijelu
nastala i na vodotoku, odluku o odgovornosti u pogledu troškova sanacije okoliša
temeljiti primarno na odredbama Zakona o obveznim odnosima kao da se radi o
čistom ugovornom odnosu ili je dužan prvenstveno primijeniti Zakon o vodama i
Zakon o zaštiti okoliša kao lex specialis?

4. Može li se okvirni sporazum sklopljen temeljem provedenog pregovaračkog
postupka nabave sukladno odredbi čl. 14. st. 2. toč. 2. te odredbi čl. 101. st. 3.
Zakona o javnoj nabavi ("Narodne novine", broj: 110/07 i 125/08), a koji je sklopljen
radi nabave radova sanacije štete koji nisu unaprijed definirani niti je šteta konkretno
nastala u trenutku sklapanja okvirnog sporazuma, smatrati samostalnom pravnom
osnovom za izvršenje ugovornih prava i obveza između naručitelja i izvršitelja
povodom naknadno nastale štete i izvođenje potrebnih radova sanacije te štete ako
temeljem okvirnog sporazuma nikakav dodatni ugovor ili drugi pravni posao nije
sklopljen?

5. Može li se između naručitelja koji je obveznik provođenja javne nabave i
izvršitelja s kojim je taj naručitelj sklopio okvirni sporazum, usmeno sklopiti
pojedinačni ugovor i ima li takav usmeni ugovor pravni učinak? Ako takav pojedinačni
ugovor nema pravni učinak u trenutku sklapanja, može li bez obzira na izostanak
pisane forme naknadno konvalidirati, ako je u nekom dijelu ispunjen?

- 3 - Revd 7/2022-5

6. Može li osoba zaposlena u pravnoj osobi obvezniku javne nabave, a koja
nije ovlaštena za zastupanje te pravne osobe, valjano sklopiti pojedinačni ugovor za
tu pravnu osobu sa izvršiteljem koji je odabran u postupku javne nabave i s kojim je u
okviru provedenog postupka javne nabave sklopljen okvirni sporazum, a vezano za
predmet okvirnog sporazuma odnosno te iste javne nabave?

7. Može li sud u parničnom postupku prilikom ocjenjivanja građanskopravne
odgovornosti subjekata i postojanja legitimacije za njihovo sudjelovanje u parničnom
postupku, ocijeniti da rješenja donesena u ranije provedenom upravnom postupku
nisu od značaja za njegovu odluku o tim pitanjima, iako su navedena upravna
rješenja stekla svojstvo pravomoćnosti?

Kao razlog važnosti 1. – 3. postavljenih pitanja tuženik ukazuje na pravna shvaćanja
izražena u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-153/13 od

13. siječnja 2015., kao i na pravno shvaćanje Visokog trgovačkog suda Republike
Hrvatske iz odluke poslovni broj Pž-1936/09 od 13. studenoga 2012., u odnosu na 4.
– 6. pitanje na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike
Hrvatske poslovni broj Revt-196/2015 od 11. listopada 2016., a za 7. postavljeno
pitanje na pravna shvaćanja iz presuda ovog suda poslovni broj Revr-947/17 od 11.
rujna 2018. i Rev-102/06 od 3. svibnja 2007.

2. Umješač na strani tuženika je prijedlogom za dopuštenje revizije također predložio
Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dopustiti reviziju protiv navedene presude zbog
četiri pravna pitanja, a za koja navodi da su važna kako za odluku u sporu tako i za
jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Riječ je o
slijedećim pitanjima:

1. Tko snosi troškove sanacije onečišćenja okoliša – voda ili vodnog okoliša osobi koja je izvodila radove sanacije, u slučaju kada je onečišćivač poznat?

2. Proizvodi li pravne učinke ili je ništetan ugovor o javnoj nabavi zaključen u
usmenom obliku, čiji je predmet izvođenje radova sanacije okoliša, za koje radove
tuženik nikada nije izdao naruđbenicu niti postoji suglasnost tuženika oko bitnih
sastojaka ugovora (cijene, radova, trajanja radova) i da li takav ugovor diskriminira
ostale konkurente na tržištu?

3. Mora li sud u rješenju o izvođenju dokaza vještačenjem jasno označiti
predmet vještačenja, kao i je li sud ograničio vještačenja kada je odredio da se nalaz
i mišljenje temelje samo na dokumentaciji u spisu, posebice kada je riječ o složenom
vještačenju te je li sud onemogućio stranci raspravljanje pred sudom dobivši njezin
prijedlog za izvođenje dokaza po drugom vještaku?

4. Treba li u parničnom postupku koji je nastavljen u povodu prigovora protiv
platnog naloga, prilikom obračuna odvjetničkih usluga primijeniti Tbr. 7. Toč. 4. I Tbr.

8. Toč. 1. i 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te je li
prilikom određivanja naknade i nagrade sudskim vještacima sud vezan Pravilnikom o
stalnim sudskim vještacima?

- 4 - Revd 7/2022-5

Razlog važnosti označenih pitanja umješač nalazi u pravnim shvaćanjima o tim
pitanjima iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-153/13 od

13. siječnja 2015., Rev-1182/14 od 30. kolovoza 2017., Rev-2593/2000 od 16.
prosinca 2003., Rev-3073/1990 od 31. siječnja 1991., kao i iz odluka Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1936/09 od 13. studenoga

2012., Pž-4867/2018 od 29. lipnja 2020., Pž-4258/04 od 17. siječnja 2007., Pž-
1464/10 od 5. ožujka 2010., Pž-3661/2019 od 4. lipnja 2019., Pž-7457/2005 od 28.
prosinca 2005. i Pž-5587/2018 od 16. travnja 2020. Također, ukazuje na pravno
mišljenje izv. prof. dr. sc. Tunjice Petraševića i izv. prof. dr. sc. Paule Poretti s
Pravnog fakulteta u Osijeku.

3. U odgovoru na prijedloge tuženika i umješača na strani tuženika tužitelj ističe da
postavljena pitanja nisu važna pitanja za odluku u sporu i jedinstvenu primjenu prava
i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Predlaže prijedloge odbaciti.

4. Prijedlog je djelomično osnovan.

5.1. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku
(„Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08,
57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je
ocijenilo da je peto postavljeno pitanje u prijedlogu tuženika, a koje u suštini
odgovara drugom postavljenom pitanju u prijedlogu umješača na strani tuženika, kao
i treće postavljeno pitanje umješača na strani tuženika, važno u smislu odredbe čl.

385.a st. 1. ZPP.

5.2. Prvo pitanje navedeno u izreci ovoga rješenja važno je za rješenje spora, a i za
osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za
razvoj prava kroz sudsku praksu budući da predlagatelji u prijedlogu ukazuju na
odluku revizijskog suda u kojoj se ovaj sud izjasnio o tom pitanju u analognoj pravnoj
situaciji (Revt-196/2015 od 11. listopada 2016. odnosno Rev-1182/14 od 30.
kolovoza 2017.), kao i na druge osnovane razloge zbog kojih je navedeno pitanje
važno i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5.3. Vijeće ovog suda je dopustilo podnošenje revizije jer iz obrazloženja pobijane
drugostupanjske odluke proizlazi da se, i prema pravnom shvaćanju
drugostupanjskog suda, na temelju Okvirnog sporazuma treba sklopiti ugovor u
pisanom obliku, kako je to i propisano odredbom čl. 2. točka 1. i u čl. 102. st. 8
Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ br. 110/07. i 125/08, dalje: ZJN). U
obrazloženju drugostupanjske presude navode se dva razloga za odstupanje od
propisa o obliku pravnog posla. Prvi razlog je taj da se radilo o „izvanrednom
onečišćenju voda s neposrednom opasnošću za život i zdravlje ljudi i okoliš“.
Slučajevi izuzeća od primjene Zakona o javnoj nabavi navedeni su u članku 5. ZJN,
pa ovaj sud smatra da je važno zauzeti stav o tome može li se konkretni incident
podvesti pod neku odredbu toga članka, odnosno mogu li se u sudskoj praksi
„kreirati“ i drugi slučajevi koji izuzimaju od primjene Zakon o javnoj nabavi. Kao drugi
razlog drugostupanjski sud navodi da je ugovor osnažen (konvalidirao) u smislu čl.

294. ZOO/05 jer je „ispunjen u cijelosti od strane tužitelja“, a imajući na umu
ustaljenu sudsku praksu i tu zakonsku odredbu po kojoj se traži za osnaženje

- 5 - Revd 7/2022-5

ugovora kojem nedostaje potreban oblik da su ga „ugovorne strane ispunile u cijelosti
ili u pretežitom dijelu, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi
što drugo“, pa je potrebno radi ujednačavanja sudske prakse odgovoriti i na pitanje je
li uvjet za konvalidaciju da su ugovorne strane ispunile u cijelosti ili u pretežitom
dijelu ili je dovoljno da je ugovor ispunila samo jedna ugovorna strana (u ovom
slučaju tužitelj).

5.4. Pitanje umješača, koje se odnosi na mogućnost stranaka da raspravljaju pred
sudom u situaciji kada sud odredi provođenje vještačenja samo na temelju
dokumentacije u spisu predmeta koju je dostavila jedna stranka, a druga stranka istu
osporava i smatra je nepotpunom i nedostatnom te prigovara danom nalazu i
mišljenju i predlaže izvođenje vještačenja na istu okolnost uvidom u predmet
vještačenja te na temelju drugih relevantnih parametara, također se ukazuje važnim
za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, budući da je
u prijedlogu ukazano na različito pravno shvaćanje istog drugostupanjskog suda o
tom pitanju (Pž-4867/2018 od 29. lipnja 2020.).

6.1. Pitanje umješača „Tko snosi troškove sanacije onečišćenja okoliša – voda ili
vodnog okoliša osobi koja je izvodila radove sanacije, u slučaju kada je onečišćivač
poznat?“ te pitanja tuženika koja se također na to odnose, kao i pitanje koje se
odnosi na vođenje upravnog postupka (1. – 3. i 7.), nisu relevantna jer se odgovor na
njih nalazi u odredbama Zakona o vodama („Narodne novine“ br. 153/09, 50/13. i
14/14) koje se opširno elaboriraju u prijedlozima za dopuštenost revizije, a koje
sudovi nižeg stupnja ne dovode u pitanje, jer je samo po sebi logično da troškove
snosi onečišćivač (i prema općim pravilima obveznog prava štetu je dužan
nadoknaditi onaj tko ju je prouzročio – čl. 1045. st. 1. ZOO). Međutim, od odgovora
na ta pitanja ne ovisi ishod ovog spora jer se tužbeni zahtjev ne temelji na
izvanugovornom odnosu odgovornosti za štetu, u konkretnom slučaju za onečišćenje
okoliša, već na ugovornom odnosu (ugovoru o djelu koji je prema tvrdnji tužitelja
sklopljen između njega i tuženika). U obrazloženju ovih pitanja predlagatelji nisu
naveli ni jedan propis ili odredbu Okvirnog sporazuma kojom bi bilo određeno da
tuženik sklapa ugovor s određenim izvođačem radova, a da ovaj (izvođač) cijenu
radova naplaćuje od treće osobe (onečišćivača) ili da se plaćanje vezuje za rezultate
upravnog postupka.

6.2. Što se tiče četvrto i šesto postavljenog pitanja u prijedlogu tuženika treba reći da
u prijedlogu nisu navedeni određeni valjani razlozi zbog kojih bi ovaj sud dopustio
reviziju i zbog tih pitanja, jer se pravna shvaćanja iz odluka revizijskog, odnosno istog
drugostupanjskog suda odnose na nepodudarne činjenične odnosno pravne
situacije.

6.3. Preostala pitanja umješača, koja se odnose na troškove vještaka i punomoćnika,
odnose se na možebitno pogrešno primijenjeno materijalno pravo u konkretnom
slučaju, pa u situaciji kad isto nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u
pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda ili drugih
drugostupanjskih sudova (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se
važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

- 6 - Revd 7/2022-5

7. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i st. 6. ZPP, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

8. Odluka o naknadi troškova nastalima u povodu prijedloga za dopuštenje revizije ostavljena je, u smislu čl. 166. ZPP, za konačnu odluku u ovoj pravnoj stvari.

Zagreb, 23. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća: Mirjana Magud

Broj zapisa: eb30c-1c8aa

Kontrolni broj: 0acd5-63d2f-c0a27

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=MIRJANA MAGUD, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.