Broj: Revr 508/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. – H. d.d. Z., OIB: …, radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i dr., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr - 1631/17-2 od 16. siječnja 2018. kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr - 624/16-43 od 6. studenog 2017., u sjednici održanoj 15. svibnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom preinačena ja prvostupanjska presuda na način da je odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nedopušten i nezakonit izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju odlukom od 28. studenog 2014., te tako i zahtjev tužitelja za povratak na rad i naknadu plaće.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu shodno navodima iznijetim u reviziji.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tužitelj. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. U skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, izvedene dokaze sud prosuđuje prema svom uvjerenju, dok pobijana presuda sadrži uvjerljive i logične razloge kojima se može provjeriti ima li takvo uvjerenje osnovu u provedenim dokazima u postupku. Naime, sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 8. ZPP-a ako ocjenjuje provedene dokaze drukčije nego što to smatra revident da bi trebalo i ako izvodi drukčije činjenične zaključke nego to čini revident.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju odlukom od 28. studenog 2014., te zahtjev tužitelja za povratak na rad i naknadu plaće.

 

Pobijanom odlukom odbijen je zahtjev tužitelja na utvrđenom činjeničnom osnovu:

 

-              da je tužitelj osnovom sklopljenog ugovora o radu bio zaposlena kod tuženika na poslovima operater II. na neodređeno vrijeme,

-              da je 14. studenog 2014. obavljena nenajavljena redovita kontrola poslovanja poštanskog ureda u kojem je poslove operatera II. obavljao tužitelj,

-              da je tom prilikom utvrđen manjak u ukupnom iznosu 1.090,05 kuna i to 800,50 kuna u poštanskim markama i 289,55 kuna u ostalim vrijednosnicama, koji manjak je tužitelj podmirio,

-              da se tužitelj prilikom obavljanja svojih radnih zadataka nije u cijelosti pridržavao internih pravila poslodavca, tako da nesavjesno i nemarno postupanje tužitelja u obavljanju radnih zadataka predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa koja je za posljedicu imala i manjak evidentiran u blagajni i zbog koje povrede je došlo do trajnog gubitka povjerenja poslodavca u tužitelja na način da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, a time i opravdan razlog za izvanredni otkaz,

-              da je odlukom tuženika od 28. studenog 2014. izvanredno otkazan ugovor o radu tužitelju zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa i zbog gubitka povjerenja, te

-              da je tužitelj povodom odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu zahtijevao ostvarenje svojih prava iz radnog odnosa od poslodavca, kao i sudsku zaštitu tih prava, u rokovima predviđenim odredbom čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17 – u daljnjem tekstu: ZR).

 

Kako revident dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, te bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako se navodi revidenta kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli uzeti u razmatranje.

 

U naprijed navedenom utvrđenom činjeničnom stanju nižestupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja. Naime, prema odredbi čl. 116. st. 1. i 2. ZR-a, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

 

Dakle, u smislu ove odredbe, izvanredni otkaz je dopušten samo ako strana koja ga daje ima opravdani razlog za otkaz. U konkretnom slučaju, prema utvrđenju nižestupanjskog suda, tužitelj se prilikom obavljanja svojih radnih zadataka nije u cijelosti pridržavao internih pravila poslodavca. Navedena povreda obveze iz radnog odnosa za posljedicu je imala manjak evidentiran u blagajni, tako da je došlo do trajnog gubitka povjerenja poslodavca u tužitelja na način da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, a što predstavlja opravdan razlog za izvanredni otkaz. Naime, zakonom nisu taksativno navedeni razlozi zbog kojih se može izvanredno otkazati ugovor o radu. Međutim, ugovor o radu zbog svog trajanja i trajnih obveza koje nastaju za stranke iz tog ugovora pretpostavlja odnos povjerenja između poslodavca i radnika temeljem kojeg poslodavac od radnika očekuje ispunjenje ugovorne obveze za obavljanje posla, pa postupanje radnika suprotno pravilima poslodavca koje za posljedicu ima manjak evidentiran u blagajni za koju je taj radnik zadužen, predstavlja relevantan razlog zbog kojeg se može izvanredno otkazati ugovor o radu.

 

Kako je do izvanrednog otkazivanja ugovora u radu došlo u okolnostima postojanja opravdanog razloga za ovaj otkaz (otkaz poslodavca je dopušten), to je pobijanom odlukom osnovano odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu, te zahtjev za povratak na rad i naknadu plaće.

 

Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 15. svibnja 2019.