Broj: Revr 637/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Z., OIB:..., iz Z., koju zastupa punomoćnica S. V., odvjetnica u Z., protiv tuženika H. T. d.d. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž R-399/16-2 od 2. svibnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-1270/12-43 od 22. siječnja 2016., u sjednici održanoj 28. svibnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom utvrđen je nedopuštenim otkaz ugovora o radu od 23. ožujka 2012. tužiteljici te je utvrđeno da radni odnos nije prestao (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku da tužiteljicu vrati na rad, na radno mjesto stručnog suradnika za planiranje i inženjering pristupne mreže, odnosno drugo radno mjesto odgovarajuće znanju i radnom iskustvu tužiteljice (toč. II. izreke).

 

Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je traženo da se utvrdi je ništetna procjena učinka tužiteljice i to „Planiranje i procjena individualnih ciljeva i kompetencija“ za 2011. donesena po tuženiku, uručena tužiteljici 23. ožujka 2012. (toč. I. izreke). Nadalje je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznom kamatom pobliže opisanom u izreci rješenja (toč. II. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje dijelu pod toč. II. izreke (točka I. izreke). Ujedno je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu (točka II. izreke).

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju, navodeći da je podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i nejedinstvene primjene prava. Predlaže usvojiti reviziju tuženika, preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova.

 

U odgovoru na reviziju tužiteljica ističe da revizija nije osnovana te je predlaže odbiti uz naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjska presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega se neosnovano prigovara da je počinjena bitna povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da odluka o otkazu ugovora o radu nije dopuštena. U revizijskom postupku ostalo je sporno je li tuženik prilikom poslovno uvjetovanog otkaza pravilno vodio računa o kriteriju procjene učinka, odnosno pravilno primjenio odredbu čl. 107. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 - dalje: ZR).

 

U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom je utvrđeno:

 

- da su tužiteljica i tuženik zaključili ugovor o radu 1. siječnja 2012. za obavljanje poslova stručnog suradnika za planiranje i inžinjering pristupne mreže,

 

- da je navedeni ugovor otkazan odlukom tuženika od 23. ožujka 2012. zbog poslovno uvjetovanih razloga,

 

- da su prema obrazloženju odluke o otkazu razlozi nastanka viška radnika unaprjeđenje i ubrzanje procesa izrade tehničkih rješenja i montaže s obzirom na značajne promjene u domeni primjene pristupnih tehnologija koje je rezultiralo smanjenjem broja radnih zadataka,

 

- da je sukladno Pravilniku o upravljanju učinkom radnika, na godišnjoj razini, izvršena procjena upravljanja učinka onih radnika koji kod tuženika rade na temelju ugovora o radu za radna mjesta koja su Pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta razvrstana od prvog do osmog platnog razreda,

 

- da je tuženik prilikom odlučivanja koji će radnici biti uvršteni u Program (kao tehnološki višak) primijenio kriterije određene u čl. 107. st. 3. ZR kao i dodatne kriterije - procjenu učinka radnika od 2010. i 2011. i ostale dodatne kriterije,

 

- da je ocjena usporednog radnika T. L. precijenjena s obzirom na postignute rezultate u realizaciji ciljeva,

 

- da su radnici Ž. H., D. F. i P. K. dobili veći broj bodova u odnosu na broj koji bi im pripao prema dobivenoj ocjeni,

 

- da je tužiteljica odluku o procjeni učinka za 2011. zaprimila zajedno s odlukom o otkazu 23. ožujka 2012.

 

Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su otkaz tuženika ocijenili nedopuštenim, zaključivši da je tuženik u smislu odredbe čl. 107. st. 3. ZR, a prilikom primjene dodatnog kriterija procjene učinka radnika, nejednako postupao pri bodovanju radnika. Svoj zaključak obrazlažu time što tuženik nije kriterije primijenio na jednak način u odnosu na sve usporedne radnike, niti je sukladno odredbi čl. 131. st. 3. ZR dokazao koji je razlog takvog nejednakog postupanja, a i na činjenici da tuženik nije dokazao da je tužiteljici odluka o procjeni učinka dostavljena kako bi mogla na nju reagirati sukladno odredbi čl. 12. Pravilnika o upravljanju učinkom radnika, odnosno prigovoriti. Slijedom navedenog nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu, a posljedično tome, na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZR, i zahtjev za vraćanje na rad.

 

Tuženik u reviziji ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava kroz primjenu dodatnih kriterija pri utvrđivanju viška radnika u svezi s odredbom čl. 107. st. 3. ZR.

 

Člankom 107. stavkom 3. ZR propisano je da pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

Naime, nesporno je pravo poslodavca, pored onih zakonskih, određenih u čl. 107. st. 3. ZR, primijeniti i dodatne kriterije te je autonomno pravo poslodavca kojem će od tih kriterija dati prednost prilikom odlučivanja, međutim, poslodavac ih je dužan u odnosu na svakog radnika usporednog radnika primijeniti na jednak način.

 

Polazeći od utvrđenja da su pojedini usporedni radnici dobili veći broj bodova u odnosu na onaj koji bi im pripao prema utvrđenim kriterijima (Pravilnika o upravljanju učinkom radnika), i po shvaćanju ovog suda pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da je tuženik pri odlučivanju koji će od usporednih radnika dobiti otkaz, nejednako postupao prema radnicima, pa stoga takvo nejednako postupanje nije u skladu s odredbom čl. 107. st. 3. ZR, te čini predmetni otkaz nedopuštenim.

 

Upravo zbog navedenog nejednakog postupanja prema radnicima tuženika, nisu od utjecaja ni revizijski navodi kojima tuženik opisuje procjenu učinka prema odredbama Pravilnika o upravljanju učinkom radnika i kompetentnost tužiteljice za procjenu odnosno ustanovljenje da je ocjena određenog radnika precijenjena.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena to je na temelju čl. 393. ZPP-a, valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer isti nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 28. svibnja 2019.