Broj: Revr 16/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. B. iz S., koju zastupa punomoćnica D. T., dipl. iur. u H. S., protiv tuženika D. R., S., kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u S., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-993/17-2 od 29. kolovoza 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1096/15 od 16. ožujka 2017., u sjednici održanoj 5. lipnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tužiteljice G. B., kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1096/15 od 16. ožujka 2017. suđeno je:

 

" I. Utvrđuje se da je tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici dana 14. rujna 2015. god. nedopuštena.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici omogući rad prema njezinom Ugovoru o radu zaključenom dana 03. prosinca 2012. god., odnosno rad na drugom odgovarajućem radnom mjestu i to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-993/17 od 29. kolovoza 2017. preinačena je presuda Općinskog suda Splitu poslovni broj Pr-1096/15 od 16. ožujka 2017., te je suđeno:

 

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se da je tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici dana 14. rujna 2015. god. nedopuštena.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici omogući rad prema njezinom Ugovoru o radu zaključenom dana 03. prosinca 2012. god., odnosno rad na drugom odgovarajućem radnom mjestu i to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn zajedno sa zateznim kamatama počem od 16. ožujka 2017. pa do isplate po stopi koja se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 8 dana.

 

III Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 750,00 kn zajedno sa zateznim kamatama počem od 29. kolovoza 2017. pa do isplate po stopi koja se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 8 dana."

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti drugostupanjsku presudu u cijelosti te potvrditi drugostupanjsku odluku u cijelosti.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primijene materijalnog prava.

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nedopuštena odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, uz zahtjev za povrat na rad.

 

U provedenom postupku utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica zasnovala radni odnos sa tuženikom temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 3. prosinca 2012. radi obavljanja poslova administratora,

 

- da je sukladno čl. 7 Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada od 31. siječnja 2001. kao uvjet za radno mjesto administratora propisana stručna sprema ekonomskog smjera,

 

- da tužiteljica ima stručnu spremu administrativno-kadrovski referent IV stupanj, struka upravna i birotehnička, usmjerenje upravno,

 

- da je rješenjem Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, samostalnog sektora za inspekcijski nadzor, Službe prosvjetne inspekcije od 5. svibnja 2015. zabranjeno tuženom da u njemu, između ostalog, tužiteljica obavlja poslove administratorice,

 

- da je rješenjem Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta od 14. kolovoza 2015. odbijena žalba ovdje tužiteljice izjavljene na rješenje Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, samostalnog sektora za inspekcijski nadzor, Službe prosvjetne inspekcije od 5. svibnja 2015.,

 

- da je tuženi odlukom od 14. rujna 2015. tužiteljici izvanredno otkazao ugovor o radu,

 

- da je tužiteljica 21. rujna 2015. podnijela zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa,

 

- da je tužiteljica stekla zvanje ekonomist struka: ekonomija i trgovina IV stupnja temeljem svjedodžbe o završnom ispitu od 16. lipnja 2015. izdane od Privatne srednje strukovne škole s pravom javnosti L., Š. B. a koja je priznata rješenjem Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih od 30. lipnja 2015.

 

Drugostupanjski sud je pravilno ocijenio da su se ispunile pretpostavke iz odredbe čl. 116. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 - dalje: ZR) za izvanredno otkazivanje ugovora o radu jer je tuženik imao opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici obzirom da je nadležna inspekcija utvrdila da su sklapanjem ugovora o radu između stranaka povrijeđene odredba čl. 22. st. 3. Zakona o predškolskom odgoju i naobrazbi ("Narodne novine" broj 10/97 i 107/07) i čl. 7. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada od 31. siječnja 2001. jer tužiteljica u vrijeme zaključenja ugovora o radu nije ispunjavala propisane uvjete za obavljanje poslova radnog mjesta - administratora a koje pravomoćno i izvršno rješenje predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.

 

S navedenim pravnim shvaćanjem drugostupanjskog suda suglasan je i ovaj sud time da treba naglasiti da i poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć (čl. 116. st. 1. ZR). U konkretnom slučaju tu "neku drugu osobito važnu činjenicu" predstavlja pravomoćno i konačno upravno rješenje Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta od 14. kolovoza 2015. kojim je odbijena žalba ovdje tužiteljice izjavljene na rješenje Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, samostalnog sektora za inspekcijski nadzor, Službe prosvjetne inspekcije od 5. svibnja 2015. kojim je utvrđena nezakonitost pri zapošljavanju tužiteljice i kojim joj je izrečena mjera zabrane rada. To rješenje je tuženica bila dužna izvršiti u smislu odredbe čl. 31. Zakona o prosvjetnoj inspekciji ("Narodne novine" broj 61/11 i 16/12, - dalje: ZPI), što je i učinila donošenjem sporne odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Dakle, mjera izrečena rješenjem kojom je tužiteljici zabranjeno obavljanje poslova zbog kojih je ugovor o radu sklopljen ima značenje činjenice zbog koje se osnovna svrha ugovora o radu ne može ispunjavati i zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, pa opravdava izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

Neosnovano tužiteljica u reviziji prigovara da tužena prilikom izvanrednog otkazivanja ugovora o radu nije poštivala rok od petnaest dana iz odredbe čl. 116. st. 2. ZR. Tom je odredbom, naime, propisano da se ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Pravno relevantna činjenica koja predstavlja opravdani razlog za otkazivanje predmetnog ugovora o radu je zabrana rada tužiteljici koja je sadržana u rješenju Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta od 14. kolovoza 2015. kojim je odbijena žalba ovdje tužiteljice izjavljene na rješenje Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, samostalnog sektora za inspekcijski nadzor, Službe prosvjetne inspekcije od 5. svibnja 2015.

 

Slijedom navedenog, tužitelj navodima revizije nije doveo u pitanje pravilnost pobijane drugostupanjske presude, pa je temeljem odredbe čl. 393. ZPP valjalo odbiti njegovu reviziju kao neosnovanu.

 

Slijedom navedenog, valjalo je presuditi kao u izreci na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 5. lipnja 2019.