Broj: Gž R-353/2017-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, OIB:22883124500, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Barbare Bosner, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. L. iz S., OIB: .., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M., P. & Š. u Z.,protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o. Z., .. OIB: .., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u O. društvu R. i partneri u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke i povratka na rad,odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-10198/14 od 12. svibnja 2017., u sjednici vijeća 14. lipnja 2019.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-10198/14 od 12. svibnja 2017.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

              "1.Utvrđuju se nedopuštenim odluka od 30. listopada 2014., Ur. broj: DIR-56-13-6975/22, donesena od strane tuženika Hrvatske šume d.o.o., OIB:.., te se utvrđuje da radni odnos tužitelja J. L., OIB: ... na radnom mjestu - stručni suradnik za pravne poslove u UŠP Z. nije prestao.

              2. Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.o.o., OIB:.. da tužitelja J. L., OIB: ..vrati na radno mjesto - stručni suradnik za pravne poslove u UŠP Z., odnosno ako takvog radnog mjesta nema na drugo odgovarajuće radno mjesto, sve u roku od 8 dana.

              3. Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.o.o., OIB: .. da tužitelju J. L., OIB:.. nadoknadi troškove ovog postupka, sve u roku od 8 dana."

Točkom II izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

Protiv presude suda prvog stupnja tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353 st. 1. toč. 1.-3.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14-dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda suda prvog stupnja preinači, a podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije dostavljen.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenim odluke tuženika od 30. listopada 2014. uz utvrđenje da radni odnos tužitelja na radnom mjestu stručni suradnik za pravne poslove u UŠP Z. nije prestao kao i zahtjev za vraćanje tužitelja na naprijed navedeno radno mjesto, odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto.

U postupku nije sporno da je tuženik s tužiteljem zaključio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 24. siječnja 2002. za radno mjesto referenta za opće poslove i osiguranje imovine i osoba, da je tuženik 9. listopada 2006. donio Odluku kojom se tužitelja privremeno raspoređuje na poslove stručnog suradnika za pravne poslove u Upravi šuma, Podružnica Z. - Pravni, kadrovski i opći odjel i da je tuženik 30. listopada 2014. donio Odluku o stavljanju izvan snage Odluke od 9. listopada 2006.

Nadalje, u postupku je utvrđeno da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava i predmetnu tužbu u rokovima propisanim odredbom čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14-dalje ZR).

Sud prvog stupnja utvrđuje da je Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme tužitelj zasnovao radni odnos kod tuženika za navedeno radno mjesto s opisom poslova utvrđenim Pravilnikom o sistematizaciji poslova i radnih zadataka, te da će tužitelj te poslove obavljati u Upravi šuma Z., Stručne službe, Pravni, kadrovski i opći odjel.

Utvrđuje da je tuženik Odluku od 9. listopada 2006. donio temeljem čl. 6. st. 3. Pravilnika o radu i njome odlučio da će se tužitelj koji u Upravi šuma, Stručne službe, Pravni, kadrovski i opći odjel, obavlja poslove referenta za opće poslove, osiguranje imovine i osoba, privremeno rasporediti na poslove stručnog suradnika za pravne poslove u Pravnom, kadrovskom i općem odjelu, Upravi šuma, Podružnica Z., da će te poslove obavljati privremeno od 9. listopada 2006. do rješenja zamjene L. P. na drugi način i da za vrijeme obavljanja tih poslova tužitelju pripada plaća po osnovama i mjerilima radnog mjesta stručnog suradnika za pravne poslove jer je to za tužitelja povoljnije, a da iz obrazloženja proizlazi da je Odluka donesena zbog potrebe kontinuiranog obavljanja poslova i radnih zadataka stručnog suradnika za pravne poslove odsutne L. P., dipl. iur., koja obavlja privremeno poslove u direkciji tuženika, te je u uputi o zaštiti prava naznačeno da, ukoliko radnik smatra da mu je tom odlukom povrijeđeno neko pravo iz radnog odnosa, može u roku od 15 dana od dostave odluke tražiti od voditelja uprave ostvarenje tog prava.

Nadalje, utvrđuje da je u obrazloženju Odluke od 30. listopada 2014. navedeno da je tužitelj koji je u radnom odnosu na neodređeno vrijeme na poslovima referenta za opće poslove i osiguranje imovine i osoba temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 24. siječnja 2002., bio privremeno raspoređen na poslove stručnog suradnika za pravne poslove jer je odsutna radnica L. P. privremeno raspoređena na rad u direkciju tuženika, te kako je L. P. temeljem zaključenog Ugovora o radu raspoređena na neodređeno vrijeme na rad u direkciji, tuženik je donio citiranu odluku.

Slijedom tih utvrđenja, zaključak je suda prvog stupnja da je tuženik jednostranom odlukom od 9. listopada 2006. tužitelja privremeno rasporedio na druge poslove do rješenja zamjene L. P. i odlučio da mu za to vrijeme pripada pravo na povoljniju plaću primjenom odredbe čl. 54. Kolektivnog ugovora tuženika.

Stajalište je suda prvog stupnja da s obzirom da tužitelj nije pobijao prednje navedenu odluku o privremenom rasporedu, to da je tuženik ovlašten tu odluku staviti i izvan snage Odlukom od 30. listopada 2014.

Pored toga, sud prvog stupnja utvrđuje da iz sadržaja odluke od 9. listopada 2006. proizlazi  da se radi o jednostranoj izjavi tuženika i da je volja tuženika bila da tužitelja privremeno rasporedi na poslove stručnog suradnika za pravne poslove zbog potrebe za kontinuiranim obavljanjem poslova i radnih zadataka tog radnog mjesta uslijed odsutnosti radnice L. P., a ne da sklopi novi ugovor o radu s tužiteljem pa zaključuje da stranke nisu suglasnošću volja sklopile novi ugovor o radu zbog čega odluka tuženika od 30. listopada 2014. ne predstavlja odluku o otkazu.

Daljnje je stajalište suda prvog stupnja da ta odluka nije u smislu čl. 150. st. 1. ZR-a odluka o kojoj se tuženik mora savjetovati s radničkim vijećem niti se ta obveza ne uspostavlja činjenicom da se tuženik prethodno savjetovao s radničkim vijećem prilikom donošenja odluke o privremenom rasporedu pa slijedom takvih utvrđenja odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan, a odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbi čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, a na navode žalitelja valja odgovoriti da presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, te nema proturječja između stanja spisa i danih razloga.

Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

Tužitelj u žalbi ponavlja shvaćanje koje je isticao u postupku da Odluka tuženika od 30. listopada 2014. kojim se vraća na ranije poslove predstavlja takvu odluku poslodavca prije čijeg donošenja je poslodavac bio dužan savjetovati se s radničkim vijećem prema odredbi čl. 150. ZR-a. Smatra da je obavljanjem poslova stručnog suradnika za pravne poslove dugi niz godina u kontinuitetu, pri čemu tužitelj nije zamjenjivao privremeno nenazočnog radnika, trajno izmijenjen sadržaj radnog odnosa tužitelja kod tuženika.

Odredbom čl. 150. st. 1. ZR propisano da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika.

Nadalje, odredbom čl. 150. st. 3. ZR propisano je da su za položaj radnika osobito važne odluke koje su primjerice navedene u toj odredbi i prije čijeg donošenja se poslodavac dužan savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci (donošenje pravilnika o radu, planu te razvoju i politici zapošljavanja i otkazu, prijenosu poduzeća, dijela poduzeća, gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti, kao i ugovora o radu radnika na novog poslodavca te o utjecaju takvog prijenosa na radnike koji su prijenosom obuhvaćeni).

Iz sadržaja odredbe čl. 150. st. 3. ZR ne proizlazi da je odluka poslodavca o vraćanju radnika na radno mjesto za koje je imao sklopljen ugovor o radu, nakon što je radnik pristao biti privremeno premješten na druge poslove, takva važna odluka prije čijeg donošenja se poslodavac dužan savjetovati s radničkim vijećem zbog čega Odluka tuženika od 30. listopada 2014. nije nedopuštena.

Naime, u postupku je utvrđeno da tužitelj nije pobijao odluku tuženika o privremenom premještaju od 9. listopada 2006. temeljem koje je obavljao poslove radnog mjesta stručnog suradnika za pravne poslove te je time pristao na uvjete privremenog premještaja zbog čega ni pobijana odluka kojom se tužitelja vraća na radno mjesto prema sklopljenom ugovoru o radu nema karakter otkaza ugovora o radu, već je riječ o odluci koju je tuženik bio ovlašten donijeti po utvrđenju prestanka potrebe za radom tužitelja na poslovima na koje je privremeno premješten. Slijedom toga, za donošenje takve odluke poslodavac nije u obvezi prethodno provesti savjetovanje s radničkim vijećem, a ni okolnost da je tuženik proveo savjetovanje s radničkim vijećem prilikom privremenog premještaja tužitelja ne daje pobijanoj odluci značaj takve važne odluke za koju je potrebno savjetovanje s radničkim vijećem.

Nastavno tome, neprihvatljivo je stajalište žalitelja da je njegovim privremenim premještanjem na drugo radno mjesto trajno izmijenjen sadržaj njegovog radnog odnosa jer je u postupku pravilno utvrđeno da sadržaj Odluke tuženika od 9. listopada 2006. nedvosmisleno ukazuje na volju tuženika o privremenom karakteru premještaja tužitelja, te cijeneći ponašanje tužitelja, kada tu odluku nije pobijao, proizlazi da je pristao na vremensko ograničenje (privremeni karakter) tog premještaja pa je pravilno sud prvog stupnja cijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

Pravilno je sud prvog stupnja odlučio o troškovima postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Rijeci 14.lipnja 2019.