Broj: Revr 960/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Ivana Vučemila, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. J. iz B., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. S. A. d.o.o., Z., OIB: ..., koga zastupaju punomoćnici M. R. i N. G. R., odvjetnici iz Odvjetničkog društva R. i p. j.t.d. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-243/17-2 od 14. rujna 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2215/16-19 od 23. svibnja 2017., u sjednici održanoj 2. srpnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Prihvaća se revizija tužitelja, preinačavaju se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-243/17-2 od 14. rujna 2017. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2215/16-19 od 23. svibnja 2017. te sudi:

 

              Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka tuženika od 1. srpnja 2016. o otkazu Ugovora o radu od 1. siječnja 2016., zbog skrivljenog ponašanja te radni odnos tužitelja nije niti prestao.

 

              Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto i poslove, na kojima je radio prije nezakonitog prestanka radnog odnosa, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2016., a ukoliko takvog radnog mjesta nema, na druge odgovarajuće poslove sukladno stručnoj spremi i radnom iskustvu tužitelja.

 

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka tuženika od 01. srpnja 2016. godine o otkazu Ugovora o radu od 01.01.2016. godine, zbog skrivljenog ponašanja, te da radni odnos tužitelja nije niti prestao. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto i poslove, na kojima je radio prije nezakonitog prestanka radnog odnosa, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.01.2016. godine, a ukoliko takvog radnog mjesta nema, na druge odgovarajuće poslove sukladno stručnoj spremi i radnom iskustvu tužitelja, te da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka, u roku 8 dana, pod prijetnjom ovrhe. "

 

              II. Nalaže se tužitelju I. J., iz B., OIB-... da tuženiku A. S. A. d.o.o., Z., OIB-... u roku od 8 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna."

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je 24. listopada 2017. i 26. listopada 2017. podnio reviziju iz čl. 382.  st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude te tužbeni zahtjev prihvatiti, a podredno nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja te zahtjev za vraćanje na rad.

 

U postupku koji je prethodio reviziji, u bitnome, je utvrđeno:

 

- da su tužitelj i tuženik 1. siječnja 2016. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a da je prije toga tužitelj radio kod tuženika preko Agencije za zapošljavanje i na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme,

             

- da je tužitelj radio na radnom mjestu agenta u pozivnom centru i kao računalni administrator,

             

- da se Odlukom o otkazu od 1. srpnja 2016. tužitelju, između ostalog, stavlja na teret da je preko službenog e-mail pretinca slao neprimjerene i po zakonu kažnjive sadržaje kojima se veliča nacional socijalizam i prikazuje ga kao bezazlenu pojavu pa da je tako 7. studenoga 2014. radniku tuženika poslao grafiku kukastog križa s komentarom - „To moramo kao H. G. vrlo brzo i efikasno promijeniti“ (odnosilo se popis računala odnosno nadogradnju računala) te da se navedeno ponovilo i u drugom e-mailu od 23. listopada 2015. kada je bez komentara poslana grafika kukastog križa, a stavlja mu se na teret i da je bio član tzv. „A. B. G.“ u okviru koje su šireni uvredljivi sadržaji koji su prouzročili uznemiravanje radnice I. B.,

 

              - da je tužitelju prije otkazivanja ugovora o radu bilo omogućeno iznošenje obrane,

 

              - da tužitelj prije otkaza nije upozoravan (ni usmeno ni pismeno) na kršenje obveza iz ugovora o radu.

 

              Prvostupanjski sud je ocijenio da tuženik nije dokazao postojanje svih povreda navedenih u Odluci o otkazu, ali da je za postojanje opravdanog razloga za otkaz dovoljno da je dokazao postojanje jedne od više povreda koje mu se stavljaju na teret. Nadalje je ocijenio da je tužitelj slanjem sa službenog e-maila grafike kukastog križa s komentarom „To moramo kao H. G. vrlo brzo i efikasno promijeniti“ počinio povredu radne obveze koja mu se stavlja na teret odnosno da je poslodavac imao opravdan razlog za donošenje Odluke o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja, jer da se radi o društveno neprihvatljivom ponašanju, tim više što je poslodavac tvrtka osnivač koje je trgovačko društvo sa sjedištem u Njemačkoj.

 

              Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu ocijenivši da je poslodavac imao opravdan razlog za donošenje Odluke o otkazu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja, iako su počinjene povrede radnih obveza slanjem e-mail poruka u 2014. i 2015. došle do izražaja naknadno, nakon što je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Smatra da se radi o ukupnosti okolnosti koje obilježavaju cjelokupni radni odnos tužitelja te da nije realno očekivati od poslodavca da u radnom odnosu zadrži radnika čije ponašanje izlazi izvan moralnih i pravnih standarda posebno kada iz držanja tužitelja proizlazi da isti smatra da u poslovnoj komunikaciji nije bilo nikakvih nepravilnosti odnosno da je u pitanju loš humor. Drugostupanjski sud se pri tome pozvao i na odredbu čl. 8. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14) i čl. 17. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

              Tužitelj u reviziji navodi da u postupku nije dokazano da je kršio obveze iz radnog odnosa kao i da mu je otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopljen 1. siječnja 2016., a da mu se odlukom o otkazu stavljaju na teret ponašanja koja datiraju iz vremena prije sklapanja tog ugovora o radu. U pravovremenoj dopuni revizije se poziva i na povredu prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja te ukazuje na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Barbulescu protiv Rumunjske.

 

              Prema odredbi čl. 115. st. 1. t. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

              Prema navedenoj zakonskoj odredbi za postojanje povrede iz radnog odnosa zbog koje poslodavac ima opravdani razlog radniku dati redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika potrebno je dokazati da je radnik kršio neku konkretnu obvezu iz radnog odnosa, a kako bi se radilo o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika.

 

              U konkretnom slučaju u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije utvrđeno da je tužitelj počinio bilo kakvu povredu obveza iz radnog odnosa, a upravo kršenje obveze iz radnog odnosa je zakonska pretpostavka za davanje redovitog otkaza ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika. Osim toga, predmetnom odlukom o otkazu tužitelju je otkazan ugovor o radu od 1. siječnja 2016., a ponašanja koja mu se stavljaju na teret datiraju iz razdoblja prije sklapanja tog ugovora o radu.

 

              Pri tome treba istaknuti da i ovaj sud smatra da je ponašanje tužitelja koje mu se stavlja na teret neprimjereno i da nije prihvatljivo ni prema moralnim, a niti prema pravnim standardima. Međutim, takvo ponašanje ne predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa, jer je nastalo prije sklapanja ugovora o radu.

 

              Stoga, prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje odluke o otkazu zbog skrivljenog ponašanja, jer nije utvrđeno da je tužitelj prekršio neku konkretnu obvezu iz radnog odnosa.

 

Pogrešno su, stoga, nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su ocijenili da je poslodavac imao opravdani razlog za donošenje Odluke o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja. 

 

Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a, revizija tužitelja je prihvaćena, preinačene su nižestupanjske presude te je tužbeni zahtjev prihvaćen.

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

 

              Nakon preinačenja nižestupanjskih presuda tužitelj je u cijelosti uspio u sporu, pa mu je u dosuđen zatraženi trošak jednokratne narade za cjelokupni prvostupanjski postupak u iznosu od 2.000,00 kn (Tbr. 7. točka 2. alineja 6.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25% ukupno iznosi 2.500,00 kn.

 

Zagreb, 2. srpnja 2019.