Broj: Gž R-394/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Vedrani Perkušić, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika C. d.o.o., V., zastupanog po punomoćnici M. M.-O., odvjetnici iz V., protiv tuženika-protutužitelja D. L., zastupanog po punomoćnici K. K., odvjetnici iz Z., radi isplate i naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pr-74/16-16 od 10. siječnja 2018., dana 29. kolovoza 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pr-74/16-16 od 10. siječnja 2018.

 

Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim je rješenjem naloženo tuženiku-protutužitelju da u roku od 15 dana dostavi u spis u dva primjerka bruto bilancu s prometom analitičkih konta  za društvo L. j.d.o.o., za 2015., odnosno na dan 31. prosinca 2015., te za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 2. lipnja 2016., odnosno bruto bilancu na dan 2. lipnja 2016.

 

Protiv tog rješenja žali se tuženik-protutužitelj zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP-a) i predlaže da se isto ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

 

Tužitelj-protutuženik odgovorio je na žalbu tuženika-protutužitelja protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

 

Žalba nije osnovana.

 

U konkretnom slučaju tužitelj-protutuženik je podnio stupnjevitu tužbu u smislu odredbe članka 186.b stavak 2. ZPP-a prema kojoj odredbi u sporovima u kojima ne može postaviti tužbeni zahtjev za isplatu određenog iznosa novca, isporuku određene količine zamjenjivih stvari, predaju određenih stvari ili prijenos određenih prava prije nego što tuženik ispuni svoju obvezu polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza, tužitelj može u tužbi istaknuti, pored zahtjeva za polaganje računa ili predaju pregleda imovine i obveza iz stavka 1. ovoga članka, i zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa novca, isporuku ili predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što tuženik položi račun ili preda pregled imovine i obveza, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi u povodu položenog računa ili predanog pregleda imovine i obveza ili u povodu uskrate polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza.

 

O zahtjevu takve tužbe sud odlučuje u dva stupnja gdje se u prvom stupnju odlučuje o manifestacijskom zahtjevu, a u drugom, o kondemnatornom zahtjevu na konkretnu činidbu.

 

Temeljem odredbe članka 325.a ZPP-a u povodu tužbi iz članka 186.b stavak 1. i 2. ZPP-a sud će rješenjem prihvatiti zahtjev za polaganjem računa, podnošenje pregleda imovine i obveza ili davanja podataka ako utvrdi da je osnovan.

 

Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja je odlučio o prvom od zahtjeva stupnjevite tužbe, a nakon što je utvrdio:

 

- da je manifestacijski zahtjev određeno postavljen,

 

- da tužitelj-protutuženik ima imovinskopravni interes zatražiti od suda da naloži tuženiku-protutužitelju davanje traženih podataka (bruto bilancu s prometom analitičkih konta  za društvo L. j.d.o.o., za 2015., odnosno na dan 31. prosinca 2015., te za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 2. lipnja 2016., odnosno bruto bilancu na dan 2. lipnja 2016.),

 

- da je naime, tuženik-protutužitelj jedini osnivač društva L. j.d.o.o., koje je osnovao 20. veljače 2015. u vrijeme dok je radio kod tužitelja-protutuženika,

 

- da je tuženik-protutužitelj osnovao navedeno društvo upravo kako bi se bavio, između ostalog, i djelatnošću svog poslodavca za vrijeme dok je za njega radio,

 

              - da je tužitelj-protutuženik na temelju odredbe članka 101. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 i 127/17), a ukoliko radnik nije poštivao obvezu zakonske zabrane natjecanja, ovlašten tražiti od svog radnika da mu preda zaradu ostvarenu iz takvog posla,

 

- da je dakle, prema sadržaju njihovog međusobnog pravnog odnosa tuženik-protutužitelj dužan tužitelju-protutuženiku dati tražene, a uskraćene podatke, s kojima raspolaže, kako bi se utvrdilo koliku je zaradu tužitelj-protutuženik ostvario iz dimnjačarske djelatnosti, a koliko iz drugih djelatnosti, te bez kojih tužitelj-protutuženik ne može postaviti određeni zahtjev za ispunjenje dugovane činidbe.

 

Osnovom gornjih utvrđenja, pravilno je prvostupanjski sud zahtjev za davanje traženih podataka u smislu odredbe članka 325.a stavak 1. ZPP-a prihvatio kao osnovan.

 

Naime, postojanje takve dužnosti proizlazi iz sadržaja međusobnog pravnog odnosa na osnovu kojeg je podnijeta predmetna tužba.

 

Za napomenuti je da rješenjem kojim se odlučuje u prvom stadiju (stupnju) ne dovršava se parnični postupak pokrenut tužbom u smislu članka 186.b. stavak 2. ZPP-a, već takvo rješenje doneseno sukladno odredbi članka 325.b. ZPP-a predstavlja preduvjet da bi tužitelj-protutuženik postavio određeni zahtjev na činidbu i da bi se o osnovanosti tog i takvog zahtjeva odlučilo.

 

Utoliko je sud prvog stupnja ispravno odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

 

Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, a ni koji od onih žalbenih razloga na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredaba iz članaka 365. stavak 2. i 381. ZPP-a, valjalo je na temelju odredbe iz članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

 

U Splitu 29. kolovoza 2019.