Broj: Revr 480/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. K. OIB:... iz V., zastupane po punomoćnici I. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika V. T. d.o.o. OIB:... iz V., zastupanog po punomoćniku Ž. Ž., odvjetniku u Z., i punomoćniku D. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. i partneri u Z., radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, vraćanja na rad i ispate naknade plaće, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1539/17-2 od 6. veljače 2018. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj Pr-177/16-20 od 31. kolovoza 2017., u sjednici održanoj 10. rujna 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je nedopušten otkaz ugovora o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora tužiteljici od 3. lipnja 2016. i naloženo je tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto odgovarajuće njezinoj stručnoj spremi i iskustvu (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi bruto plaću za razdoblje od 3. kolovoza 2016. do vraćanja na rad, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 9.687,50 kn (točka III. izreke).

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana u pobijanom dijelu iz točke I izreke, u pobijanom dijelu iz točke II izreke osim u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima naknade plaće te u pobijanom dijelu iz točke III izreke (točka I. izreke). Nadalje je preinačena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu iz točke II. izreke, u dijelu u kojem je prihvaćen dio zahtjeva tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima naknade plaće i na način da je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenim bruto iznosima naknade plaće (točka II. izreke). Ujedno je odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe (točka III. izreke).

 

              Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je revizijskom sudu prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske presude na način da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, a podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje, prvostupanjskom sudu.

 

U odgovoru na reviziju tužiteljica je osporila sve revizijske navode te predložila reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija nije osnovana.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nema apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju tužiteljica u reviziji ukazuje.

 

Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze glede ocjene dopuštenosti tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu, drugostupanjski sud nije tumačio u skladu sa stavom tuženika, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju revident ukazuje.

 

Revident obrazlažući razlog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, zapravo sadržajno ukazuje i na postojanje relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP, počinjene po drugostupanjskom sudu u bitnom navodeći da sud nije ocijenio sve žalbene razloge.

 

Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP na koju revident ukazuje u reviziji.

 

Navodi kojima revident dovodi u pitanje činjenična utvrđenja na temelju kojih su nižestupanjski sudovi zaključili da se radi o nedopuštenoj odluci o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima tuženik iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te sugerira prihvatiti činjenično utvrđenje koje on nalazi ispravnim, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz odredaba čl. 385. ZPP), te navode ne može razmatrati ni ovaj sud u okvirima revizijskog razloga ostvarene bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

 

Slijedom navedenog ne postoji revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, vraćanje na rad i isplatu naknade plaće.

 

U revizijskom stupnju postupka sporna je zakonitost tuženikove Odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu tužiteljici, odnosno pravilna primjeni odredbe čl. 115. st. 1. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 – dalje: ZR).

 

U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica imala zaključen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2007. s tuženikom, za obavljane poslova tajnice, odnosno administratora,

 

- da je na tom radnom mjestu kod tuženika radilo više izvršitelja,

 

- da je tuženik navedeno radno mjesto administratora ukinuo,

 

- da nije prestala potreba za poslovima administratora te su poslovi novom sistematizacijom povjereni referentima na kojima su ostali raditi izvršitelji na dosadašnjim poslovima administratora,

 

- da je tuženik 3. lipnja 2016. donio Odluku otkazu ugovora o radu tužiteljici s ponudom izmijenjenog ugovora za radno mjesto stručni suradnik u turističkoj agenciji,

 

- da tužiteljica nije prihvatila ponudu izmijenjenog ugovora o radu.

 

Nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev za utvrđenje odluke o otkazu nedopuštenom, za povratak na rad i isplatu naknade plaće u bitnom iz razloga jer je tuženik nije dokazao, sukladno odredbi čl. 135. st. 3. ZR, koji su kriteriji bili odlučni pri odabiru upravo tužiteljice kao radnika između više radnika izvršitelja na istom radnom mjestu, kojem je dan poslovno uvjetovan otkaz, odnosno nije poštovao odredbe čl. 115. st. 2. ZR.

 

Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu jesu li nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 115. st. 2. ZR u konkretnom slučaju, jer tuženik smatra da u situaciji kad se ukida pojedino radno mjesto, a poslovi tog radnog mjesta prelaze u okvire drugih predviđenih radnih mjesta, nema osnove primjenjivati odredbu čl. 115. st. 2. ZR, odnosno uspoređivati radnike izvršitelje na tom radnom mjestu.

 

Odredbom čl. 115. st. 2. ZR je propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koja terete radnika.

 

Prema ocjeni ovog suda, a u okolnostima konkretnog slučaja kada je poslodavac ukinuo radno mjesto administratora i te poslove povjerio referentima te zadržao ostale izvršitelje na tim poslovima, a tužiteljici jedinoj ponudio otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, pravilno su nižestupanjski sudovi odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 115. st. 2. ZR kada su ocijenili da činjenica što tuženik nije uspoređivao tužiteljicu s ostalim izvršiteljima na tom radnom mjestu, predmetnu odluku o otkazu čini nedopuštenom.

 

Kako revident dijelom navoda iznesenih i u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, osporava i pravilnost navedenog utvrđenog činjeničnog stanja, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi revidenta kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

 

Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 10. rujna 2019.