Broj: Revr 768/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. B. (OIB: ... ) iz J., kojeg zastupa punomoćnik T. V., odvjetnik u S., protiv tuženika J. d.o.o. (OIB: ... ) iz V., kojeg zastupa punomoćnik R. L., odvjetnik u J., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-505/18-2 od 9. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1132/15 od 26. siječnja 2018., u sjednici održanoj 11. rujna 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana revizija tužitelja u dijelu kojim je presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-505/18-2 od 9. svibnja 2018. odbijena njegova žalba i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1132/15 od 26. siječnja 2018.u točki I. i II. izreke.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbacuje se revizija tužitelja protiv odluke o troškovima postupka.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova revizije.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 10. rujna 2015. te na utvrđenje da radni odnos tužitelja nije prestao i na vraćanje tužitelja na rad (toč. I. izreke). Odbijen je i zahtjev za isplatu iznosa od 139.539,49 kuna (toč. II. izreke) te je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 12.750,00 kuna (toč. III. izreke).

 

Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. I. i II. izreke (toč. I. izreke), dok je u toč. III. izreke preinačena za iznos troška od 3.437,50 kuna (toč. II. izreke).

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka s prijedlogom za preinačenjem nižestupanjskih presuda i prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, odnosno za ukidanjem nižestupanjskih presuda i vraćanjem predmeta na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana u pogledu glavne stvari, dok je u pogledu odluke o troškovima postupka nedopuštena.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje revident ukazuje. U pobijanoj su odluci, prije svega, izneseni posve jasni, razumljivi i neproturječni razlozi. Nije osnovano pozivanje revidenta na bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) budući je sud cijenio brižljivo i savjesno sve provedene dokaze i na temelju svakog od njih donio je valjane i logične zaključke. Konačno, nije osnovano niti pozivanje revidenta na bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 365. ZPP-a jer je sud drugoga stupnja u žalbenom postupku prvostupanjsku presudu ispitao upravo u skladu s navedenom odredbom.

 

Revizija se u svome sadržaju u bitnome temelji na iznošenju činjeničnog stanja koje je utvrđeno u nižestupanjskim postupcima i na osporavanju pravilnosti tako utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, pravilnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja nije zakonom predviđeni razlog za podnošenje revizije, pa takvi navodi nisu uzimani u obzir.

 

Nedvojbeno jest da je tužitelju ugovor o radu otkazan zbog kršenja obveza iz radnog odnosa i to zbog napuštanja radnog mjesta prije isteka radnog vremena, neobavještavanja poslodavca na vrijeme o privremenoj nesposobnosti za rad i nedostavljanje na vrijeme potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad. Isto je tako nedvojbeno da je tužitelj već i prije donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu upozoravan od strane poslodavca na kršenje obveze poštivanja radnog vremena.

 

Drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsku presudu nalazeći opravdanim otkazni razlog u vidu povrede radnog odnosa zbog napuštanja radnog mjesta prije isteka radnog vremena. Pri tome prihvaća činjenična utvrđenja i zaključke suda prvoga stupnja o tome da je tužitelj 16. kolovoza 2015. svojevoljno, neopravdano i potajno napustio radno mjesto prije isteka radnog vremena, pri čemu je u takvom postupanju iskazao upornost jer je već ranije bio opominjan i upozoravan na istovjetno kršenje radnih obveza. Stoga zaključuje o opravdanosti toga razloga za otkaz ugovora o radu. Ostale razloge otkaza (zbog neobavještavanja poslodavca na vrijeme o privremenoj nesposobnosti za rad i nedostavljanje na vrijeme potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad) ne smatra opravdanim razlogom za otkaz ugovora o radu.

U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji revidentu valja odgovoriti da je posve osnovana odluka o otkazu ugovora o radu zbog samovoljnog napuštanja radnog mjesta prije isteka radnog vremena. Naime, nedvojbeno jest da zaposlenici u svome radu moraju iskazivati primjeren odnos spram izvršavanja radnih zadataka te time iskazivati pouzdanost prema svom poslodavcu. U situaciji kada je tužitelj već i prije postupao na isti način u odnosu na poštivanje radnog vremena valja nedvojbeno zaključiti da je time počinio tešku povredu radne obveze. Pri tome mu valja i ukazati da takvim, opetovanim, ponašanjem iskazuje loš primjer ostalim zaposlenicima koji postupaju po pravilima svoga poslodavca čime i negativno utječe na radnu okolinu. Stoga su posve neosnovani navodi revizije koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane nižestupanjskih sudova jer su isti pravilno primijenili čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14).

 

Stoga revizija nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP-a) i odlučiti kao u izreci presude.

 

U odnosu na reviziju protiv odluke o troškovima postupka tužitelju valja ukazati da rješenje o troškovima postupka prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP-a nije rješenje kojim se pravomoćno završava postupak (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-19/15-15 od 16. studenoga 2015), pa se u tom dijelu revizija ukazuje nedopuštenom radi čega ju je valjalo odbaciti (čl. 400. st. 1. ZPP-a). Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja.

 

Kako tužitelj nije uspio s revizijom, tako je valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadom troška odgovora na reviziju (čl. 155. st. 1. ZPP-a) i odlučiti kao u toč. II. izreke rješenja.

 

Zagreb, 11. rujna 2019.