Broj: Revr 598/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. T. iz B. O., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici A. S., odvjetnici u Z., protiv tuženika T. d.d. Z., OIB: ..., radi isplate i utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-559/2017-2 od 15. ožujka 2018., kojim je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1342/16-36 od 8. studenoga 2017., u sjednici održanoj 12. rujna 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-559/2017-2 od 15. ožujka 2018. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja se odbacuje kao nedopuštena.

 

II. Revizija tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-559/2017-2 od 15. ožujka 2018. u dijelu kojim je odbačena protutužba tuženika sa tužbenim zahtjevom za utvrđenje da je S. T. prestao radni odnos kod T. d.d. 13. veljače 2016., se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1342/16-36 od 8. studenoga 2017. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade plaće u razdoblju studeni 2014. – ožujak 2016. ukupno iznos 74.450,93 kn; na ime regresa za 2014. i 2015. ukupno iznos 3.600,00 kn; na ime božićnice za 2014. i 2015. ukupno iznos 800,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama kako je to pobliže određeno u toč. 1., 2. i 3. izreke te presude, te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 10.368,75 kn na ime troškova postupka, sve s pripadajućim zateznim kamatama počev od 8. studenoga 2017. do isplate, dok je za više traženo s osnova naknade plaće u iznosu 17.213,38 kn; regresa 1.400,00 kn; božićnice 800,00 kn, te naknade za smrt roditelja iznos 1.600,00 kn tužbeni zahtjev odbijen, kao što je i odbijen "protutužbeni zahtjev tuženika" kao protutužitelja upravljen na utvrđenje da je s danom 13. veljače 2016. tužitelju S. T. prestao radni odnos kod tuženika T. d.d. zasnovan na temelju Ugovora o radu broj 124/1996 od 28. ožujka 1996.

 

Presudom i rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-559/2017-2 od 15. ožujka 2018. djelomično je preinačena prvostupanjska presuda te je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade plaće za razdoblje studeni 2014. – ožujak 2016. ukupno iznos 76.781,89 kn s pripadajućim zateznim kamatama kako je to pobliže naznačeno u izreci te presude te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos 7.700,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 8. studenoga 2017. do isplate, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu mu plaće u iznosu 14.880,85 kn; regresa u iznosu 1.400,00 kn; božićnice u iznosu 800,00 kn odbijen i ujedno je odbačen "protutužbeni zahtjev" tuženika za utvrđenje da je s danom 13. veljače 2016. tužitelju prestao radni odnos kod tuženika koji je zasnovao temeljem Ugovora o radu broj 124/1996 dana 28. ožujka 1996.

 

Protiv drugostupanjske odluke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju dosuđenu naknadu plaće te u dijelu kojim je odbačena protutužba tuženika kao protutužitelja, tuženik je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje prihvaćanjem protutužbenog zahtjeva tuženika za sudski raskid ugovora o radu tužitelju te odbijanje tužiteljevog zahtjeva za naknadu mu plaće.

 

Tužitelj je odgovorio na reviziju tuženika predloživši njezino odbijanje.

 

Revizija je djelomično nedopuštena, a djelomično neosnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn,

 

2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđivanja postojanja radnog odnosa,

 

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a.

 

Vrijednost predmeta spora dijela drugostupanjske presude, a koju tuženik pobija revizijom (kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos 76.781,89 kn) ne prelazi iznos 200.000,00 kn, a kako je u tom dijelu pobijana presuda donesena na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a, znači da protiv iste nije dopuštena tzv. redovna revizija. Kako ovako podnesena revizija tuženika ne ispunjava minimum pretpostavki za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a (tzv. izvanredna revizija), to je u tom dijelu reviziju tuženika trebalo odbaciti kao nedopuštenu, sve na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a.

 

Naprotiv revizija tuženika u dijelu kojim se odnosi na drugostupanjsko rješenje o odbačaju protutužbe tuženika kao protutužitelja, čiji tužbeni zahtjev je upravljen na utvrđenje da je tužitelju s danom 13. veljače 2016. prestao radni odnos kod tuženika koji je zasnovan temeljem Ugovora o radu broj 124/1996 od 28. ožujka 1996. je dopušten, a u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a, jer je u tom dijelu odluka donesena u sporu o prestanku radnog odnosa tužitelja kao protutuženika. U skladu s tim, a polazeći od odredbe čl. 392.a st. 1. u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tuženika ispitao pobijano rješenje u dijelu kojim se ono pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Polazeći od stanja spisa ovog predmeta i u njemu nespornih odnosno utvrđenih činjenica:

 

- da je tužitelj u ovom sporu potraživao od tuženika naknadu plaće za razdoblje studeni 2014. – ožujak 2016., a nakon što je pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1269/14 od 28. travnja 2015. utvrđen nedopuštenim izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju kojeg mu je tuženik dao Odlukom od 13. siječnja 2014. i naloženo tuženiku vratiti tužitelja na rad, a što tuženik u mirnom postupku nije učinio zbog čega je tužitelj zatražio ovrhu te presude,

 

- da je u tijeku trajanja ovog spora za naknadu plaće tužitelju, tuženik podneskom od 29. ožujka 2017. istaknuo tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje da je tužitelju s danom 13. veljače 2016. prestao radni odnos kod tuženika zasnovan na temelju Ugovora o radu broj 124/1996 od 28. ožujka 1996., te

 

- da je prethodni postupak u ovoj parnici zaključen rješenjem suda na ročištu održanom 21. veljače 2017.,

 

a polazeći od odredbe čl. 189. ZPP-a, pravilna je ocjena iz pobijanog rješenja da u vrijeme kada je tuženik pokušao istaknuti protutužbeni zahtjev prema tužitelju kao protutuženiku, to više nije bilo dopušteno.

 

Naime, odredbom čl. 189. ZPP-a propisano je da tuženik može do zaključenja prethodnog postupka pred sudom podnijeti kod istog suda protutužbu ako je zahtjev protutužbe u vezi s tužbenim zahtjevom ili ako se ti zahtjevi  mogu prebiti ili ako se protutužbom traži utvrđenje kakva prava ili pravnog odnosa o čijem postojanju i nepostojanju ovisi u cijelosti ili djelomično odluka o tužbenom zahtjevu.

 

Kako je prethodni postupak zaključen 21. veljače 2017., očito je da protutužba podnesena 29. ožujka 2017. je uslijedila po zaključenju prethodnog postupka, i kao takva da je nedopuštena. Stoga je pravilno odbačena kao nedopuštena.

 

Pogrešno tuženik smatra da je njegov protutužbeni zahtjev bio zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, a koji da je bilo moguće istaknuti do zaključenja glavne rasprave u ovom sporu.

 

Naime, u smislu odredbe čl. 125. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 – dalje: ZR) sudski raskid ugovora o radu može zahtijevati i poslodavac do zaključenja glavne rasprave ali samo u sporu koji teče između radnika i poslodavca, a glede zahtjeva radnika za nedopuštenost otkaza ugovora o radu kojeg je poslodavac dao radniku.

 

Kako je međutim o nedopuštenosti otkaza ugovora o radu tužitelju, a kojeg mu je tuženik dao, već pravomoćno presuđenom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1269/14, to je jasno da tuženik u ovom sporu, a u kojem tužitelj od njega potražuje naknadu plaće zbog prethodno utvrđenog nedopuštenog otkaza ugovora o radu, sve na temelju odredbe čl. 95. ZR, u ovom postupku nije bilo pretpostavki za dopuštenost podnošenja zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu.

 

Slijedom navedenog, kako je odbacivanjem tužbe tuženika kao protutužitelja (pogrešno drugostupanjski sud govori o odbacivanju tužbenog zahtjeva jer se odbacuje tužba, čiji sastavni dio je tužbeni zahtjev!) pravilno protutužba odbačena, ali ne na temelju odredbe čl. 277. st. 1. ZPP-a kako to navodi pobijano drugostupanjsko rješenje, već na temelju odredbe čl. 189. ZPP-a.

 

Zagreb, 12. rujna 2019.