Broj: Gž R-245/2019-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Barbare Bosner, predsjednice vijeća, Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. N. iz S. Đ., OIB: …, zastupanog po punomoćniku H. G., odvjetniku iz O., protiv tuženika V. V. d.d. iz V., OIB: …, zastupanog po punomoćnici N. B., odvjetnici iz V., radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 11 Pr-536/2016-27 od 14. ožujka 2019 i rješenja istoga suda poslovni broj 11 Pr-536/2016-29 od 15. ožujka 2019., u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 11 Pr-536/2016-27 od 14. ožujka 2019. u stavcima a), b), dosuđujućem dijelu stavka c), stavku d), dosuđujućem dijelu stavka e) i odbijajućem dijelu stavka e) u odnosu na tuženika i sudi:

 

              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

             

              "a) Utvrđuje  se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14. travnja 2016. godine, a koju odluku je donio tuženik V. V. d.d. iz V.,  OIB:…

 

              b) Raskida se ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj :02-389/1-15 od 8. rujna 2015. g., sklopljen između tužitelja A. N. iz S. Đ., OIB: … i tuženika V. V. d.d. iz V., OIB:…, za radno mjesto građevinski radnik III, sa danom zaključenja glavne rasprave.

 

c) Nalaže se tuženiku V. V. d.d. iz V., OIB: …, da tužitelju A. N. iz S. Đ., OIB: …, isplati na ime naknade štete iznos od 21.840,00 kn bruto sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na radnje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

              d)  Nalaže se tuženiku V. V. d.d. iz V., OIB: …, da tužitelju A. N. iz S. Đ., OIB: …, uspostavi kontinuitet radnog odnosa od dana prestanka radnog odnosa pa  sve do sudskog raskida ugovora o radu, sve u roku 8 dana.

 

              e) Nalaže se tuženiku V. V. d.d. iz V., OIB: …, da tužitelju A. N. iz S. Đ., OIB:…, isplati parnične troškove u iznosu od 6.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,  u roku 8 dana."

 

r i j e š i o   j e

 

              Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 11 Pr-536/2016-29 od 15. ožujka 2019. i rješava:

 

              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 500,00 kn.

 

              Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 8.843,75 kn u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14. travnja 2016., a koju odluku je donio tuženik (stavak a) izreke); odlučeno je da se raskida ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 02-3-89/01-15 od 8. rujna 2015., sklopljen između tužitelja i tuženika za radno mjesto građevinski radnik III s danom zaključenja glavne rasprave (stavak b) izreke); tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 21.840,00 kn bruto sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, osim u dijelu za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom bruto iznosu, u kojem dijelu je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak odbijen, pobliže navedeno stavkom c) izreke; tuženik je obvezan uspostaviti kontinuitet radnog odnosa tužitelja od dana prestanka radnog odnosa do sudskog raskida ugovora o radu (stavak d) izreke), te je tuženik obvezan nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja, te zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan (stavak e) izreke).

 

Rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj 11 Pr-536/2016-29 od 15. ožujka 2019. tuženik je obvezan nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 500,00 kn.

 

Protiv te presude u njezinom dosuđujućem dijelu (stavak a), b), dosuđujući dio stavka c) izreke, stavka d) i dosuđujućeg dijela stavka e) izreke) žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353.  st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti kao neosnovan, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, s time da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem, uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.

 

Rješenje suda prvog stupnja poslovni broj 11 Pr-536/2016-29 od 15. ožujka 2019. tuženik pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se rješenje preinači na način da se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbije te istog obveže na naknadu žalbenog troška tuženiku.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Žalbe su osnovane.

 

Nisu osnovani žalbeni navodi da bi donošenjem pobijane presude i rješenja bila počinjena apsolutno bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, budući da presuda i rješenje sadrže razloge o odlučnim činjenicama, te je iste moguće ispitati.

 

Nije počinjena ni neka druga apsolutno bitna povreda postupka iz odredbe čl. 365. t. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP-a, budući da je ocjena provedenih dokaza pridržana za sud prvog stupnja.

 

Međutim, ocjena je ovoga suda da je donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje radnopravne zaštite sadržaja pobliže navedenog izrekom citirane presude.

 

U provedenom je postupku utvrđeno:

 

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme od 1. srpnja 1981. ;

 

- da je tužitelj lišen slobode 25. siječnja 2016., određen mu je istražni zatvor, a potom je Općinsko državno odvjetništvo u O. protiv njega podiglo optužnicu broj K-DO-145/16 od 23. veljače 2016. u kojoj mu stavljaju na teret počinjenje više kaznenih dijela na štetu svoje supruge R. N. i to: spolni odnošaj bez pristanka, nasilje u obitelji i prijetnju;

 

- da je tužitelj proveo u istražnom zatvoru sve vrijeme od 25. siječnja 2016. do  18. srpnja 2016.;

 

- da je tuženik brzojavom od 4. travnja 2016. pozvao tužitelja javiti se na rad, koji je primila R. N., o čemu nije obavijestila tužitelja;

 

- da je tuženik preporučenom pošiljkom od 8. travnja 2016.g pozvao tužitelja na iznošenje obrane , odnosno razlog neodazivanja pozivu na rad, a koji je R. N. primila 16. travnja 2016. te o istom nije obavijestila tužitelja;

 

- da je tuženik radničkom vijeću dostavio dopis od 11. travnja 2016. o namjeravanoj odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu;

 

- da je radničko vijeće svojim dopisom direktoru od 14. travnja 2016. dalo suglasnost na namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju uz konstataciju da je došlo do saznanja da je radnik već duže vrijeme u pritvoru,a nitko od obitelji nije obavijestio o tome poslodavca;

 

- da je tuženik 14. travnja 2016. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, u obrazloženju koje se navodi da je tužitelj neopravdano izostao s posla dulje od sedam radnih dana, nije došao na posao nakon što su ga 4. travnja 2016. brzojavom pozvali da dođe, a zbog njegovog izostanka došlo je do značajnih poremećaja u procesu rada, da je radničko vijeće došlo do neslužbenih saznanja da je radnik već duže vrijeme u pritvoru, a nitko od članova obitelji nije obavijestio poslodavca, pa kako je neopravdanim izostankom s posla duže od sedam radnih dana, te i prema saznanju da je radnik u nemogućnosti dalje obavljati radne obveze preuzete ugovorom o radu, poslodavac je odlučio kao u izreci ove odluke. Nadalje, takvim postupanjem da je radnik počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, koja je rezultirala gubitkom povjerenja poslodavca u radnika, što predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć;

 

- da je odluku o otkazu tuženik uputio tužitelju preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom 14. travnja 2016., a istu je za tužitelja primila supruga R. N. kao odrasli član domaćinstva 15. travnja 2016.;

 

- da su u trenutku uhićenja tužitelj i njegova supruga R. N. živjeli u zajedničkom kućanstvu;

 

- da je R. N. 21. travnja 2016. ustala tužbom protiv tužitelja, radi razvoda braka i uzdržavanja;

 

- da citiranu odluku o otkazu R. N. nije predala svom suprugu – tužitelju, već je za istu doznao tek krajem svibnja 2016. kada ga je o tome usmeno obavijestila njegova kćerka L. Z.;

 

- da je odmah potom tužitelj 30. svibnja 2016. podnio zahtjev za zaštitu prava na koji se tuženik nije očitovao;

 

- da je tužitelj ustao s predmetnom tužbom 28. lipnja 2016.;

 

- da je rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-536/2015 od 2. prosinca 2016., a koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-26/2017-3 od 1. prosinca 2017. odbijen kao neosnovan tuženikov prigovor prekluzije.

 

Naime, utvrđeno je da dostava predmetne odluke o otkazu tužitelju nije bila uredna, odnosno da nije bila izvršena u skladu s odredbama čl. 142. ZPP-a, jer ju je dostavljač predao odmah prilikom prvog pokušaja dostave odraslom članu domaćinstva,a ispravno trebao se je obavijestiti kada bi i na kojem mjestu mogao zateći primatelja, te odraslom članu domaćinstva ostaviti pisanu obavijest da radi primanja pismena primatelj bude u određeni dan i sat u svom stanu, odnosno na svome radnom mjestu, pa kako je tužitelj za odluku kojom je povrijeđeno njegovo pravo saznao potkraj svibnja 2016., njegov je zahtjev za zaštitu prava od 30. svibnja 2016. podnijet u roku od 15 dana.

 

Cijeneći da je tuženik svoje radnike u zimskim mjesecima usmeno upućivao na "čekanje", a da isti nisu znali do kada traje čekanje i kada su dužni javiti se na rad, da je i pozive na rad tužitelj slao neformalno radnicima, usmeno telefonom, što nikako nije dokaz da je netko poziv i primio, a nesporno je da tužitelj poziv za rad nije primio jer ga je primila njegova bivša supruga, što znači da nije znao za obvezu kada se treba javiti poslodavcu, te da činjenica što je tužitelj bio u pritvoru također nije razlog za izvanredni otkaz zbog neopravdanog izostanka jer je tužitelj opravdano izostao (bio u pritvoru bez obzira na razlog pritvora), a kod tuženika nije nastupio poremećaj u procesu rada, budući da je iz druge organizacijske jedinice mogao poslati radnika na poslove koje je tužitelj radio, što je tuženik u konačnici i učinio, bez da je morao zaposliti novog radnika, sud prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14. travnja 2016. nije dopuštena.

 

Posljedično navedenom, sud pozivom na odredbe iz čl. 125. st. 1. i 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 – dalje: ZR) prihvaća zahtjev tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu, te tužitelju na ime naknade štete dosuđuje novčani iznos od 21.840,00 kn, odnosno u visini sedam ugovorenih plaća (7 x 3.120,00 kn), imajući u vidu ukupan radni staž tužitelja kod tuženika od 1981., da je tužitelj u životnoj dobi od 60 godina, te da je pravomoćnom sudskom presudom obvezan plaćati bivšoj supruzi uzdržavanje u iznosu od 500,00 kn, a koja živi s tužiteljem u njegovoj kući, unatoč činjenici da su razvedeni, te ima teških psihičkih problema.

 

Ovaj sud prihvaća pravilnim utvrđenje prvog stupnja da činjenica što je tužitelj bio u pritvoru nije razlog za izvanredni otkaz zbog neopravdanog izostanka jer je tužitelj opravdano izostao (bio u pritvoru), te cijeneći da je tuženik poziv za rad tužitelju poslao brzojavom na prijavljenu adresu tužitelja, ali koji se u to vrijeme već nalazio u pritvoru pa isti nije mogao primiti, kao što nije mogao primiti ni poziv za iznošenje obrane i odluku o otkazu, a dostava supruzi tužitelja smatra se neurednom dostavom, kako je to prethodno obrazloženo.

 

Međutim, ovom sudu nije prihvatljivo utvrđenje suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju nisu ispunile pretpostavke iz odredbe čl. 116. st. 1. ZR-a za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju.

 

Naime, u obrazloženju pobijane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu navodi se, između ostaloga: "Radničko vijeće došlo je do neslužbenih saznanja da je radnik već duže vrijeme u pritvoru, a nitko od članova obitelji nije obavijestio poslodavca...te i prema saznanju da je radnik u nemogućnosti dalje obavljati radne obveze preuzete ugovorom o radu, Poslodavac je odlučio kao u izreci ove Odluke"; pa nadalje, da je zbog navedenog izostanka došlo do značajnih poremećaja u procesu rada, da je takvim postupanjem radnik počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, koja je rezultirala gubitkom povjerenja poslodavca u radnika, što predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Odredbom čl. 116. st. 1. ZR-a propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Prema pravnom shvaćanju ovog suda boravak u pritvoru se načelno ne može uzeti kao skrivljeno ponašanje radnika, i samo po sebi dovoljnim razlogom za izvanredni otkaz ugovora o radu iz čl. 116. st. 1. ZR-a. Međutim, prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR-a poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu ako između ostalog, zbog osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Citirana odredba čl. 116. st. 1. ZR-a determinira ocjenu predstavlja li neka činjenica osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć (opravdan razlog za otkaz), a uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka u konkretnom slučaju. To drugim riječima znači da određivanje pritvora može biti takva osobito važna činjenica koja opravdava izvanredni otkaz, ovisno o okolnostima svakog konkretnog slučaja.

 

Ocjena je ovoga suda da u okolnostima konkretnog slučaja činjenica što je tužitelj bio u pritvoru i stoga izostao s posla predstavlja upravo osobito važnu činjenicu koja opravdava otkaz ugovora o radu u smislu čl. 116. st. 1. ZR-a, cijeneći da se tužitelj nalazio u pritvoru još od 25. siječnja 2016., da je tu činjenicu mogao javiti tuženiku, iako je bio na tzv. čekanju, a što nije učinio, a tuženik nije dužan na druge načine saznavati da mu je zaposlenik u pritvoru, da poslodavac nije dužan trpjeti takvo ponašanje radnika, ovdje tužitelja, pa s obzirom na činjenicu takvog postupanja samog tužitelja, da je nemogućnost izvršavanja obveze iz ugovora o radu kao posljedice pritvora trajala i u vrijeme otkazivanja, te da će trajati i nadalje, te da takav izostanak radnika s posla po prirodi stvari izaziva kod poslodavca poremećaj u procesu rada jer nije prijeporno da je zbog izostanka tužitelja trebalo angažirati zamjenu. Naime, suprotno utvrđenju suda prvog stupnja, u konkretnom slučaju kod tuženika je došlo do poremećaja u poslovanju, budući da je tuženik, a da bi mogao obavljati svoju djelatnost morao rasporediti radnike iz druge organizacijske jedinice na poslove koje je obavljao tužitelj.

 

Stoga, kako se u pobijanoj odluci o otkazu navodi da je tužitelju ugovor o radu otkazan i zbog nemogućnosti izvršavanja obveza iz ugovora o radu kao posljedice pritvora, radi se o objektivnoj činjenici zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, iz kojih razloga pobijana odluka nije nedopuštena. Posljedično navedenom nije osnovan ni tužbeni zahtjev tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu i naknadu štete, jer se nisu ostvarile pretpostavke iz čl. 125. st. 1. ZR-a.

 

Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja preinačena i na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Budući da tužitelj nije uspio u postupku valjalo je preinačiti i rješenje suda prvog stupnja poslovni broj 11 Pr-536/2016-29 od 15. ožujka 2019. i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška za pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kn, odbiti kao neosnovan.

 

Iz ovih je razloga na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka valjalo je sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

 

Tuženik je u cijelosti uspio u postupku, te mu je na temelju odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje Tarifa)priznat trošak od 2.500,00 kn sa PDV-om na ime jednokratne nagrade do postavljanja zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete zbog sudskog raskida, a prema Tbr. 7. t. 2. Tarife, a nakon toga tuženiku je prema vrijednosti predmeta spora koju predstavlja iznos naknade štete od 21.840,00 kn, priznat trošak pristupa na ročišta 26. ožujka, 3. rujna i 21. studenoga 2018., te 30. siječnja 2019. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife u iznosima od po 1.000,00 kn, te pristup ročištu za objavu presude 14. ožujka 2019. prema Tbr. 9. t. 3. Tarife u iznosu od 500,00 kn, sve uvećano za PDV u iznosu od 1.125,00 kn. Tuženiku je priznat i trošak žalbenog postupka i to za sastav žalbe protiv presude prema Tbr. 10. t. 1. Tarife u iznosu od 1.250,00 kn, PDV u iznosu od 312,50 kn, te za sastav žalbe protiv rješenja (vrijednost predmeta spora 500,00 kn) prema Tbr. 10. t. 5. Tarife u iznosu od 125,00 kn i PDV u iznosu od 31,25 kn, što iznosi ukupno 8.843,75 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan. Naime, tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 5. prosinca 2018. sukladno odredbi čl. 155. st. 1.   ZPP-a, kao ni pristup ročištu 5. rujna 2018. budući da isto nije održano, isto tako, nije priznat ni zahtjev za naknadu sudskih pristojbi, budući da spisu ne prileži dokaz o plaćanju pristojbi.

 

U preostalom dijelu (odbijajući dio stavka c) i e) izreke u dijelu odbića preostalog zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška) presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

U Rijeci 18. rujna 2019.