Broj: Rev 1952/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. G. iz Z., OIB ... kao nasljednice J. G. iz Z., protiv tuženika Grada Z., koga zastupa M. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4395/12-2 od 16. prosinca 2014., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9617/09-20 od 16. prosinca 2011, u sjednici održanoj 2. travnja 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4395/12-2 od 16. prosinca 2014., i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9617/09-20 od 16. prosinca 2011., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka nastalim povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj J. G. iz Z., , vlasnik novoformirane zemljišnoknjižne čestice 1783/5, kulture obiteljska kuća u Z., ..., 3 zgrade, površine 74 m² i dvorište površine 70 m², što ukupno čini površinu od 144 m², upisane u z.k. ulošku 10847 k.o. V. S. za zemljišnu knjigu, za katastar k.č. 5594/2 k.o. R., kuća br. 21, 3 zgrade, površine 74 m² i dvorište površine 70 m², što ukupno čini površinu od 144 m², koja je nastala temeljem geodetskog elaborata RN – 1750/09 odobrenog od Geodetskog ureda za katastar i geodetske poslove, Odjela za katastar zemljišta i nekretnina, Odsijek 1 Z., Klasa: 932-06/2008-01/2851, Ur. br. 251-15-02/1-2009-4 od 17. ožujka 2000, te je tuženik dužan trpjeti provedbu geodetskog elaborata kojim je uslijed usklađenja katastarskog i zemljišnoknjižnog stanja formirana nova zemljišnoknjižna čestica broj 1783/5, te da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, sve u roku 15. dana“.

 

U točki II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.608,75 kn, u roku od 15 dana.

 

Drugostupanjskom presudom preinačena je navedena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu u dijelu pod točkom I i II izreke te je suđeno:

 

„I. Utvrđuje se da je tužitelj J. G. iz Z., ..., vlasnik novoformirane zemljišnoknjižne čestice 1783/5, kulture obiteljska kuća u Z., ..., 3 zgrade, površine 74 m² i dvorište površine 70 m², što ukupno čini površinu od 144 m², upisane u z.k. ulošku 10847 k.o. V. S. za zemljišnu knjigu, za katastar k.č. 5594/2 k.o. R., kuća br. 21, 3 zgrade, površine 74 m² i dvorište površine 70 m², što ukupno čini površinu od 144 m², koja je nastala temeljem geodetskog elaborata RN – 1750/09 odobrenog od Geodetskog ureda za katastar i geodetske poslove, Odjela za katastar zemljišta i nekretnina, Odsijek 1 Z., Klasa: 932-06/2008-01/2851, Ur. br. 251-15-02/1-2009-4 od 17. ožujka 2009., te je tuženik dužan trpjeti provedbu geodetskog elaborata kojim je uslijed usklađenja katastarskog i zemljišnoknjižnog stanja formirana nova zemljišnoknjižna čestica broj 1783/5.

 

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 15.498,00 kn sa zateznom kamatom od 16. prosinca 2011. do isplate.

 

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9617/09-20 od 16. prosinca 2011. u dijelu pod točkom II. izreke kojim tuženiku nije priznat daljnji trošak postupka preko iznosa od 10.608,75 kn.

 

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe i odgovora na žalbu.”

 

Protiv drugostupanjske presude, tuženik pravovremeno podnosi reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP) i to zbog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a učinjene pred drugostupanjskim sudom, zbog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP-a također učinjene pred drugostupanjskim sudom, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a istovremeno podnosi i reviziju  pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP-a zbog pravnih pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predlaže ukinuti drugostupanjsku presudu u cijelosti te potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke, a preinačiti u dijelu pod točkom II. izreke, sukladno žalbenim navodima, a podredno predlaže ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju A. G. obavještava sud da je prvotno označeni tužitelj J. G. preminuo, da je ona utvrđena njegovim nasljednikom, da preuzima ovaj postupak, (rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-9617/09-36 od 20. 05. 2015. o prekidu i nastavljanju postupka list 146-148 spisa) te navodi da je novoformirana nekretnina (označena kao z.k.č. broj 1783/05., kuća br. 21, pomoćna zgrada i dvorište) upisana u zemljišnim knjigama u tom ulošku u trenutku zaključenja glavne rasprave, da je presudom prvostupanjskog suda posl. broj P-11509/01-28 od 6. listopada 2005., potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-679/06., brat pokojnog tužitelja, M. G., protiv istog tuženika na z.k.č. broj 1783/04, kuća i dvorište upisanoj u z.k. ulošku 10297 k.o. V. ishodio upis prava vlasništva zemljišnoknjižne čestice broj 1783/4 k.o. V., koja je nastala parcelacijom iste zemljišnoknjižne čestice kao i tužiteljeve i to čestice broj 1783/1 k.o. V., a da je u tom postupku utvrđeno da je predmetna nekretnina prije upisa prava vlasništva Grada Z. bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja općine T., zbog čega da su neosnovane tvrdnje tuženika da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 368. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96 - 152/114, dalje ZVDSP).

 

Revizija je osnovana.

 

S obzirom da je drugostupanjska odluka donesena uz primjenu odredbe čl. 373. a ZPP-a protiv tako donesene presude dopuštena je redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, pa je revizija tuženika razmatrana kroz pravila o redovnoj reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je vlasnik novoformirane zemljišnoknjižne čestice, u naravi obiteljske kuće u površini 74 m² i dvorišta površine 70 m², pobliže označene u izreci, koja je nastala temeljem geodetskog elaborata broj RN-1750/09 odobrenog od Ureda za katastar.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tuženik upisan kao vlasnik u zk.ul. 10847 k.o. V. na k.č. br. 1783/1, u naravi oranica, da je prema podacima iz posjedovnog lista broj 5259 k.o. R. tužitelj upisan kao korisnik k.č. br. 5594/2 P., br. ..., u naravi zgrada i dvorište površine 144 m², da k.č. br. 5594/2 k.o. R. odgovara dijelu zk.č. br. 1783/1 k.o. V., da k.č. br. 5594/2 k.o. R. odgovara zk.č. br. 1783/5 k.o. V. S., da je rješenjem Gradskog zavoda za katastar i geodetske poslove od 13. lipnja 1994., na zahtjev tužitelja, predmetnoj zgradi sagrađenoj na k.č. br. 5594/2 k.o. R., ulica P., određen kućni broj ..., da je prema uvjerenju GU za katastar i geodetske poslove od 7. listopada 2011. u postupku nove katastarske izmjere za k.o. R., koja je stupila na snagu 1963. kao korisnik k.č. br. 5594 k.o. R. evidentiran tužitelj S. G. u cijelosti, s tim da je od dijela k.č. 5594 nastala nova k.č. 5594/2 k.o. R., a čiji je korisnik evidentiran tužitelj, da je prema navedenom Uvjerenju, temeljem rješenja od 19. srpnja 1994. prema geodetskom elaboratu RN-2076/94 k.o. R. od djela k.č. br. 5594 nastala nova k.č. br. 5594/2 k.o. R., a kao njen korisnik evidentiran je tužitelj u cijelosti, da prema uvjerenju GU za katastar i geodetske poslove, izvodu iz katastarskog plana od 3. kolovoza 2011. proizlazi da su građevine u katastarskom operatu k.o. R., (radi se o kući br. 21.)  sagrađene na katastarskim česticama br. 5594/2 prije 15. veljače 1968., da su ostale građevine sagrađene na toj čestici evidentirane u katastarskom operatu prema geodetskom elaboratu RN-2076/94, da je prema iskazu tužitelja, tužitelj izvanknjižni vlasnik predmetne kuće u Z., P. ..., da je gradnja kuće bila završena već 1967., da tužitelj u predmetnoj kući živi od 1966., odnosno 1967., te da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na odredbama čl. 368. i čl. 366. ZVDSP-a.

 

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja pozivom na odredbu čl. 2. ZVDSP-a, te čl. 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96) s obrazloženjem da novoformirana čestica u odnosu na koju je usmjeren tužbeni zahtjev tužitelja ne postoji u zemljišnim knjigama.

 

Drugostupanjski sud primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a preinačuje prvostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZVDSP-a, utvrđujući da iz iskaza tužitelja, rješenja o određivanju kućnog broja od 13. lipnja 1994. i ostale dokumentacije proizlazi da je tužitelj na dan 1. siječnja 1997., kada je stupio na snagu ZVDSP-a, bio vlasnik zgrade sagrađene na predmetnoj nekretnini, nalazeći da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva u odnosu na predmetnu nekretninu.

 

Revizijski sud je pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a, dakle, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Pozivajući se na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a tuženik u podnesenoj reviziji, u bitnome, osnovano ističe da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito iz razloga što u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, i to o činjenicama koje je u smislu odredbe čl. 368. st. 1. ZVDSP-a bilo potrebno utvrditi da bi se mogao prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja temeljen na toj odredbi. Naime, tuženik tvrdi da u odnosu na činjenicu je li predmetna nekretnina na dan 1. siječnja 1997. bila u društvenom vlasništvu i je li predmetna zgrada vlasništvo tužitelja drugostupanjski sud nije dao valjane razloge. Smatra da vlasništvo zgrade tužitelj nije dokazao svojom izjavom niti Uvjerenjem o dodjeli kućnog broja jer se iz istog ne vidi u čijim je vlasništvu kuća, već samo da je na tužiteljev zahtjev dodijeljen kućni broj, dok u odnosu na status nekretnine na kojoj je sagrađena zgrada nije priložen ni jedan dokaz prema kojem bi se radilo o zemljištu u društvenom vlasništvu. Ujedno smatra da je takvim postupanjem došlo do pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 368. st. 1. ZVDSP-a.

 

Drugostupanjski sud je u cijelosti prihvatio činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, a iz kojih utvrđenja proizlazi da je prema Uvjerenju GU za katastar i geodetske poslove od 7. listopada 2011., u postupku nove katastarske izmjere za katastarsku općinu R., koja je stupila na snagu 1963., kao korisnik predmetne nekretnine bio upisan tužitelj u cijelosti, da su na temelju rješenja o nasljeđivanju od 18. rujna 1968., Općinskog suda II u Zagrebu, broj O-1458/67, kao korisnici predmetne nekretnine upisani tužitelj, njegov brat M. G., K. D., M. T. i J. G. Osim toga, iz iskaza tužitelja i priložene dokumentacije, iz kojih dokaza prvostupanjski sud crpi navedena utvrđenja, a koja drugostupanjski sud prihvaća, proizlazi da je tužitelj vlasnik predmetne zagrade-kuće, ali u odnosu na zakonsku pretpostavku iz čl. 368. st. 1. ZVDSP-a, da je ista sagrađena na nekretnini koja je bila u društvenom vlasništvu na dan stupanja na snagu ZVDSP-a, uopće ne daje bilo kakvo obrazloženje, dok se izneseno obrazloženje odnosi samo na katastarsko, odnosno posjedovno stanje, koje nije odlučno glede stjecanja prava vlasništva na temelju navedene zakonske odredbe. Stoga ovaj sud prihvaća tvrdnju tuženika da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno da se pobijana presuda ne može ispitati iz razloga što u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Stoga je osnovana tvrdnja tuženika o počinjenoj bitnoj povredi odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava tuženik, uz tvrdnju da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 368. st. 1. ZVDSP-a, navodi da se na dijelu k.č. ne može steći pravo vlasništva ukoliko parcelacioni elaborat nije proveden u zemljišnim knjigama, da je predmetni geodetski elaborat RN-1750/09 odobren 17. ožujka 2009., da potvrda vrijedi godinu dana, a da nakon isteka navedenog roka geodetski elaborat podliježe ponovnom potvrđivanju, da je u konkretnom slučaju potvrda izdana 17. ožujka 2009., i da je do dana zaključenje glavne rasprave proteklo više od dvije godine, pa da je tužitelj bio dužan predmetni geodetski elaborat ponovo podnijeti na potvrdu nadležnom tijelu, što je propustio učiniti, zbog čega se iz tih razloga nije moglo udovoljiti tužbenom zahtjevu tužitelja.

 

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada je neku materijalnopravnu odredbu sud propustio primijeniti ili kada je tu odredbu nepravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

Prema odredbi čl. 368. st. 1. ZVDSP-a propisano je da će vlasnik zgrade, koja je izgrađena, do stupanja na snagu toga zakona (1. siječnja 1997.), na zemljištu u društvenom vlasništvu, a koja je u nečijem vlasništvu, i koja nije upisana u zemljišnoj knjizi, iako je upisano zemljište na kojem je izgrađena, steći pravo vlasništva cijele nekretnine upisom postojanja zgrade na zemljišnoj čestici na kojoj je izgrađena, uz upis prava vlasništva na cijelom zemljišnoknjižnom tijelu u korist vlasnika zgrade. Kako je već ranije navedeno nižestupanjski sudovi nisu utvrđivali sve pretpostavke iz čl. 368. st. 1. ZVDSP-a, odnosno nisu utvrđivali činjenicu je li predmetna nekretnina na dan stupanja na snagu ZVDSP-a bila u društvenom vlasništvu zbog čega je osnovana tvrdnja tuženika o pogrešnoj primjeni navedene zakonske odredbe.

 

Pogrešno je, prema shvaćanju ovog suda pravno shvaćanje revidenta, ali i prvostupanjskog suda da prema odredbi čl. 368. st. 1. ZVDSP-a, iz razloga što predmetna nekretnina nije upisana u zemljišnim knjigama, tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva predmetne nekretnine jer u trenutku zaključenja glavne rasprave u zemljišnim knjigama nije postojala zemljišnoknjižna čestica na kojoj je izgrađena predmetna zgrada tužitelja, ali i iz razloga što nije proveden elaborat kojim bi predmetna novoformirana zemljišnoknjižna čestica trebala nastati, jer je takvo pravno shvaćanje suprotno pravnom shvaćanju ovoga suda izraženom u odluci ovog suda poslovni broj Rev-x 1075/12-2 od 29. siječnja 2014.

 

U nastavku postupka potrebno je utvrditi je li na dan stupanja na snagu ZVDSP-a (1. siječnja 1997.) predmetna nekretnina bila u društvenom vlasništvu, te će imajući u vidu naprijed navedeno, ocjenom provedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, donijeti novu i zakonitu presudu.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Slijedom iznesenog valjalo odlučiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a.

 

Zagreb, 2. travnja 2019.