Broj: Gž-2846/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja i članice vijeća te Marka Pribisalića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. J. iz N., M., OIB:…, zastupana po odvjetnici D. O. K., odvjetnici u Z., protiv tuženika B. B., K., S., Z., OIB:…, zastupan po punomoćnici G. B., odvjetnici u Z., radi utvrđenja prava stvarne služnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 14 P-3020/15 od 28. rujna 2017., u sjednici održanoj dana 3. travnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuju presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 14 P-3020/15 od 28. rujna 2017.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

I. Utvrđuje se da u korist nekretnine i to stana u zgradi sagrađenoj na nekretnini oznake čest. zem. 273 k.o. P., upisane u zk. ul. broj 1979 k.o. P., označen kao 1. Etaža: 285/1000, 1. stan A1, koji u naravi predstavlja stan u prizemlju od ulaza desno, koji se sastoji od vanjskog stubišta, dvije terase, od kojih je jedna natkrivena, a druga dijelom natkrivena, dnevnog boravka s blagovaonom i kuhinjom, sobe i kupaonice ukupne neto površine 44,81 m2, kojem kao sporedni dio pripada dvorište tlocrtne površine 63,48 m2, u elaboratu su ta etažna jedinica  i njen pripadak oznake A1 u grafičkom dijelu, tlocrtu prizemlja i situaciji označeni plavo, kao povlasnog dobra, postoji pravo stvarne služnosti prolaza pješice i provoza biciklom i to na teret stana u zgradi izgrađenoj na čest. zem. 273 k.o. P., upisan u zk. ul. broj 1979 k.o. P., označen kao 4. Etaža: 232/1000, 1. stan A 4, koji u naravi predstavlja stan na prvom katu od stubišta desno, koji se sastoji od dvije natkrivene terase, dnevnog boravka s blagovaonicom i kuhinjom, sobe i kupaonice, ukupne neto površine 39,36 m2, kojem kao sporedni dio pripada dvorište tlocrtne površine 40,32 m2, u elaboratu su ta etažna jedinica i njen pripadak oznake A 4 u grafičkom dijelu, tlocrtu I kata i situaciji označeni crveno, kao poslužnog dobra koje pravo stvarne služnosti ide točkama A-B-C-D-E-F-A na Skici lica mjesta sudskog očevida od dana 8. travnja 2016. izrađenoj od strane sudskog vještaka i mjernika T. Ć. što je na Skici označeno žutom bojom i likom označenim točkama A-B-C-D-E-F-A, širine 0,60 cm i dužine 7,27 m ukupne površine lika 5 m2 te predstavlja dio čest. zem. 273 k.o. P. u naravi popločano dvorište, s tim da točke A, F i E predstavljaju u naravi uklesane križiće označene crvenom bojom, a koja Skica je sastavni dio ove presude, što je tuženik dužan priznati i trpjeti.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana izda ispravu podobnu za upis prava služnosti iz točke I. ove presude u zemljišnim knjigama, koju ispravu će za slučaj neizdavanja zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti."

 

Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:

"Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 7.500,00 kn, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

Žali se tužiteljica koja pobija prvostupanjsku presudu i rješenje zbog svih žalbenih razloga u smislu odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine",broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP-a), predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu i rješenje preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno, ukine pobijanu presudu i rješenje te vrati predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje da na točno određenom dijelu nekretnine tuženika postoji stvarna služnost prolaza i provoza biciklom te ujedno traži i upis prava služnosti u zemljišnoj knjizi.

 

Po provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da iz ugovora o osnivanju prava služnosti zaključenog između tužiteljice i tuženika 6. kolovoza 2015. proizlazi da je tuženik suglasan da se u korist nekretnine tužiteljice osnuje pravo služnosti prolaza pješice i provoza biciklom na teret njegova dijela nekretnine označenog kao dio A 4. u širini 0,60 m do 0,6 m i dužini od 7,27 m, prikazanim na nacrtu V. F. od lipnja 2015., da se pravo služnosti osniva kako bi vlasnik povlasne nekretnine i svakodobni korisnik iste mogao na predmetnom dijelu poslužne nekretnine čitati brojilo koje se na istom nalazi kao i radi prolaza do stražnjeg dijela dvorišta koje je pripadak stana tužiteljice,

- da između stranaka nije sporno da navedeni dio preko kojeg se ostvaruje služnost je pravilno identificiran na očevidu na licu mjesta 8. travnja 2016., uz sudjelovanje vještaka T. Č. te prema skici vještaka od 13. svibnja 2016. i dopuni skice vještaka od 28. travnja 2017.,

- da iz ugovora o osnivanju prava služnosti proizlazi i to da vlasnik poslužne nekretnine ne ovlašćuje vlasnika povlasne na uknjižbu prava služnosti u zemljišnoj knjizi,

- da iz stranačkih iskaza tužiteljice i tuženika proizlazi da su suglasni u bitnim činjenicama i da su kao stranke između sebe zaključile ugovor o osnivanju prava služnosti prolaza pješice i provoza biciklom od 6. kolovoza 2015., u korist nekretnine tužiteljice, a na teret nekretnine tuženika, kako to i slijedi iz sadržaja ugovora i da u konačnoj verziji ugovora koja je potpisana tuženik nije dao tužiteljici dozvolu za upis prava služnosti,

- da tužiteljica nije u ovoj pravnoj stvari niti drugoj pravnoj stvari tražila poništaj predmetnog ugovora radi bitne zablude,

- da je na snazi između stranaka konačna verzija ugovora o osnivanju prava služnosti od 6. kolovoza 2015.

 

Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju služnost nije zasnovana i da ne postoji, budući je upis u zemljišnoj knjizi kod zasnivanja služnosti temeljem pravnog posla konstitutivni element za njezino zasnivanje. Naime, pravni posao kojemu je cilj osnivanje stvarne služnosti da osim što mora zadovoljavati opće pretpostavke za valjanost, da treba biti iskazan i u pisanom obliku. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje: ZV), po uzoru na OGZ, a što je poslije preuzeo i ZOVO za osnivanje stvarnih služnosti temeljem pravnog posla, da se traži valjani titulus i modus acquirendi. Prema odredbi članka 220. stavak 1. ZV-a pravo služnosti na nekretnini da se osniva uknjižbom tog prava u zemljišnoj knjizi kao tereta na poslužnoj nekretnini, osim ako zakon omogućuje da se služnost osnuje drukčije. Takav prani posao da predstavlja naslov stjecanja, a upis u zemljišne knjige da je način stjecanja. Sam sklopljeni pravni posao o osnivanju stvarnih služnosti da ne predstavlja stvarnopravni već samo obveznopravni odnos, jer tek upis u zemljišne knjige prava stvarnih služnosti predstavlja konstitutivni element osnivanja tih stvarnih služnosti. Prema tome, služnost prolaza i provoza biciklom u konkretnom slučaju da nije zasnovana, obzirom da joj nedostaje upis u zemljišne knjige kao način stjecanja, pa da je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kojim se traži utvrđenje da postoji pravo služnosti, a isto tako, da je valjalo odbiti i zahtjev za upisom služnosti u zemljišne knjige. Zahtjev za upisom u zemljišne knjige da bi bio neosnovan čak i da je služnost u konkretnom slučaju zasnovana i da postoji. Mišljenje suda je, da se upisi u zemljišnoj knjizi kod derivatnog stjecanja, što da je u konkretnom slučaju, mogu provoditi samo uz obostranu privolu osobe koja upisom stječe pravo i osobe čije se pravo ograničava, prenosi na drugu ili ukida, a takva privola da se daje u klauzuli intabulandi, izričitoj i strogoj formalnoj izjavi kojom se pristaje na ograničavanje, opterećivanje, ukidanje ili prenošenje prava na drugu osobu. Iz sadržaja predmetnog ugovora o zasnivanju prava služnosti da slijedi da tuženik ne samo da tužiteljici nije dao klauzulu intabulandi već joj je izričito zabranio upis u zemljišnoj knjizi. Kako služnost nije zasnovana, to da nisu relevantne tvrdnje tuženika da se radi o prekariju ili da je jednostranom izjavom raskinuo ugovor o zasnivanju prava služnosti. Da je služnost zaista zasnovana, tada tuženik da ne bi mogao ukinuti jednostranom izjavom istu, obzirom da su uvjeti za prestanak služnosti predviđeni odredbama članka od 237. – 245. ZV-a, a među kojima nije navedeno da služnost može prestati jednostranom izjavom vlasnika poslužnog dobra.

 

Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći i po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka kako je propisano člankom 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako prvostupanjska presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

 

Ovako utvrđeno činjenično stanje kao pravilno prihvaća i ovaj žalbeni sud jer je sud prvog stupnja u postupku izvedene dokaze cijenio pravilnom primjenom odredbe članka 8. ZPP, ocjenjujući ih kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, dajući pri tome za svoju ocjenu jasne i uvjerljive razloge, koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu.

 

S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud, pozivom na odredbe članka 186. stavak 1. i 218. ZV, ocijenio da nije osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice jer u konkretnom slučaju služnost nije zasnovana i ne postoji, obzirom da joj nedostaje upis u zemljišne knjige kao način stjecanja. Naime, i iz samog ugovora o osnivanju prava služnosti nedvojbeno proizlazi da tuženik ne samo da tužiteljici nije dao klauzulu intabulandi već joj je izričito zabranio upis u zemljišnoj knjizi pa služnost nije ni zasnovana. Pravo služnost može se steći na jedan od zakonom predviđenih načina, a pravni posao, ugovor, tek je pravna osnova, a za stjecanje prava sporne služnosti neophodan je i način stjecanja-upis u zemljišnu knjigu. Nedvojbeno je da sporna služnost nije upisana u zemljišnim knjigama, dakle, manjka konstitutivni element za stjecanje. Samo ugovor pri tome, a govori se o tome zato što je tužbeni tužbenim zahtjevom zatraženo i izdavanje tabularne isprave za upis prava u zemljišnim knjigama ostaje u području obveznopravnog odnosa, kako to i osnovano navodi prvostupanjski sud. Naime, da bi se na temelju pravnog posla moglo steći vlasništvo, taj cilj sadržaj pravnog posla mora biti jasno vidljiv, odnosno o tome mora postojati sukladna volja stranaka što u konkretnom slučaju nije, jer iz ugovora o zasnivanju prava služnosti proizlazi da tuženik nije dao tužiteljici klauzulu intabulandi, već joj je izričito zabranio upis u zemljišne knjige, pa u konkretnom slučaju služnost prolaza i provoza biciklom nije ni zasnovana, slijedom čega žalbeni navodi žaliteljice nisu osnovani.

 

Po ocjeni ovog suda, sud je prvog stupnja dao ocjenu iskaza saslušanih svjedoka i stranaka te je, pravilnom ocjenom provedenih dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP, dao razloge koje prihvaća i ovaj žalbeni sud, a raspravio je i sve one činjenice koje su bitne za pravilno presuđenje i temeljem tako utvrđenih činjenica izveo pravilan zaključak da nije osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

Žalbenim navodima tužiteljica nije dovela u pitanje zakonitost pobijane presude koja je zasnovana na utvrđenom činjeničnom stanju i donesena uz pravilnu primjenu mjerodavnih materijalnopravnih odredaba ZV.

 

Pravilna je i odluka o trošku postupka koja je valjano utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, a koja žalbenim navodima žaliteljice nije dovedena u sumnju.

 

Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tužiteljice, a ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu, te prvostupanjsku presudu i rješenje potvrditi temeljem odredaba članka 368. stavka 1. u svezi s člankom 380. ZPP-a.

 

U Splitu 3. travnja 2019.