Broj: Rev 3130/2015-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kontreca predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. L. iz N.,V., zastupanog po punomoćnici T. B., odvjetnici u Z., protiv tuženice M. P. B. iz Z., zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Odvjetničkog društva P. i partneri j.t.d. u Z., radi namirenja potraživanja, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1782/2013-2 od 19. prosinca 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7854/07-56 od 28. rujna 2012., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2019.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              »I. Tuženica M. P. B. dužna je trpjeti namirenje tražbine tužitelja J. L. u iznosu od 89.795,92 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zateznom kamatom tekućom od 13. prosinca 2002. do 31. prosinca 2005. po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju u EUR, a od 1. siječnja 2006. do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke  koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, i to sudskom prodajom založene nekretnine koja se sastoji od kč. br. 1449/4 kuća, dvorište i oranica u Z., upisane u z.k. ul. 6653 k.o. G.

 

              II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 50.337,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od 28. rujna 2012. do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.«

 

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela  tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, preinači presude na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška, podredno da ih ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija nije osnovana.

 

Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

              Obrazlažući bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, revidentica iznosi činjenične navode i ocjenu dokaza, što ukazuje na razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg se revizija ne može podnijeti (čl. 385. ZPP).

 

              Suprotno navodima revizije drugostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u međusobnom proturječju i koji su jasni i razumljivi, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danih u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

 

              Neosnovan je  revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja da tuženica trpi namirenje tražbine u iznosu od 89.795,92 EUR u kunskoj protuvrijednosti i to iz vrijednosti zaloga (čl. 336. Zakona o vlasništvu - "Narodne novine" broj 91/96,  dalje: ZV).

 

              U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće činjenice:

 

              - da su tužitelj kao zajmodavac i tuženica kao zajmoprimac 15. studenoga 2001. sklopili ugovor o zajmu u visini od 89.795,92 EUR, što je na dan sklapanja tog ugovora iznosilo prema srednjem  tečaju Hrvatske narodne banke 664.046,84 kn, te da je zajmoprimac bio i A. P.;

 

              - da su zajmoprimci primili zajam u navedenoj visini, te da je ugovoren rok povrata zajma u trajanju od jedne godine, s tim da se isti počinje računati 13. prosinca 2001.;

 

              - da je u svrhu osigurana zajma tuženica dozvolila upis založnog prava na konkretnoj nekretnini i to za cjelokupni iznos duga, što je uneseno u ugovor o zajmu;

 

              - da je između tuženice i njezinog oca sklopljen ugovor o zajmu na iznos od 120.000,00 DEM, o čemu je sačinjena priznanica 13. prosinca 2000., koji zajam je tužiteljica vratila i predala svjedoku A. B.;

 

              - da je postignut dogovor o novom zajmu između tužitelja, tuženice i njezinog oca, te je svjedok A. B. novac u iznosu od 120.000 DEM koji je primio od tuženice ponovno isplatio tuženici, a tužitelj je osobno predao tuženici iznos od 56.000,00 DEM, o čemu je sačinjen pisani ugovor o zajmu od 15. studenoga 2001.

 

              S obzirom da zajmoprimci nisu vratili zajam zajmodavcu, odnosno tužitelju, to je tužitelj u skladu s odredbom čl. 336. ZV zahtijevao ostvarenje svog prava na namirenje tražbine odnosno zajma iz vrijednosti zaloga, odnosno založene nekretnine.

 

              Stoga su pravilno nižestupanjski sudovi prihvatili tužbeni zahtjev te naložili tuženici trpjeti prodaju založene nekretnine, a radi namirenja potraživanja tužitelja u iznosu od 89.795,92 EUR u kunskoj protuvrijednosti.

 

              Kako se nisu ostvarili revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 9. travnja 2019.