Broj: Rev 104/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. B. iz Z., koju zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika T. T. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica M. Đ., odvjetnica u Z., radi iseljenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-372/14-2 od 15. ožujka 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-226/12-17 od 15. studenoga 2013., u sjednici održanoj 9. travnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da preda tužiteljici nekretninu pobliže opisanu u izreci presude, naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka od 7.220,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava podnio je tuženik. Predložio je ovom sudu da prihvati reviziju, preinači pobijanu odluku u smislu revizijskih razloga podredno ukine pobijane odluke i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Obzirom da je naznačena vrijednost predmeta spora od 201.000,00 kn dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP).

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tuženika nije osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a. ZPP).

 

Neosnovano revident navodi da je drugostupanjski sud „propustio odlučiti o žalbenim razlozima pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka“ obzirom da je drugostupanjski sud ocijenio žalbene navode od odlučnog značenja sukladno čl. 375. st. 1. ZPP.

 

Revident navodi da je odbijen tuženikov dokazni prijedlog za saslušanje stranaka i saslušanje svjedoka M. G. čime sadržajno ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP.

 

U pobijanoj presudi drugostupanjski sud je ocijenio da je pravilno prvostupanjski sud odlučio kad je odbio dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka M. G. na okolnost da je isti, kao vlasnik tvrtke G. p. koja je predmetnu nekretninu gradila kao investitor usmeno obećao tuženiku da će dobiti predmetni stan u vlasništvo te je isti i predao u posjed tuženiku.

 

Naime, uz utvrđenje da je u zemljišnim knjigama upisana tužiteljica kao punopravna vlasnica nekretnine, dok je prije tužiteljice, kao vlasnik nekretnine bila upisana tvrtka A. n. d.o.o., iz postupka ne proizlazi da je predloženi svjedok imao stvarnopravno ili obveznopravno ovlaštenje predati tuženiku u posjed nekretninu koja je predmet postupka.

 

Stoga je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da je saslušanje M. G. na okolnost njegovog usmenog obećanja tuženiku da će predmetni stan dobiti u vlasništvo bilo nepotrebno za odluku u sporu.

 

Pravilno je kao nepotrebno ocjenjeno i provođenje dokaza saslušanjem tužiteljice obzirom da je tužiteljica kao dokaz vlasništva dostavila izvadak iz zemljišnih knjiga kojim je dokazala da je punopravna vlasnica nekretnine koja je predmet postupka.

 

Izbor dokaznih sredstava (pa tako i saslušanje stranaka, kao i predloženog svjedoka) ocjenjuje se ovisno o okolnostima svakog konkretnog slučaja u okviru okolnosti koje se u svakom slučaju imaju utvrditi i ovisno o drugim raspoloživim dokaznim sredstvima.

 

U činjeničnim okolnostima ovog slučaja sudovi su pravilno ocijenili kao nepotrebnim izvođenje dokaza saslušanja stranaka, kao i saslušanje svjedoka M. G. jer su relevantne činjenice koje se tiču prava vlasništva predmetne nekretnine utvrđene drugim dokaznim sredstvima.

 

Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP.

 

Prema ocjeni ovog suda ocjena dokaza i način na koji su utvrđene odlučne činjenice rezultat je pravilne primjene čl. 8. ZPP stoga revizijskim navodima ocjena dokaza nije dovedena u sumnju i nema proturječnosti između obrazloženja presude i izvedenih dokaza.

 

Slijedom iznesenog nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi predaje u posjed nekretnine pobliže opisane u izreci prvostupanjske presude.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tuženik u posjedu nekretnine koja je predmet spora, da je kao vlasnica te nekretnine u zemljišnim knjigama upisana tužiteljica,

 

- da je 7. srpnja 2011. između tužiteljice i tvrtke A. n. d.o.o. zaključen ugovor o zajmu i sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini, da je predlagateljica osiguranja, tužiteljica u ovom predmetu, pozajmila 800.000,00 kn protivniku osiguranja tvrtki A. n. d.o.o. koji se obvezao pozajmljen iznos vratiti u roku od 6 mjeseci, da su stranke ugovorile da se kao osiguranje tražbine prenese na predlagateljicu osiguranja vlasništvo nekretnine koja je predmet ovog spora,

 

- da je rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu udovoljeno prijedlogu tužiteljice za upis prava vlasništva nekretnine u zemljišne knjige uz zabilježbu da je prijenos izvršen radi osiguranja novčane tražbine,

 

- da zajam (prema navedenom ugovoru o zajmu) nije vraćen tužiteljici te je prema prijedlogu tužiteljice brisana zabilježba da je prijenos prava vlasništva izvršen radi osiguranja novčane tražbine,

 

- da je tužiteljica postala punopravna vlasnica predmetne nekretnine i kao takva je upisana u zemljišne knjige,

 

- da je tuženik tvrdio da je stvarni vlasnik stana, te da je u vrijeme izgradnje objekta dobio obećanje od vlasnika tvrtke koja je gradila nekretninu da će mu biti preneseno vlasništvo predmetnog stana.

 

Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da tuženik nije dokazao postojanje bilo kakvog prava na posjed nekretnine dok je tužiteljica dokazala da je vlasnica nekretnine koju tuženik drži u posjedu bez pravnog osnova, stoga je prema čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06) naloženo tuženiku da preda u posjed nekretninu tužiteljici.

 

Revizijski navodi kojima se osporava ugovor o zajmu, kao i netočni navodi da je tuženik predlagao prekid postupka su navodi koje revident prvi put iznosi u reviziji.

 

Stranke mogu u reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP iznijeti nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može podnijeti (čl. 387. ZPP). Budući da se navedeni revizijski navodi ne odnose na izuzetak iz čl. 387. ZPP, revizijski razlozi u tom dijelu, kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

 

Stoga je valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.

 

Zagreb, 9. travnja 2019.