Broj: Gž-639/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Osijeku, po sucu Jadranki Toša Berečić, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz Z., ..., OIB: ..., koju zastupa B. S. M., odvj. iz Z., protiv I-tuženika H. E. d.o.o. iz Z., ..., OIB: ..., II-tuženika B. S. iz S. I. Z., ..., OIB: ..., koga zastupa M. B., odvj. iz Z. i III-tuženika H. – O. d. s. d.o.o. iz Z., ..., OIB: ..., radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu tužiteljice i II-tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. siječnja 2019. broj Psp-118/17-23, 15. travnja 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

Žalbe se odbijaju kao neosnovane i potvrđuje rješenje prvostupanjskog suda.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

 

"I.              Tuženik B. S. smetao je tužiteljicu M. S. u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu stana na adresi u Z., ..., na način da je zatražio privremenu obustavu isporuke električne energije na unutarnjem priključku EP broj ..., pa je tuženik dužan uspostaviti ranije posjedovno stanje i zabranjuje mu se takvo ili slično smetanje posjeda tužiteljice ubuduće te mu se nalaže da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznim kamatama od 17. siječnja 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

 

II.               Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Tuženici, H. E. d.o.o. i H. – O. d. s. d.o.o. smetali su tužiteljicu M. S. u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu stana na adresi u Z., ... na način da je tuženik H. – O. d. s. d.o.o. izvršio iskopčanje električne energije na unutarnjem priključku EP broj ..., a tuženik H. E. d.o.o. nije spriječio obustavu iako je znao da nisu ispunjeni uvjeti za obustavu isporuke električne energije na unutarnjem priključku EP broj ... koju pod šifrom kupca ... kupuje odnosno plaća naknadu ugroženi kupac energenata M. S. a koja se isporučuje za stambeni prostoru u Z., ..., pa se nalaže tuženicima uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da H. – O. d. s. d.o.o. po primitku odluke u ovom sporu uspostavi isporuku električne energije koja se kupuje pod šifrom kupca ... koja se isporučuje za stambeni prostor u Z., ..., na način da izvrši ukopčanje električne energije na unutarnjem priključku EP broj  ..., i zabrana takvog ili sličnog smetanja posjeda tužiteljice ubuduće, u roku od 8 dana."."

 

Ovo rješenje, u odbijajućem dijelu (toč. II. izreke), pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev prihvati u odnosu na I i III tužene, uz naknadu tužiteljici troška sastava žalbe, ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Prvostupanjsko rješenje u usvajajućem dijelu (toč. I. izreke) pravovremeno podnesenom žalbom pobija II-tuženik iz razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. ZPP, te u  odluci o parničnom trošku i predlaže da se rješenje u pobijanom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu istom troška parničnog postupka.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalbe nisu osnovane.

 

              Ispitujući prvostupanjsko rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

 

              Prvostupanjski sud je djelomično uvažio, te djelomično odbio tužbeni zahtjev koji je u konačnici specificiran podneskom tužitelja (str. 53-54 spisa), na način kao u usvajajućoj i odbijajućoj izreci pobijanog rješenja.

 

              Prvostupanjski sud u svojem rješenju utvrđuje da je II-tuženik izvršio smetanje posjeda, budući je tužiteljica nesporno bila posljednji mirni posjednik stana u Z., ..., te je isti samovlasno smetao njen posjed, na način pobliže označen u toč. I. izreke prvostupanjskog rješenja.

 

              Pri tom se poziva na odredbu čl. 21. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/08, 38/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV), prema kojoj samovlasno smeta nečiji posjed onaj koji bez volje posjednika oduzme posjed ili ga u posjedu smeta.

 

              To stoga što je, suprotno žalbenim navodima II-tuženika, II-tuženik podnio III-tuženiku zahtjev za privremenu obustavu električne energije za stan u posjedu tužiteljice, slijedom čega je za isti stan izvršeno iskapčanje električne energije po III-tuženiku, kao operatoru sustava, koji je nadležan za obustavu i uključenje električne energije, sve sukladno odredbi čl. 103. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" broj 22/13, 95/15, 102/15 – dalje: Opći uvjeti).

 

              II-tuženik u žalbi tvrdi da je bio prisiljen na takav čin jer tužiteljica neuredno podmiruje mjesečne obveze kao korisnica struje, plina i dr., te se odbija evidentirati kao korisnica.

 

              Da je tomu tako, prilaže u spis ovršne prijedloge protiv istog kao ovršenika, zbog dugovanja radi neplaćanja struje, plina i sličnog.

 

              Iz predmeta spisa proizlazi da upravo II-tuženik, kao što je učinio svojim zahtjevom prema G. p., Z. (str. 82), može i ostalim davateljima usluga uputiti zahtjev za promjenom potrošača, a ne smetati tužiteljicu u njenom posjedu, kao u konkretnom slučaju.

 

              Pravilno je, uz razloge koje prihvaća i ovaj sud, te koji žalbenim navodima tužiteljice nisu dovedeni u pitanje, prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u odnosu na I i III tuženike.

 

              U postupku pred prvostupanjskim sudom, pažljivom analizom svih izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP, slijedom čega nema počinjenja relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, na koju ukazuje u svojoj žalbi tužiteljica, utvrđeno je kako je I-tuženik opskrbljivač električnom energijom, sukladno odredbi čl. 72. i čl. 95. Općih uvjeta, nije naložio niti predao zahtjev za obustavu električne energije zbog neplaćanja računa, te se prigovor promašene pasivne legitimacije, istaknut od strane I-tuženika, ukazuje osnovanim.

 

              Jedino onaj koji je izdao nalog i izvršio obustavu isporuke električne energije može biti obavezan da ponovno uspostavi isporuku električne energije, a to nije I-tuženik, kojeg s III-tuženikom tužiteljica tijekom postupka i u žalbi stavlja u kontekst povezanih subjekata, jer imaju istog osnivača, a I-tuženik je nastao statusnim promjenama (odvajanjem) od III-tuženika.

 

              Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da su I i III tuženik odvojene pravne osobe, što proizlazi iz njihove nadležnosti, o kojoj je u ovom rješenju bilo riječi u prednjem izlaganju, a na koje se nadovezuju navodi same tužiteljice sa ročišta za glavnu raspravu održanog 12. prosinca 2018., s tvrdnjom da su I i III tuženi zasebne pravne osobe.

 

              Tužiteljica se poziva i na odredbu čl. 104. Općih uvjeta, ali u postupku pred prvostupanjskim sudom nije dokazala da je III-tuženiku podastrla dokaz o tome da je privremena isporuka električne energije bila u cilju smetanja posjeda tužiteljice, kao osobe koja ima pravo korištenja građevine (stana).

 

              Prvostupanjski sud s pravom odbija tužbeni zahtjev u odnosu na III-tuženika, koji je istaknuo prigovor nedostatka protupravnosti (čl. 22. st. 3. ZV), a kojom je propisano da se pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije isticati i o njima se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom (kao u konkretnom slučaju) da smetanje posjeda nije bilo samovlasno.

 

              Kako nalazi da nisu ispunjene pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite tužiteljici predviđene odredbom čl. 22. ZV, prvostupanjski sud pravilno odbija tužbeni zahtjev u odnosu na I i III tuženika, te odlučuje kao u toč. II. izreke.

 

              Odluka o naknadi parničnog troška, sadržana u toč. I. izreke, je obrazložena, te sukladna odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.

 

              Žalbu tužiteljice je stoga u pobijanom odbijajućem dijelu (toč. II. izreke), te žalbu II-tuženika u usvajajućem dijelu (toč. I. izreke), kao neosnovane valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje u cijelosti (čl. 380. toč. 2. ZPP).

 

Osijek, 15. travnja 2019.