Broj: Rev 945/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Ivana Vučemila, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. K., OIB: ..., iz Z. i M. K., OIB: ..., iz Z., koje zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika I. d.o.o. u stečaju, OIB: ..., Z., koga zastupa punomoćnik P. Ć., odvjetnik u Z. i umješača na strani tuženika I. P. iz S., C., kojeg zastupa punomoćnica G. B., odvjetnica u Z., radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-8044/14-2 od 16. siječnja 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11355/09-62 od 26. lipnja 2014., u sjednici održanoj 16. travnja 2019.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-8044/14-2 od 16. siječnja 2018. u dijelu kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11355/09-62 od 26. lipnja 2014. u dijelu u toč. II. izreke odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e

 

              I.              Odbija se kao neosnovana revizija tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-8044/14-2 od 16. siječnja 2018. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11355/09-62 od 26. lipnja 2014.

 

              II.              Prihvaća se revizija tužitelja te se u dijelu kojim je naloženo tuženiku nekretninu osloboditi tereta (toč. III. izreke prvostupanjske presude) i u odluci o troškovima postupka (osim u odnosu na umješača), ukidaju presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-8044/14-2 od 16. siječnja 2018. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11355/09-62 od 26. lipnja 2014. i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              III.              Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom su odbijeni slijedeći zahtjevi tužitelja:

 

"Utvrđuje se da su tužitelji M. K. i K. K. vlasnici, svaki za 1/2 idealnog dijela stana oznake "A" površine 142,62 čm u razizemlju - ravno, ostave oznake 1 površine 2,62 čm u razizemlju i garaže oznake 4 površine 16,29 čm u prizemlju, sve u planu posebnih dijelova označeno ljubičastom bojom, 1. Etaža što predstavlja 218/1000 idealnog dijela nekretnine označene kao z.k.čest. 8710/42 - kuća br. 166 C, prilaz ..., sa dvorištem, sve upisano u z.k. ul. 6699 k.o. G. Z."(toč. I. izreke);

 

"Nalaže se tuženiku I. d.o.o. Z., tužiteljima izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis njihova prava vlasništva na navedenom stanu uz brisanje tog prava sa imena tuženika, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda , u roku od 15 dana" (toč. II. izreke).

 

"Nalaže se tuženiku I. d.o.o., u roku od 15 dana, osloboditi stvar - stan oznake "A" površine 142,62 čm u razizemlju - ravno, ostave oznake 1 površine 2,62 čm u razizemlju i garaže oznake 4 površine 16,29 čm u prizemlju, sve u planu posebnih dijelova označeno ljubičastom bojom, 1. Etaža što predstavlja 218/1000 idealnog dijela nekretnine označene kao z.k.čest. 8710/42 - kuća br. 166 C, prilaz ..., sa dvorištem, sve upisano u z.k. ul. 6699 k.o. G. Z. od upisanog tereta - založnog prava radi osiguranja tražbine u iznosu od 6.098.875,48 kn sa pripadajućom budućom kamatom, koje založno pravo je upisano u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Z-46291/08 od 4. kolovoza 2008. u korist tvrtke E. d.o.o., Z., a koje svoje obveze se može osloboditi ukoliko tužiteljima isplati 6.098.875,48 kn" (toč. III. izreke).

 

Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka (toč. IV. izreke) te je naloženo tužiteljima da naknade parnični trošak tuženiku u iznosu od 66.875,00 kn, a umješaču u iznosu od 22.500,00 kn, sve s pripadajućom kamatom s pripadajućom kamatom (toč. V. i VI. izreke)  sve s pripadajućom zateznom kamatom.

 

Prvostupanjskim rješenjem odbačena je kao nedopuštena tužba sa zahtjevom za naknadu štete od 2.000.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"Preinačava se po žalbi tužitelja toč. I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 26. lipnja 2014. br. P-11355/09-62 i sudi:

 

Utvrđuje se da su tužitelji M. K. i K. K. vlasnici, svaki za po 1/2 idealnog dijela stana oznake "A" površine 142,62 čm u razizemlju - ravno, ostava oznake 1 površine 2,62 čm u razizemlju i garaže oznake 4 površine 16,29 čm u prizemlju, sve u planu posebnih dijelova označeno ljubičastom bojom, 1. Etaža što predstavlja 218/1000 idealnog dijela nekretnine označene kao z.k.čest. 8710/42 - kuća br. 166 C, prilaz ..., sa dvorištem, sve upisano u z.k. ul. 6699 k.o. G. Z.

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda u odnosu na toč. II., III., IV. i V. izreke.

 

Preinačava se po žalbi tužitelja toč. VI. izreke kojom je tužiteljima naloženo da umješaču I. P. naknade parnični trošak od 22.500,00 kn sa zateznom kamatom od 26. lipnja 2014. do isplate i odbija kao neosnovan navedeni zahtjev umješača.

 

Preinačava se po žalbi tuženika odluka o trošku u dijelu toč. V. izreke kojom mu nije priznata naknada parničnog troška preko suđenih 66.875,00 kn i odlučuje:

 

Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade daljnji trošak parničnog postupka 18.333,33 kn sa zateznom kamatom od 26. lipnja 2014. do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate sa zateznom kamatom u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi trošak žalbe od 10.416,66 kn u roku od 15 dana.

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.".

 

              Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

 

              Protiv drugostupanjske presude u dijelu u stavku II. izreke kojim je odbijena njihova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u toč. II., III., IV. i V. izreke, u dijelu u stavku IV. izreke kojim je prihvaćena žalba tuženika i tužiteljima naloženo naknaditi mu troškove postupka u daljnjem iznosu od 18.333,33 kn, kao i u stavku VI. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu i protiv drugostupanjskog rješenja tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14-dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da ovaj sud ukine nižestupanjske u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Revizija protiv presude je djelomično osnovana, dok revizija protiv rješenja nije osnovana.

 

              Predmet spora u ovoj pravnoj stvari su zahtjevi za utvrđenje prava vlasništva, za izdavanje tabularne isprave, za oslobađanje prodane stvari od prava trećeg i zahtjev za naknadu štete.

 

              Prvostupanjski sud zahtjev za utvrđenje prava vlasništva odbio je uz obrazloženje da tužitelji nekretninu nisu stekli dosjelošću jer njihov posjed nije bio pošten. Drugostupanjski sud ocijenio je zaključak prvostupanjskog suda pogrešnim te je zaključio na temelju utvrđenih činjenica da su tužitelji stan stekli dosjelošću te je preinačivši prvostupanjsku presudu u tom dijelu prihvatio zahtjev za utvrđenje prava vlasništva.

 

              Posljedično zaključku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva prvostupanjski sud je i zahtjev za izdavanje tabularne isprave ocijenio neosnovanim.

 

              Drugostupanjski sud je žalbu tužitelja protiv dijela presude kojom je odbijen zahtjev za izdavanje tabularne isprave odbio kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP, a prema kojoj odredbi će drugostupanjski sud presudom odbiti žalbu kao neosnovanu ako utvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, ali da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu. Pritom izrazio je shvaćanje da u situaciji kad je pravo vlasništva stečeno dosjelošću, onaj tko je tako stekao vlasništvo je ovlašten ishoditi upis stečenog prava u zemljišnoj knjizi (čl. 130. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZVDSP)). Stoga da ne postoji obveza zemljišnoknjižnog prednika za izdavanje tabularne isprave.

 

              Zahtjev za oslobađanje od upisanog tereta prvostupanjski sud ocijenio je zahtjevom za davanje brisovnog očitovanja. Posljedično tome, zaključivši da takvo očitovanje može dati samo založni vjerovnik, ocijenio je da tužbeni zahtjev usmjeren prema tuženiku koji nije založni vjerovnik, nije osnovan. Drugostupanjski sud prihvatio je shvaćanje prvostupanjskog suda te je odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu u tom dijelu.

 

              Tužbu sa zahtjevom za naknadu štete u iznosu od 2.000.000,00 kn prvostupanjski sud je odbacio pošavši od utvrđenja da tužitelji kao izlučni vjerovnici nisu obavijestili stečajnog upravitelja o svom izlučnom pravu, pravnoj osnovi izlučnog prava, niti su označili predmet na koji se njihovo izlučno pravo odnosi, a što su bili dužni učiniti prema odredbi čl. 173. st. 4. Stečajnog zakona ("Narodne novine" 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/13 - dalje: SZ).

 

              Drugostupanjski sud prihvatio je utvrđenje i shvaćanje prvostupanjskog suda o propustu tužitelja posljedica kojeg je odbacivanje tužbe, ali je odluku prvostupanjskog suda o odbacivanju tužbe ocijenio pravilnom i iz drugih razloga. Pritom, pošavši od utvrđenja da je stečaj nad tuženikom otvoren u tijeku parnice u ovoj pravnoj stvari, da tužitelji nisu tražbinu prijavili, a niti su promijenili tužbeni zahtjev na način da umjesto isplate zahtijevaju utvrđenje postojanja tražbine na temelju osnove, u iznosu i isplatnom redu kako je ono označeno u prijavi ili ispitnom ročištu (čl. 180. SZ), i zbog pogrešno istaknutog zahtjeva ocijenili su odluku o odbacivanju tužbe zakonitom.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Drugostupanjsku presudu tužitelji pobijaju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatraju da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo iz čl. 130. st. 1. ZVDSP kada su odbili zahtjev za izdavanje tabularne isprave. Time da su ujedno odstupili od dugogodišnje prakse prema kojoj zahtjev za izdavanje tabularne isprave radi uknjižbe prava vlasništva ne zastarijeva jer proizlazi iz stvarnopravnog zahtjeva i služi stvarnopravnom zahtjevu, pa je osnovan i dopušten kada je prihvaćen deklaratorni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva.

 

Suprotno tvrdnji revidenata pravilno su nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev, kojim se zahtijeva od tuženika da im izda tabularnu ispravu za uknjižbu prava suvlasništva na stanu za koji je utvrđeno da su ga stekli dosjelošću, ocijenili neosnovanim.

 

Odredbom čl. 130. st. 1. ZVDSP, kako to i navode revidenti, propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Iz navedene odredbe, međutim, suprotno shvaćanju revidenata, ne proizlazi obveza zemljišnoknjižnog vlasnika za izdavanje tabularne isprave.

 

Budući da su tužitelji, kako je to utvrđeno pravomoćnom presudom, stekli vlasništvo spornog stana dosjelošću, dakle, na temelju zakona, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo, kada su obveznopravni zahtjev za izdavanje tabularne isprave ocijenili neosnovanim (tako i ovaj sud u Rev-368/09 od 3. studenoga 2009.).

 

Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja protiv dijela presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev za izdavanje tabularne isprave odbiti kao neosnovanu.

 

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelji temelje i na tvrdnji o pogrešnoj primjeni odredaba čl. 344. st. 1., 346., 347. i 350. ZVDSP. Smatraju da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su ocijenili da zahtjev kojim tužitelji od tuženika zahtijevaju da stan oslobodi od prava zaloga, predstavlja zahtjev za brisanje prava zaloga temeljen na odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kojima je uređena zaštita založnog prava.

 

Osnovana je tvrdnja revidenata da su nižestupanjski sudovi pogrešno zaključili o pravnoj osnovi zahtjeva, i posljedično tome, zbog promašene pasivne legitimacije, tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim. Naime, iz činjeničnih navoda tužbe nikako se ne može zaključiti da je predmet spora zahtjev za brisanje uknjiženog založnog prava sukladno odredbama ZVDSP, već bi proizlazilo da je riječ o obveznopravnom zahtjevu kupca prema prodavatelju da prodanu stvar oslobodi od prava trećeg temeljenom na odredbi čl. 508. i 509. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO).

 

Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi zahtjev za oslobađanje stana od prava trećeg nisu raspravili kroz odredbe čl. 508. i 509. ZOO, zbog čega nema mjesta preinaci presude, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti presudu u tom dijelu, kao i u odluci o troškovima postupka i odlučiti kao u toč. II. izreke rješenja.

 

Drugostupanjsko rješenje tužitelji pobijaju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog bitne povrede odredaba Stečajnog zakona u bitnom ustrajući u tvrdnji da je pogrešno zaključivanje nižestupanjskih sudova da sporna tražbina od 2.000.000,00 kn nije bila prijavljena sukladno odredbi čl. 179. SZ, a posljedica kojeg pogrešnog zaključivanja je nezakonito odbacivanje tužbe.

 

Ako je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka već pokrenut parnični postupak o tražbini pred državnim ili arbitražnim sudom, postupak radi utvrđivanja tražbine nastavit će se preuzimanjem te parnice (čl. 179. st. 1. SZ ). U parnici se utvrđenje tražbine može zahtijevati samo na temelju osnove, u iznosu i u isplatnom redu kako je ono označeno u prijavi ili na ispitnom ročištu (čl. 180. SZ).

 

Dakle, prema navedenim odredbama SZ, kao specijalnim postupovnopravnim odredbama, u nastavku parničnog postupka može se voditi samo parnica radi utvrđenja postoji li ili ne postoji osporena tražbina i to u pravnom okviru koji propisuje odredba čl. 180. SZ, a  ne može se voditi parnica s kondemnatornim tužbenim zahtjevom na isplatu novčane tražbine.

 

              Budući da posebnim specijalnim zakonom (čl. 180. SZ), a niti općim postupovnopravnim propisom (čl. 187. ZPP), nije predviđena mogućnost postupanja parničnog suda po kondemnatornoj tužbi izlučnog vjerovnika za vrijeme trajanja stečajnog postupka, u konkretnom slučaju, sukladno čl. 180. SZ, ne postoji postupovnopravna pretpostavka dopustivosti kondemnatorne tužbe (mora se raditi o parnici na utvrđenje tražbine).

 

Slijedom toga, pravilno su nižestupanjski sudovi odbili odlučivati o tužbenom zahtjevu za isplatu, budući da, osim deklaratorne tužbe na utvrđenje tražbine nakon otvaranja stečajnog postupka nad dužnikom, sud u ovakvom slučaju više nema mogućnosti voditi parnicu s kondemnatornim tužbenim zahtjevom. Tužitelj je u takvoj pravnoj situaciji ovlašten i dužan "izmijeniti" (ili uskladiti) svoj tužbeni zahtjev sa zahtjevima čl. 180. SZ i to neovisno od pravnih posljedica zaključenja prethodnog postupka jer, u protivnom, po njegovoj (kondemnatornoj) tužbi više nije moguće postupati.

 

Stoga je pravilno, već zbog činjenice da tužitelji nisu izmijenili svoj zahtjev sukladno odredbama čl. 179. i 180. SZ, tužba odbačena.

 

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelji temelje na tvrdnji o počinjenoj bitnoj povredi odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da se drugostupanjski sud u pobijanoj odluci nije izjasnio o njegovim žalbenim navodima da se između stranaka vodi i parnica radi utvrđenja ništetnosti ugovora o zalogu, odnosno da nije vodio računa o sadržaju  stečajne prijave tužitelja.

 

Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

Budući da je drugostupanjski sud tužbu ocijenio nedopuštenom već zbog toga što je istaknut kondemnatorni zahtjev o kojem sud nakon otvaranja stečajnog postupka više nije ovlašten raspravljati, to izostanak razloga drugostupanjske presude o žalbenim navodima na koje upućuju revidenti, a koji stoga nisu o odlučnim činjenicama, ne čini presudu nepodobnom za ispitivanje. Nije stoga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Slijedom iznesenog valjalo je reviziju protiv rješenja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 4. ZPP).

 

Zagreb, 16. travnja 2019.