Broj: Rev 541/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja A. L. iz V., OIB: ... i II. tužitelja Đ. Z. iz B. M., OIB: ..., zastupani po punomoćniku R. V., odvjetniku u O., protiv tuženika B. O. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku K. T., odvjetniku u S., radi uklanjanja pregradnog zida, odlučujući o reviziji I. i II. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. broj Gž-988/14-2 od 20. studenoga 2014. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku posl. broj P-1789/11-24 od 30. siječnja 2014., u sjednici održanoj 16. travnja 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku posl. broj Gž-988/14-2 od 20. studenoga 2014. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o naknadi troška revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I/ Nalaže se tuženiku B. O. iz S., ..., OIB: ..., da ukloni pregradni zid iz prostorije u suvlasništvu stranaka, površine 82 m2, a koja prostorija u naravi predstavlja nekretninu koja se zemljišno knjižno sastoji od dvije prostorije u prizemlju kuće, sagrađene na kčbr. 7295 i to od jedne prostorije od 56 m2 i druge od 26 m2, upisane u zk.ul. 2679, kao zk tijelo II, k.o. O., kao i da ukloni pregradni zid u potkrovlju iste, te da na taj način na nekretnini uspostavi stanje kakvo je bilo prije izvršene prenamjene, kao i da tužiteljima A. L. iz V., ..., OIB: ...  i Đ. Z. iz B. M., ..., OIB: ..., naknadi prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 14.850,00 kuna, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

II/ U preostalom dijelu zahtjeva za naknadu troška parničnog postupka tužitelj se odbija."

 

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen predmetni tužbeni zahtjev tužitelja kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška. Nadalje, tom presudom naloženo je tužiteljima naknaditi parnični trošak tuženiku od 16.755,16 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnijeli I. i II. tužitelji iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tužitelji su protiv drugostupanjske presude podnijeli i reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužitelja.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn,

 

2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

 

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. toga Zakona.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Kako je pobijana drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. ZPP to je u konkretnom slučaju dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, a posljedično tome nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP. Stoga, predmetna revizija tužitelja razmatrana je kao revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za uklanjanje pregradnog zida izgrađenog u prizemnom dijelu predmetne kuće i pregradnog zida izgrađenog u potkrovnom dijelu te kuće.

 

Iz rezultata dosadašnjeg postupka proizlazi da su stranke suvlasnici predmetne nekretnine, da je tuženik znao da je on samo jedan od suvlasnika predmetne nekretnine te da je tuženik izgradio navedena dva pregradna zida.

 

Drugostupanjski sud preinačava prvostupanjsku presudu i odbija predmetni tužbeni zahtjev tužitelja jer da je tuženik kao pošten graditelj sagradio navedene pregradne zidove, a čemu se tužitelji nisu odmah usprotivili.

 

Takav pravni pristup drugostupanjskog suda spornom odnosu među strankama je pogrešan.

 

Kada su stranke suvlasnici predmetne nekretnine onda sporni odnos među strankama valja prvenstveno razmotriti u svijetlu odredbe čl. 41. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP) koja glasi: "Za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitog upravljanja (naročito promjene namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od godinu dana, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna je suglasnost svih suvlasnika" i svijetlu odredbe čl. 156. st. 1. ZVDSP koja glasi: "Dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine". Upravo tužitelji na navedenim zakonskim odredbama temelje svoj tužbeni zahtjev tvrdeći da je tuženik bez njihove suglasnosti izvršio pregradnju predmetne nekretnine.

 

Kako tuženik tvrdi da je među suvlasnicima predmetne nekretnine izvršena faktička dioba te nekretnine, sporni odnos stranaka valjalo je razmotriti i u svijetlu odredbe čl. 49. st. 1 ZVDSP koja glasi: "Suvlasnici sporazumno određuju način razvrgnuća, u granicama mogućega i dopuštenoga". Ovdje je za ukazati da tužitelji osporavaju postojanje sporazuma o razvrgnuću suvlasništva predmetne nekretnine, a k tome osporavaju mogućnost i dopuštenost razvrgnuća na način da se predmetna nekretnina podijeli pregradnim zidovima koje je sagradio tuženik.

 

Kako drugostupanjski sud sporni odnos među strankama nije razmotrio u svijetlu navedenih zakonskih odredbi, ostalo je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

 

K tome, a imajući u vidu revizijske navode tužitelja, ostalo je nejasno na temelju čega drugostupanjski sud zaključuje da je tuženik bio pošten graditelj kada mu je bilo poznato da je on samo jedan od više suvlasnika predmetne nekretnine, te da je podizanjem predmetnih pregradnih zidova nastala nova građevina (samostalna građevinsko-gospodarska cjelina).

 

Radi nepravilnosti odluke drugostupanjskog suda o tužbenom zahtjevu tužitelja, kao nepravilna ukazuje se i odluka drugostupanjskog suda o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška.

 

S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude.

 

Odluka o naknadi troška revizijskog postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 16. travnja 2019.