Broj: Gž-684/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja J. M. (…) iz O. i J. I. (OIB: …) iz O., oboje zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ž. & p. iz Z., protiv protustranke A. K. (OIB: …) iz O., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, povodom žalbe protustranke izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku broj R1-207/2018-21 od 25. veljače 2019., 18. travnja 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

Usvaja se žalba protustranke, ukida se rješenje Općinskog suda u Osijeku broj R1-207/2018-21 od 25. veljače 2019. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem određeno je da se razvrgava suvlasnička zajednica nekretnina čkbr.9115/6 u naravi kuća i dvorište L. sa 327 m2, upisanih u zk.ul.br.11268 k.o. O. u suvlasništvo izvanparničnih stranaka i to predlagatelja J. M. u ¼ dijela, predlagateljice J. I. u ¼ dijela, a protustranke u 2/4 dijela, sudskom prodajom i podjelom polučenog iznosa suvlasnicima srazmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima.Toč.II izreke naloženo je protustranci da predlagateljima naknadi trošak postupka u iznosu od 1.187,52 kn.

Obrazlažući opisano rješenje prvostupanjski sud, polazeći od činjenice da je suvlasništvo predmetnih nekretnina između stranaka nesporno, da stranke nisu postigle sporazum oko načina diobe, da je stalni sudski vještak V. C. utvrdio da geometrijska dioba predmetne nekretnine u zatečenom stanju nije moguća sukladno suvlasničkim omjerima, da je tržišnu vrijednost iste utvrdio sa 218.000,00 kn, da nitko od stranaka nije imao ni pitanja za vještaka niti prigovore osim što je protustranka ustrajala na tvrdnji da je geometrijska dioba moguća - je prihvatio prijedlog predlagatelja za razvrgnućem suvlasničke zajednice predmetne nekretnine civilnom diobom - sudskom prodajom, sve sukladno odredbama čl. 47. stav.1. čl. 49., čl. 50. stav. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV – „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) obzirom da protustranka nije dokazala da bi postojali razlozi propisani odredbom čl. 47. stav. 2. ZV-a - da bi razvrgnuće bilo na njezinu štetu, budući da suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće u bilo koje doba, osim kada bi to bilo na štetu ostalih, no može i tada ako se s obzirom na okolnosti ne bi moglo razumno očekivati da će se prilike uskoro tako izmijeniti da razvrgnuće ne bi bilo na štetu drugih suvlasnika. Istodobno je obvezao protustranku da sukladno odredbi čl. 54. ZV-a i pravnom pravilu iz paragrafa 20. bivšeg Zakona o sudskom vanparničnom postupku predlagateljima naknadi nužne troškove koje čine troškove sudskih pristojbi, troškove očevida i vještačenja i to u iznosu od 1.187,52 kn kao iznosu koji je srazmjeran njezinom suvlasničkom dijelu u predmetnim nekretninama.

 

Opisano prvostupanjsko rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija protustranka bez navođenja zakonskih žalbenih razloga s prijedlogom da se suvlasnička zajednica predmetne nekretnine razvrgne geometrijskom diobom koja da je moguća obzirom da ona i sada živi u „prednjem dijelu“ predmetne nekretnine, da je visoke životne dobi (80 godina), lošeg zdravstvenog stanja opterećenog sa više bolesti i da joj je predmetna nekretnina jedini smještaj.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba protustranke je osnovana.

 

Ne dovodeći u pitanje pravilnost primjene materijalnog prava iz prethodno citirane odredbe čl.50.ZV-a (kojom je određeno da kad razvrgnuće provodi sud da je vezan u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona), odredbe čl. 50. stav.4. ZV-a koja propisuje da će sud, u slučaju da nije moguće nekretninu geometrijski podijeliti a da se znatno ne umanji njezina vrijednost, odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće) a imajući u vidu da se protustranka protivila i diobi i predloženom načinu diobe ističući da u predmetnoj nekretnini živi, a da nema mogućnosti isplatit predlagatelje (raspravni zapisnik od 25.2.2019.) no istodobno izjavljujući da nema primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka što znači da nije osporila njegovo utvrđenje o nemogućnosti geometrijske diobe iste, to je prvostupanjski sud osnovano i pravilno prihvatio utvrđenja navedenog vještaka.

U kontekstu prigovora protustranke, utemeljenog na odredbi čl.47.stav.2. ZV-a, valja navesti da je isticana tvrdnja protustranke o životno egzistencijalnom problemu u slučaju provođenja civilnog razvrgnuća suvlasničke zajednice jer će ostati bez jedinog stambenog prostora, prigovor trajnijeg karaktera te da doista nije razumno očekivati da će se prilike izmijeniti a da razvrgnuće ne bi bilo u neko dogledno vrijeme na njezinu štetu pa je i u tom dijelu pravilan zaključak suda prvog stupnja.

 

No ovaj sud je ispitivanjem pobijanog rješenja u okviru ovlasti iz odredbe čl.  365. stav. 2. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14) koji svoju primjenu u izvanparničnim postupcima nalazi osnovom odredbe čl. 21. bivšeg Zakona o sudskom vanparničnom postupku, utvrdio da je prvostupanjski sud propustio prepoznati po protustranci istaknuti prigovor prava na dom, a na koji upućuju njezine tvrdnje da živi u predmetnoj nekretnini, da nema mogućnosti isplatiti predlagatelje te njezino protivljenje kako prijedlogu za diobu tako i predloženom načinu diobe time da je prema postojećoj praksi Europskog suda za ljudska prava prigovor prava na dom takve prirode da se može istaknuti neformalno, ukazivanjem na određene okolnosti koje koincidiraju s pravom na dom pa kako je prvostupanjski sud propustio dati relevantne razloge u odnosu na taj prigovor to je time ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP.

 

Naime, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija – „Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10) koja je u odnosu na Republiku Hrvatsku stupila na snagu 5. studenog 1997., u čl. 8. propisuje da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja (stav. 1.).

 

              Zbog toga je ovaj sud, primjenom čl. 380.toč.3. ZPP prihvatio žalbu protustranke i ukinuo prvostupanjsko rješenje i predmet vratio istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak tijekom kojeg će nastojati da se iznesu sve odlučne činjenice i predlože dokazna sredstva u pogledu predmetnog konvencijskog prigovora i provesti tzv. test razmjernosti u okviru kojeg će ispitati:

 

-radi li se o pravu koje spada pod doseg čl. 8. Konvencije odnosno može li se sporna nekretnina smatrati domom protustranke pri čemu je potrebno voditi računa o tome da je „dom“ činjenični pojam koji, prema praksi Europskog suda za ljudska prava, čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) vezu,

 

-dolazi li civilnom prodajom predmetne nekretnine do miješanja u njezino pravo na dom,

 

-je li to miješanje u skladu sa zakonom,

 

-je li to miješanje u skladu s nekim od legitimnih ciljeva navedenih u čl. 8. stav. 2. Konvencije,

 

-je li to miješanje razmjerno i nužno u demokratskom društvu.

 

Pritom je teret dokaza da se radi o njezinu domu i da iseljenjem dolazi do miješanja u njezino pravo na dom na protustranci dok je u odnosu na pitanja je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li prisilno iseljenje nužno u demokratskom društvu, teret dokaza na predlagateljima (isto proizlazi i iz zaključka broj 1. sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova RH održanog 16. i 17. rujna 2015.).

U pogledu načina provođenja testa razmjernosti prvostupanjski sud se upućuje na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-7534/2014 od 25. ožujka 2015. i broj U-III-3039/2015 od 23. rujna 2015. odnosno na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Galović protiv Hrvatske te se upozorava da iz stanja ovog spisa proizlazi mogućnost da se o konkretnoj situaciji radi o konkurenciji dva pojedinačna prava (pravo vlasništva predlagatelja i eventualno pravo na dom tuženice kao suvlasnice predmetne nekretnine) pa će prvostupanjski sud biti dužan brižljivo razmotriti sve okolnosti koje su bitne za odluku kojem od tih prava dati prednost.

 

U Varaždinu 18. travnja 2019.