Broj: Gž-354/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja 1. B. P. iz P. OIB: ... i 2. S. P. iz P. OIB:..., oboje zastupani po punomoćniku I. B., odvjetniku iz P., protiv tuženice M. L. N. iz P. OIB:... zastupane po punomoćnicima iz Z. o. u. M. K., R. M. –B. i L. M. iz P., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženice podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Psp-85/17 od 2. veljače 2018., 23. travnja 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj  Psp-85/17 od 2. veljače 2018..

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjski rješenjem utvrđeno je da je tuženica smetala tužitelje u suposjedu  nekretnine, zajedničke prostorije (praonice-sušione) koja se nalazi sa lijeve strane na krovu – terasa stambene zgrade u P., sagrađena na kč.br. 1055, K.O. P., na način da, nakon što su promijenjena vrata i brava na toj prostoriji, nije tužiteljima predala ključeve nove brave, čime je onemogućila tužitelje u korištenju predmetne prostorije, te je naloženo tuženici da uspostavi ranije suposjedovno stanje i tužiteljima preda ključ novopostavljene brave na predmetnoj prostoriji i omogući im ponovno korištenje iste, uz zabranu takvog ili sličnog smetanja suposjeda tužitelja. Ujedno je tuženici naloženo da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 3.281,04 kn.

 

Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353.st 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11,25/13 i 89/14, dalje:ZPP), sa prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Žalbom osporava stav prvostupanjskog suda o pasivnoj legitimaciji tuženice, ističući da nije samoinicijativno donijela odluku o zamjeni vrata i ne predaji ključeva tužiteljima, već da je kao predstavnik suvlasnika zgrade na temelju ranijeg dogovora suvlasnika postupala u njihovo ime, s time da je na sastanku stanara 27. rujna 2017. potvrđen raniji dogovor o zadržavanju ključeva predmetne zajedničke prostorije. Također, smatra da je tuženica trebala tužbu podnijeti protiv svih suvlasnika zgrade kao jedinstvenih i nužnih suparničara odnosno protiv upravitelja zgrade koji je po danom nalogu izvršio zamjenu vrata.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Tužiteljica žalbom ne konkretizira počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, već se samo poziva na taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 381. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, nije utvrđeno da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijanog rješenja bila ostvarena koja od tih procesnih povreda.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za posjedovnu zaštitu na zajedničkoj prostoriji zgrade (praonici-sušioni) sagrađene na k.č. 1055 K.O. P.

 

U ovoj fazi postupak nije sporna pravovremenost tužbe, niti posljednji mirni suposjed tužitelja na predmetnoj prostoriji, kao niti činjenica da je tuženica odbila predati tužiteljima ključeve novopostavljenih vrata čime su tužitelji onemogućeni u suposjedu predmetne prostorije. Sporna je pasivna legitimacija tuženice.

 

Prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza utvrđuje da u trenutku spornog smetanja 28. srpnja 2017. tuženica nije imala odluku suvlasnika zgrade da se ključevi novopostavljenih vrata ne predaju tužiteljima, već je takva odluka donesena tek 27. rujna 2017, pa zaključuje da je ista zadržavanjem ključeva postupala u svoje ime, a ne u ime ostalih suvlasnika, slijedom čega zauzima stav da je tuženica pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari.

 

Imajući u vidu utvrđenje da su tužitelji bili u posljednjem mirnom suposjedu predmetne prostorije, te da im je tuženica zamjenom vrata i ne predajom ključeva novopostavljene brave oduzela suposjed, prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 21. ZV-a prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a pa tužiteljima dosuđuje trošak zastupanja po odvjetniku u visini jednokratne nagrade  sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) te trošak uviđaja u sudskih pristojbi.

 

Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

 

Prema odredbi čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99,  22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 148/06, 38/09, 153/09,  90/10, 143/12 i 152/14,dalje: ZV), koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

 

Sukladno odredbi čl. 22. st. 1. ZV-a, posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Prema st. 2. istoga članka, sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

 

Prema odredbi čl. 24. st. 1. ZV-a, svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

 

Suprotno žalbenim navodima, pravilan je stav prvostupanjskog suda da je tuženica pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari. Naime, pasivno legitimirana u parnici zbog smetanja posjeda je svaka osoba koja je posjednika uznemirila odnosno oduzela mu posjed pa tako i osoba koja je postupala po nalogu trećega, ako je bila ili mogla biti svjesna da svojim postupanjem zadire u nečiji posjed. U konkretnom slučaju, pri utvrđenju da je tuženica nakon postavljanja novih vrata na predmetnu zajedničku prostoriju zgrade zadržala ključeve istih i odbila ih predati tužiteljima, to je, neovisno o činjenici da li je takvu radnju poduzela u svoje ime ili je postupala i po nalogu ostalih suvlasnika zgrade kao njihov ovlašteni predstavnik, bila svjesna da time tužitelje onemogućava u suposjedu predmetne prostorije, dakle da zadire u njihov suposjed, slijedom čega je pasivno legitimirana u ovom postupku.

 

Pri tome, neosnovani su žalbeni navodi da su suvlasnici zgrade jedinstveni suparničari u smislu odredbe čl. 201. ZPP-a, pa isti ne predstavljaju jednu parničnu stranku, slijedom čega činjenica da nisu obuhvaćeni tužbom nije od utjecaja na pasivnu legitimaciju tuženice, kao niti činjenica da tužba nije podnesena i protiv upravitelja zgrade kao osobe koja je postavila nova vrata po nalogu tuženice, kako se to neosnovano žalbom poziva tuženica.

 

Stoga, imajući u vidu nesporni posljednji mirni suposjed tužitelja na predmetnoj zajedničkoj prostoriji zgrade i čin smetanja posjeda tuženice ne predajom ključeva brave novopostavljenih vrata tužiteljima, tužiteljima pozivom na odredbu čl. 24. u svezi sa čl. 21.st. 1. i 22. st. 1. i 2. ZV-a pripada pravo na posjedovnu zaštitu, kako je to pravilno odlučio prvostupanjski sud.

Odluka o troškovima postupka donesena je uz pravilnu primjenu  materijalnog prava iz odredbe čl. 154. st.1. ZPP-a, s time da je trošak tužitelja ispravno odmjeren u skladu sa čl. 155. ZPP-a i Tarifom.

             

Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, kao u izreci.

 

U Rijeci 23. travnja 2019.