Broj: Gž-678/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci OIB: 22883124500, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u izvanparničnom predmetu I. predlagatelja S. I. OIB: .... iz M. G., II. predlagateljice S. B.   OIB: ... iz M. G.i III. predlagateljice A. B. OIB: .... iz M. G., svi zastupani po punomoćniku N. B., odvjetnici iz Z., radi ovjere ugovora o doživotnom uzdržavanju, rješavajući žalbu predlagatelja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj R2-145/2019 od 27. ožujka 2019., dana 25. travnja 2019.

 

r i j e š i o   j e

 

Uvaženjem žalbe predlagatelja ukida se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj R2-145/2019 od 27. ožujka 2019. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prijedlog radi ovjere ugovora o doživotnom uzdržavanju u odnosu na nekretnine upisane u z.k. ul. 1034 k.o. P..., koje se sastoje od kč.br. 1887/22 šuma D. u S., površine 1588 čhv i nekretnine upisane u z.k. ul. 1399 k.o. K., koje se sastoje od kč.br. 328/4 oranica D., površine 674 čhv kao i nekretnina upisanih u Posjedovnom listu 247 k.o. K. i Posjedovnom listu 474 k.o. P..

 

Protiv tog rješenja žalbu podnose predlagatelji pozivajući se sadržajno na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. i 89/14. - dalje ZPP) koji se primjenjuje u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa § 21. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934., koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941.g. („Narodne novine“ broj: 73/91.).

 

Predlažu pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak pred drugog suca pojedinca.

 

  Žalba je osnovana.

 

          Odlučujući o prijedlogu predlagatelja za ovjeru Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 11. ožujka 2019. zaključenog između I. predlagatelja S. I. i II. predlagateljice S.B. kao primatelja uzdržavanja te III. predlagateljice A. B. kao davateljice uzdržavanja (dalje u tekstu Ugovor o doživotnom uzdržavanju), sud prvog stupnja  odbija takav prijedlog u pogledu nekretnina pobliže označenih u izreci rješenja. Prethodno tomu sud je uvidom u relevantne zemljišnoknjižne izvatke utvrdio da je I. predlagatelj S. I. upisan kao suvlasnik istih dok je u pogledu nekretnina upisanih u posjedovnim listovima izvršio uvid u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zaprešiću, poslovni broj O-563/07 iza pok. majke I.D. (D.) te utvrdio da je nekretnine iz navedenih posjedovnih listova I. predlagatelj S. I.  naslijedio u cijelosti.

 

              Nakon što je u okviru odredbe članka 109. ZPP-a sud pozvao predlagatelje na ispravak Ugovora o doživotnom uzdržavanju na način da pravilno naznače suvlasničke omjere nad predmetnim nekretninama I. predlagatelja S. I., jer isti u ugovoru navodi da ih prenosi u cijelosti a iz spomenutih z.k. izvadaka je sud utvrdio da nije njihov vlasnik u cijelosti već u raznim suvlasničkim omjerima ili da dostave drugu odgovarajuću dokumentaciju iz koje će biti razvidno da tome nije tako, a predlagatelji po tome nalogu suda nisu postupili već su se očitovali podneskom da ostaju kod prijedloga za ovjeru takvog ugovora, sud donosi pobijano rješenje i odbija prijedlog u pogledu naznačenih nekretnina. 

 

              Obrazloženje je suda prvog stupnja da na taj način I. predlagatelj S. I. kao primatelj uzdržavanja raspolaže pravima ostalih suvlasnika predmetnih nekretnina bez njihova saznanja pa da se radi o povredi vlasničkih prava iz članka 30. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14. i 81/15. - pročišćeni tekst - dalje ZV), jer da bi se temeljem spornog ugovora, a nakon smrti primatelja uzdržavanja, davateljica uzdržavanja uknjižila u zemljišnim knjigama u cijelosti kao vlasnica ovih nekretnina, radi čega sud nije dozvolio ovjeru ugovora u pogledu naznačenih nekretnina uz stajalište da bi takvo postupanje prema u institucionalnim okvirima moglo predstavljati  povredu pravila morala, savjesnosti i poštenja. 

 

                Pri donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s paragrafom § 21. Zakona o izvanparničnom sudskom postupku.

             

              Osnovano se, međutim, žalbom predlagatelja ukazuje da je sud prvog stupnja pogrešnom primjenom materijalnog prava odbio prijedlog predlagatelja za ovjeru Ugovora o doživotnom uzdržavanju u pogledu naznačenih nekretnina. 

 

Odredba članka 580. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08, 125/11., 18/15. i 29/18. - dalje ZOO) propisuje strogu formu za valjanost ugovora o doživotnom uzdržavanju zahtijevajući pismenu formu i ovjeru od ovlaštenih osoba.   

 

Prilikom ovjere ili sastavljanja odnosno potvrđivanja ugovora o doživotnom uzdržavanju ovlaštena osoba je obvezna ugovarateljima ugovor pročitati i upozoriti ih na njegove posljedice (ovlaštena osoba prije pristupanja ovjeri, odnosno sastavljanju ili potvrđivanju ugovora, kroz kratku komunikaciju sa strankama treba provjeriti sposobnost ugovaratelja za sklapanje ugovora). Bitna je obveza ovlaštene osobe da ugovaratelje upozna sa značenjem ugovora kojeg žele sklopiti, na njegovo trajanje do trenutka smrti primatelja uzdržavanja, potrebu da se što preciznije odredi način uzdržavanja uzimajući u obzir i moguće buduće potrebe primatelja uzdržavanja i jednako tako i naknada davatelju uzdržavanja, upozoriti ih na prava primatelja uzdržavanja prema članovima obitelji davatelja uzdržavanja u slučaju da ovaj umre prije primatelja uzdržavanja, o mogućnostima i razlozima za raskid ugovora. Ovlaštena osoba će u tekst ugovora unijeti pisanu potvrdu o tome da je ugovor ugovarateljima pročitala i da su upozoreni na njegove pravne učinke. Ovjerom ugovora od strane suca, odnosno sastavljanjem javnobilježničkog akta ili njegovim potvrđivanjem (solemnizacijom), ugovor stječe snagu javne isprave.

 

Imovina kojom ovim dvostrano obvezujućim ugovorom primatelj uzdržavanja raspolaže u korist davatelja uzdržavanja prema odredbi članka 579. ZOO-a može biti sva ili dio imovine s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja, a tim su ugovorom obuhvaćene i sve pripadnosti stvari ili prava koja su predmet ugovora dok istim ugovorom može biti obuhvaćena i buduća imovina.

 

Stoga, kada kao u konkretnoj situaciji primatelj uzdržavanja ugovorom o doživotnom uzdržavanju daje primateljici uzdržavanja naznačene nekretnine u cijelosti, iako je u trenutku ovjere ugovora u zemljišnim knjigama uknjižen samo kao njihov suvlasnik, to nije razlog da sud prvog stupnja odbije ovjeriti takav ugovor.

 

Kao prvo, prvostupanjski je sud pošao od pogrešnog pravnog stava da bi se temeljem takvog ugovora, davateljica uzdržavanja u zemljišnim knjigama uknjižila u cijelosti kao vlasnica nekretnina koje su predmetom ugovora, budući da to priječi načelo zemljišnoknjižnog prednika predviđeno odredbama članka 40.- 43. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96., 137/99., 73/00., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17.) prema kojem se upis u zemljišnu knjigu ne može dopustiti protiv osobe koja nije obuhvaćena ispravom koja je temelj upisa, u ovom slučaju protiv ostalih suvlasnika koji nisu stranke Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

 

No, bez obzira na prednje, mogućnost upisa u javnu knjigu odnosno eventualna zabilježba Ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnim knjigama sukladno članku 581. stavak 1. ZOO-a te pitanje mogućnosti kasnije uknjižbe prava vlasništva davateljice uzdržavanja u zemljišnim knjigama, stvar je zemljišnoknjižne provedbe toga ugovora a ne razlog zbog kojeg bi sud prvog stupnja bio ovlašten odbiti ovjeru takvog ugovora, posebno u situaciji kada davateljica uzdržavanja nakon upozorenja od strane suda o navedenim činjenicama, ostane kod prijedloga da se takav ugovor ovjeri.

 

Radi navedenog odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja, pozivom na odredbu članka 380. točka 3. ZPP-a u vezi s paragrafom § 21. Zakona o izvanparničnom postupku, pri čemu ovaj sud nije našao razloge za postupanje sukladno članku 371. ZPP-a.

 

U Rijeci 25. travnja 2019.