Broj: Rev-x 680/2017-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Ivana Mikšića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnika stambene zgrade u Z., i to M. R., M. V., M. O., M. M., S. K., G. H., M. H., B. D., Grada Z., A. G. i L. L., svi zastupani po upravitelju H. ... d.o.o. Z., a on po I. B., odvjetniku u Z., protiv tuženice Financijske agencije - FINA, Z., OIB ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-9422/15-2 od 2. svibnja 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8138/02-21 od 29. rujna 2015., na sjednici održanoj 7. svibnja 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Prihvaća se revizija tuženice i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž 9422/15-2 od 2. svibnja 2017. u toč. I. i II./1. izreke i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8138/02-21 od 29. rujna 2015. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

„Tuženik Financijska agencija - FINA, ..., Z. dužna je platiti tužiteljima suvlasnicima stambene Zgrade u Z., ...: R. M., V. M., O. M., M. M., K. S., H. G., H. M., D. B., Gradu Z., G. A., L. L., iznos od 266.955,43 kn sa zakonskom zateznom kamatom i to od 23.7.1999. do 31.12.2007. po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.01.2008. do plateža po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 46.250,00 kn, sve to u roku od 15 dana.“

 

Drugostupanjskom presudom je suđeno:

 

„I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8138/02-21 od 29. rujna 2015. u odnosu na glavni dug, zakonsku zateznu kamatu u stopi kako je određeno u izreci do 31. srpnja 2015. kao i odluka o troškovima parničnog postupka.

 

II. Djelomično se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8138/02-21 od 29. rujna 2015. u dijelu visine stope zatezne kamate i sudi:

 

1. Nalaže se tuženiku da tužiteljima na iznos glavnog duga od 266.955,43 kune isplati zateznu kamatu počev od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

 

2. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na glavni dug od 266.955,43 kune koja se sastoji u razlici između stope određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena i stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 1. kolovoza 2015. do isplate.ˮ

 

Protiv dijela drugostupanjske presude s kojim nije uspjela u žalbenom postupku, tuženica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje u tekstu: ZPP) kojom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti drugostupanjske presude na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. ZPP samo u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev svih tužitelja za naknadu štete koja im je nastala kada je tuženica, kako oni tvrde, provodeći rješenje o prijenosu Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovrpl-475/99 od 20. srpnja 1999., provela ovrhu na računu na kojemu su se nalazila sredstva zajedničke pričuve tužitelja kao stanara zgrade u Z., ..., iako niti predmetno rješenje o prijenosu niti rješenje o ovrsi u navedenom ovršnom postupku ne glase na tužitelje i njihov račun za sredstva zajedničke pričuve, niti se radi o tražbini iz 90. st. 1. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 143/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZV).

 

U nižestupanjskom je postupku utvrđeno:

 

- da je 3. lipnja 1999. otvoren račun br. ... koji služi za sredstva zajedničke pričuve tužitelja kao suvlasnika stambene zgrade u Z., ...,

 

- da je u ovršnom predmetu prvostupanjskog suda br. Ovrpl-475/99 vođen postupak po prijedlogu ovrhovoditelja Z. - Z. za zanatske djelatnosti, radi naplate tražbine vezane uz dionice C. b. d.d. pri čemu je rješenje o ovrsi bilo je izdano 8. ožujka 1999. u odnosu na ovršenika H. p. c. d.o.o. i to pljenidbom računa ... otvorenog od strane H. p. c. d.o.o. za njegovo redovno poslovanje, a isto tako je glasilo i rješenje o prijenosu doneseno 20. srpnja 1999.,

 

- da je tuženica zaprimila spomenuto rješenje o ovrsi 16. ožujka 1999. te je 17. ožujka 1999. zaplijenila novčana sredstva u iznosu za koji je određena ovrha, a koja su se nalazila na računu ovršenika ... i prenijela ga na posebni račun br. ... koji služi samo za depozit ovršenih sredstava te da se sa njega ne mogu vršiti transakcije na druge račune, osim na račun s kojega su sredstva zaplijenjena,

 

- da je ovršenik (H. p. c. d.o.o.) 31. svibnja 1999. zatražio zatvaranje računa br. ... te je, kao tzv. sljednika tog računa naznačio račun br. ... po čemu je tuženik je 2. lipnja 1999. postupio,

 

- da je 20. srpnja 1999. tuženica zaprimila spomenuto rješenje o prijenosu na iznos od 266.955,43 kn te je 22. srpnja 1999., prepravivši na samom nalogu naziv ovršenika i broj računa, provela prijenos zaplijenjenih sredstava sa računa br. ... putem računa br. ... (na kojemu su se vodila sredstva zajedničke pričuve stambene zgrade ...) na račune ovrhovoditelja i njegovog punomoćnika iz postupka Ovrpl-475/99,

 

- da je upravitelj tužitelja po čl. 378. st. 4. ZV H. p. c. - S. p. g. d.o.o. koji nema identitet s H. p. c. d.o.o.

 

Na temelju navedenih utvrđenja sudovi otklanjaju prigovor promašene aktivne legitimacije i prihvaćaju tužbeni zahtjev tužitelja, smatrajući nedvojbeno utvrđenim da je tuženica konačnu naplatu po Rješenju o ovrsi broj Ovrpl-475/99 izvršila iz sredstava zajedničke pričuve tužitelja na računu br. ..., koji račun nije bio naveden u Rješenju o prijenosu br. Ovrpl-475/99 od 20. srpnja 1999., niti se po njemu mogla provoditi ovrha osim za tražbine iz čl. 90. st. 1. i 4. ZV, u koju kategoriju predmetna tražbina iz Rješenja o ovrsi od 8. ožujka 1999. ne spada. Pritom dodaju da činjenica što je račun sredstava zajedničke pričuve samo poslužio pri izvršenju konačne naplate po rješenju o ovrsi ne opravdava postupanje tuženice.

 

Shvaćanja nižestupanjskih sudova ne mogu se za sada prihvatiti kao pravilna.

 

U pravu je revidentica kada tvrdi da postoje nejasnoće i proturječnosti u obrazloženju pobijane odluke drugostupanjskog suda (koji je potvrdio prvostupanjsku presudu istog shvaćanja) u vezi porijekla i namjene sredstava koja su se u trenutku izvršenja Rješenja o prijenosu br. Ovrpl-475/99 od 20. srpnja 1999. nalazila na računu br. ...

 

Naime, u obrazloženju pobijane presude prvo se utvrđuje da je iznos od 266.955,43 kn zaplijenjen sa računa br. ... otvorenog od strane H. p. c. d.o.o. za njegovo redovno poslovanje i prenesen ovrhovoditelju putem računa br. ... koji je otvorio također U. p. c. d.o.o. za sredstva zajedničke pričuve tužitelja, da bi potom bilo obrazloženo da su se na predmetnom računu br. ... u trenutku prijenosa nalazila samo sredstva pričuve tužitelja.

 

Budući da su u presudi drugostupanjskog suda navedeni nedostatni, nejasni i proturječni razlozi o tome jesu li se na predmetnom računu br. ... u trenutku provedbe Rješenja o prijenosu br. Ovrpl-475/99 od 20. srpnja 1999. nalazila isključivo sredstva zajedničke pričuve tužitelja ili je na tom računu bilo i sredstava H. p. c. d.o.o., ranije zaplijenjenih s računa br. ... (i ako jest u kojem iznosu), te je li došlo do umanjenja imovine tužitelja nakon provedbe rješenja o prijenosu, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u vezi st. 2. čl. 385. ZPP zbog čega odluku nije moguće ispitati.

 

Stoga je, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom će postupku nižestupanjski sudovi otkloniti opisanu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i donijeti nove, na zakonu osnovane odluke, uzimajući u obzir gore navedeno.

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 7. svibnja 2019.